Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Servantesa za premijera

ŠPURTILON I OSTIMA

Idemo s onom stranom koja prihvati neutralnoga premijera – obznanio je svoje daljnje planove Božo Petrov ispred Mosta nezavisnih lista. Kao potencijalni predsjednici Vlade nisu mu prihvatljivi ni Tomislav Karamarko ni Zoran Milanović, pa bi mladi reformat

Za razliku od njih, jednokratni reformisti imaju odgovornost samo prema svojim pokroviteljima, oni nisu karijerni igrači što pred publikom jašu na duge staze, nego sprinteri koji se građanima najčešće nameću zaobilazno i preko raznih nadvožnjaka, debelo svjesni da za svoje ideje nikad ne bi dobili ni minimalnu potporu na slobodnome političkom tržištu.

Idemo s onom stranom koja prihvati neutralnoga premijera – obznanio je svoje daljnje planove Božo Petrov ispred Mosta nezavisnih lista. Kao potencijalni predsjednici Vlade nisu mu prihvatljivi ni Tomislav Karamarko ni Zoran Milanović, pa bi mladi reformator puno prije same države pokušao reformirati dvije velike stranke, i to za početak udarom na ego njihovih vođa nametanjem neutralnoga prvog ministra.

 

Možda je briga zašto je Petrovu toliko stalo do stranaka kojima ne pripada i koje mu politički konkuriraju obojena suvišnim i bizarnim tonom; možda ambicije doista pretpostavlja očekivanjima najvećega dijela hrvatskih građana, no njegov cilj je svakako legitiman, a i metoda je legitimna – ucjene su posve konvencionalan alat u demokraciji kao sustavu definiranom voljom matematičke većine.

Tko je uopće neutralan?

Nameće se, međutim, jedno sasvim logično pitanje, s obzirom i na sustav i na zemlju u kakvoj živimo: tko je danas i ovdje uopće posve neutralan? Iz koje kace, kašete ili kazana, iz kojega tajnoga kadrovskoga bazena ili sterilnoga laboratorija u uvjetima hrvatske tržišne, kreditne, monetarne, proračunske i svake druge ovisnosti posegnuti za stručnom, a nerazdjevičenom i posve neutralnom figurom potencijalnoga hrvatskoga sudbonosca?

Da je netko kompetentan i kao izliven iz jednoga komada za najviše upravljačke funkcije, a da je istodobno izvanstranački lik te koruptivna virgo intacta u čije se životne putanje i osobne interese nikad nisu zaplele sve sile ovdašnjih interesnih mreža i moćnika, nije čak ni drveno, nego prije vodeno željezo. Zazivanje takvoga asocira na traganje za sveticama u javnoj kući, ili na pokušaj instaliranja zaplotnjačke političke volje u same vrhove vlasti.

Tko bi, dakle, bio taj hrvatski Mario Monti, idealni premijer-reformator što bi u svim svojim potezima i svim tzv. reformama primarno vodio računa o interesima i egzistenciji hrvatskih građana koji ga na tu funkciju nikad nisu birali, niti su ga na istoj priželjkivali? Emil Tedeschi je vrlo uspješan poslovni čovjek, jedan od najboljih hrvatskih kapitalista, ali po čemu je on to neutralan i lišen utjecaja dok god ima vlasničke udjele u Atlantic grupi koja je itekako ovisna o bankama, kreditima i svim drugim uvjetima na tržištu?

Po čemu su neutralni navodni nezavisni ekonomski stručnjaci Sandra Švaljek ili Željko Lovrinčević: prva je bila dogradonačelnica Milanu Bandiću, drugi je bio premijerski savjetnik Ivi Sanaderu, po mnogima glavnom autoru hrvatske ekonomske krize?

Po čemu su lišeni bilo kakvog fatalnog utjecaja drugi samozvani stručnjaci – bilo da su bivši ministri, bivši ili sadašnji bankari, bivši svećenici ili bivši ministranti – pošto svi oni imaju itekako opipljive osobne povijesti i osobne živote, svoje poslodavce, mecene, gurue, sponzore, vjerovnike i učitelje?

 

Jednokratni reformisti

Potpuna neutralnost bilo koje takve osobe može se prihvatiti samo ako ih se mjeri jednim jedinim aršinom: nepripadnošću strankama i demokratskim nelegitimitetom, odnosno nekandidiranjem na izborima i voljom da usprkos tome kroje kapu čitavom narodu. Možda bi zato bilo optimalno da nam neutralnog predsjednika Vlade dekretom izravno postavi EU, UN ili MMF, da se ni Most ni mi građani više ne gnjavimo na izborima. Ili da za budućega premijera Božo Petrov predloži Servantesa iz Našega maloga mista. Barem njemu je životni kredo bila striktna neutralnost: proć\' kroz život, a ne maćat se!

Ključni problem većine Petrovljevih ideja je, čini se, upravo u suvremenom demokratskom kontekstu: u njemu su od svih pobočnih sfera i utjecaja po definiciji najneutralniji predstavnici političkih stranaka, oni koje imaju svoje jasne ideologije i svoje jasne programe, svoje jasne i javne političke akcije i svoja jasna i prepoznatljiva lica, pa su itekako prisiljeni paziti da birače posve ne iznevjere jer će ih u tom slučaju ostaviti bez posla i okrenuti im leđa.

Za razliku od njih, jednokratni reformisti imaju odgovornost samo prema svojim pokroviteljima, oni nisu karijerni igrači što pred publikom jašu na duge staze, nego sprinteri koji se građanima najčešće nameću zaobilazno i preko raznih nadvožnjaka, debelo svjesni da za svoje ideje nikad ne bi dobili ni minimalnu potporu na slobodnome političkom tržištu.

Božo Petrov vjerojatno nije njihov izvorni projekt i lučonoša, nego tek slučajni splavar: on se prije doima žrtvom vlastitih hlebinskih ograničenja. Okvir u kojemu Most djeluje sve više podsjeća na revival titovske vanjskopolitičke doktrine: stiješnjen između „velikih sila“, a uvjereni protivnik blokovske podjele svijeta i hladnoratovske utrke između HDZ-a i SDP-a u međusobnim ideološkim optužbama, Petrov zapravo glasno zagovara detant i prestanak s takvom praksom te hitnu primjenu dugoročno održive miroljubive aktivne koegzistencije.

 

Trostrana pat pozicija

Nakon prijedloga rotirajućih funkcija na kojima bi se u pravilnim vremenskim razmacima izmjenjivali ljudi iz SDP-a i HDZ-a, neutralnost budućega premijera suštinski je tek Mostovo plagiranje još jedne izvorno socijalističke ideje – ideje nesvrstanosti.

I naša i Božina nevolja, međutim, leži u tome što se od nesvrstanih do danas i kod nas i u svijetu promijenilo apsolutno sve. Svrstan si automatski čim se rodiš, dominantni društveni interesi međusobno su suprotstavljeni i krajnje osobni, a o onima javnima u takvoj darvinističkoj džungli sve manje se vodi računa. Usprkos deklarativnim zaklinjanjima, niti Most djelima zasad ne pridonosi promjeni takvog stanja: nakon višedecenijskog hrvatskog pata s dvije stranke koje se ni o čemu bitnom ne mogu međusobno odgovoriti, sad smo ih – za promjenu – dobili tri.

Naslovnica Špurtilom i ostima
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last