Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Jučer Glavaš - danas KUD Dalmacija

Regionalno ruho postaje novi hit političke sezone. Bivši pravaši, ljuti domoljubi i nepokolebljivi Hrvati preobrazuju se gotovo obnoć u dalmatinske regionaliste. Proces brzinom podsjeća na buđenje Gregora Samse iz kafkijanske noćne more: zaspeš kao zakleti državotvorac, a probudiš se kao vlastiti neprijatelj, izdajnik i autonomaš.

Umjesto u Tuđmana ili u pravaškoga vuka, najednom se kuneš u tri mletačka lava, korienski pravopis rutinski si zamijenio talijaniziranom čakavicom, pjesme Marka Perkovića nadglasao si klapom Cambi, sliku dr. Ante Pav.. – pardon, Starčevića – prekrio si velikim portretom Antonija Bajamontija, a umjesto bojem na Drini dušmanima sve češće prijetiš megdanom kod Karlobaga.

Ne znaš ni sam što te spopalo i zašto si najednom počeo vikati parole o pritrujenosti Zagrebom prezrene Mire Ljubić-Lorger, ali znaš da se mora tako jer su se promijenila vremena, a crna ili maskirna roba više nije u modi.

Rodonačelnik procesa Branimir Glavaš osobnom je ekspertizom, naime, došao do takva zaključka. Pojava nije nepoznata u biologiji, najčešće se naziva kamuflažom ili mimikrijom te je uglavnom uvjetovana opstankom i funkcijom obrane. Životinje prilagođavaju svoj izgled, boju i oblik prirodnome staništu, te postaju gotovo nevidljive raznim predatorima čime pospješuju preživljavanje.

U današnjem marketinško-medijskom svijetu tom je fenomenu istovjetan pojam rebrendinga ili promjene dotadašnjeg imidža u skladu s emocionalnim raspoloženjima zajednice. To što ste do nedavno baš vi zagovarali neupitnu svetost glavnoga grada svih Hrvata, Dalmaciju krstili južnom Hrvatskom, a autore svakoga kritičkog mišljenja proglašavali baštinicima orjunaško - jugoslavensko - autonomaške tradicije - nema veze.

Upravo činjenica da ste kad je trebalo bili protiv svakog izraza dalmatinske samosvojnosti danas vam daje za pravo zagovarati je bez ikakve moralne ili političke zadrške. Sad, naime, svaka budala može vidjeti posljedice 20-godišnje centralizacije, zagrebizacije i kroatocentričnosti pod barjakom svete države: ranije (odnosno na vrijeme da se katastrofa spriječi) to su mogli predviđati samo paranoici i nepatrioti.

Vuneni kaputić

Temeljni kamen procesa regionalizacije političke desnice položen je onoga davnoga dana kad je na suđenju za ratne zločine nad srpskim civilima Branimir Glavaš generalsku odoru odlučio zamijeniti tradicionalnim slavonskim šeširom i špenzlama.

Generalska odora, znate i sami, odavno je već bila izgubila svoj djevičanski štih i znatan broj građana poistovjećivao je s Ivanom Koradeom, Mirkom Norcem i drugim istaknutim hrvatskim humanistima.

Onoga trena kad se pred sudom u Zagrebu pojavio u plavom vunenom kaputiću s kragnom protkanom trobojkom, Glavaš je naciji simbolički poručio kako on više nije Tuđmanov general i osječki ratni gospodar života i smrti, nego zapravo novodobni Fabijan Šovagović iz filma “Sokol ga nije volio”: napaćeni i pošteni slavonski seljak kojega redom gaze sve vlasti, sve sile i sve vojske.

Kod tankoćutnijih lokalpatriota ta je strategija imala stanovitog ploda. Iz zaključka se rodio genijalni plan kako bi se od dojučerašnjih državotvoraca u svakoj našoj regiji dao na brzinu umijesiti kakav lokalni Matija Gubec ili Matija Ivanić.

Naoko različiti, a duši posve isti, rodili su se tako novi akteri u domovinskom političkom životu: regionalni nacionalisti. Ta je ideologija ionako malo kad bila omeđena granicama nacije ili uvjetovana logikom veličine. Imali smo ovdje ne tako davno i jugoslavenske i hrvatske nacionaliste, pa su ovi zavičajni njihov više nego logičan nastavak. Kad se prodaje politički kič i jeftine romantičarske opsjene, onda je posve svejedno je li riječ o veleprodaji ili maloprodaji.

Kamuflaža godine

Iza vizije veličanstvenoga uskrsnuća svete matere Dalmacije kroz jaku regionalnu stranku pod Glavaševim pokroviteljstvom nazire se još veselija slika budućega Hrvatskoga sabora kao kulturno-umjetničkog društva.

Zastupnici iz Slavonije i Baranje, kao i dosad, dolazit će na sjednice u karakterističnim plavim, a zastupnice u kićenim crveno-bijelim nošnjama. Gizdavim Dalmatincima u crnim odorama s crvenim kapama parirat će kršni Ličani: dok izlaze do govornice sve skakuću resice s ličke kapice, a Zagorci s drugoga kraja sabornice mašu svojim škrlakima... Kad ih pogledaš, ne znaš jesu li narodni deputati ili, božemiprosti, ladarice.

- Razumiješ li sad o čemu sam ti govorio? - reći će zadovoljno Glavaš Drmiću. - Samo zahvaljujući ovim kamuflažnim nošnjama uspjeli smo se integrirati u ovu šarenu, pedersku i europsku budućnost. - U pravu si, Branimire - otpovrgnut će Drmić - ali meni je isto draže ono vrijeme kad smo svi bili u jednoj odori. Sad, božemiprosti, nikad iz prve ne znam koji su njihovi, a koji naši.

DAVOR KRILE

Naslovnica Špurtilom i ostima
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last