Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile: Napad na Berlin

špurtilom i ostima
Kad je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović prije koji dan u televizijskom intervjuu otvoreno napala najmoćniju Europljanku Angelu Merkel da je osobno izazvala kaos i izbjegličku krizu u Europi, meni je kroz glavu namah prohujala davno zaboravljena povijesna anegdota iz vremena slavne NDH.

Predaja kaže da je poglavnik Ante Pavelić sredinom prosinca 1941. diplomatskom poštom objavio rat Americi i Velikoj Britaniji. Kako je to učinio puna tri dana nakon Hitlerove Njemačke i sedam dana nakon japanskoga napada na Pearl Harbor, osoblje u Bijeloj kući navodno nije odmah moglo locirati o kojoj se to novostvorenoj državi radi i gdje se rečena uopće nalazi, pa se Theodore Roosevelt sa suradnicima u rješavanju ovoga rebusa morao poslužiti i velikom zemljopisnom kartom.

Povijesni, vrijednosni i geopolitički konteksti se s godinama i stoljećima mijenjaju, mijenja se i cjelokupna svjetska menažerija, no neprogresivnost, natražnjaštvo i politička bešćutnost ostaju, izgleda, egzistirati na našim prostorima kao bezvremenske kategorije.

Velika rečenica

Nakon što se mjesecima i godinama kotrljala u blatu rasprava s Grčkom oko povrata njihova duga, braneći uglavnom interese moćnijih i bogatijih u ovome nepravednom prijeporu, prva žena Njemačke napokon je zahvaljujući izbjegličkom valu koji je poput tsunamija zapljusnuo europske obale svoju političku figuru uspjela izdići iznad oportunističkih političkih tokova i u okvirima EU-a artikulirati politiku koja već sad ima jasne konture pamtljivoga državništva.

Geste Angele Merkel u migrantskoj krizi dovele su do potpunoga rebrendinga njemačkoga povijesnoga imidža, promovirajući tu zemlju u apsolutnog europskog prvaka humanosti, solidarnosti i ljudskih prava.

Prepoznajući u kolonama očajnih nesretnika bogomdanu priliku i za duhovni i za materijalni rast države koju vodi, Merkel je već nakon prvog izbjegličkog vala koji prirodno stremi tamo gdje instinktivno osjeća boljitak ponosno izrekla veliku rečenicu: Drago mi je da ugroženi ljudi diljem svijeta jasno prepoznaju Njemačku kao zemlju nade, a to je posebno veliko postignuće ima li se u vidu naše nesretno povijesno iskustvo.

Nekadašnje izvorište rasne mržnje, smrti i nesreće za milijune nedužnih i nezaštićenih očajnika danas je - eto - pretvoreno u prvu zemlju njihova mogućeg spasa.

Malo je figura na karti svijeta koje sličnim gestama i rečenicama mogu polučiti jednak respekt i divljenje, izuzme li se papu Franu.

Vizija Angele Merkel pomiče granice stereotipnoga političkog intelekta i postavlja nove standarde humanosti i državničkog srca.

Zašto im je blizak Orban

Ono što bi Sanaderov ili Kosoričin HDZ sigurno prepoznao kao zvijezdu vodilju besprijekornim europskim instinktom, ovaj današnji ‘uključujući njegovu podružnicu na Pantovčaku’ rutinski proglašava sramotom i potencijalnim izvorom kolektivne europske pogibelji.

Njihovoj političkoj optici i pseudopatriotskoj logici puno su bliži odiozni mađarski premijer Viktor Orban s logorskim konceptom države i upotrebom vojske i bodljikave žice prema nenaoružanim ljudima i majkama s djecom.

Njihovu mentalnom sklopu prihvatljiviji je čak i vjekovni neprijatelj Aleksandar Vučić nego dojučerašnja ključna saveznica iz redova europskih pučana.

Nesposobni podnijeti pored sebe i nešto drugačije Hrvate, a kamoli strance i inovjerce prema kojima njeguju refleksnu netrpeljivost, paranoju i paniku, HDZ se na izbjegličkom pitanju do kraja razobličio kao tipična postkomunistička stranka rigidne komitetske strukture, strukturno nesposobna razumjeti temeljne vrijednosti ujedinjene Europe i liberalne demokracije.

Budući da se odnos njemačke Vlade prema izbjeglicama podudara s odnosom Milanovićeve Vlade prema istima, oni su, na čelu s predsjednicom i Gordanom Jandrokovićem, promućurno odlučili najutjecajnijoj europskoj državi očitati brzopoteznu bukvicu i sedamdeset godina prekasno odlučno napasti Berlin.

Da stvar bude ljepša, motiv ne leži u kalendarskoj zabuni, nego upravo u činjenici da tamo danas sjede pozitivci koji sa ksenofobijom, isključivošću i politikom straha ne žele imati nikakve veze.

Kad je već riječ o potencijalnim krivcima za golemu tragediju bliskoistočnih naroda i posljedično - izbjegličku krizu, možda u najtamnijim zakutcima savjesti gđe Merkel odista postoji neki vražić koji je povremeno bocka vilama zbog ranijih njemačkih doprinosa tamošnjem ratnom kaosu, tjerajući je na katarzu i današnje plemenite geste. Ako je tome tako, pokajništvo ne bi prvi put bilo otponac unutarnje evolucije čovjekove.

Isprika i pomoć

Bio bi, međutim, grijeh ne navesti i suprotne primjere, pa da posvemašnji nacionalni zaborav prekrije, primjerice, svojedobno gostovanje pomoćnice glavnog tajnika NATO-u na Hrvatskoj televiziji, u emisiji ‘Nedjeljom u dva’.

Na upit voditelja Stankovića kako se NATO nosi sa kolateralnim žrtvama među civilima u Afganistanu i što u takvim slučajevima poduzima, pomoćnica glavnog tajnika ovog militarističkog kluba hladno je odgovorila kako se obiteljima stradalih uvijek pošalje pismena isprika i određena novčana kompenzacija, te se na tom području ulože novci u izgradnju škola ili ambulanta.

Budući da i Afganistanci s ostalim bliskoistočnim narodima sve masovnije posjećuju hrvatske krajeve, čini se da je hrvatska predsjednica na prijašnjem radnom mjestu ipak zabušavala.

Izgleda da tamošnjim obiteljima žrtava nije poslala dovoljan broj brzojava isprike.

Pa se danas srdi što joj je Angela Merkel ukrala europsku povelju humanosti.

davor krile
Naslovnica Špurtilom i ostima