Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

Vraćam se Zagrebe tebi

Izvođač: RAZNI IZVOĐAČI
Album:
64. Zagrebački festival (Croatia records)
Ocjena: *** ½

S novim organizacijskim snagama i art-direktorima (a ove je godine to Neno Belan) Zagrebački festival je, za razliku od svih svojih festivalskih konkurenatra, uspio premostiti jaz između bolje prošlosti i izgledne budućnosti. Ostavljajući iza sebe niske vrhunce glazbeno urušene estrade devedesetih i humpa-cumpajućih pseudonarodnjačkih hibrida s početka novog milenija.

Najkraće rečeno, glazba sa Zagrebačkog festivala, pa ma kojeg žanrovskog razreda bila, ponovno je uglavnom zabavna.

Ove godine, čini mi se, još više nego li prije. Glavni adut festivalske ponude nije u hitoidnim bljeskovima - mada i njih ima - koji strše iz petparačkog ostatka niškorisnih pjesmuljaka poput komada nakita iz psećeg dreka, već u činjenici da se ove godine sve 22 skladbe mogu preslušati bez duševnih boli ili opasnosti po mentalno zdravlje i dobar ukus.

Drugim riječima kazano, ponuda Zagrebfesta je bitno bolja nego li prosjek hrvatske pop i takozvane "zabavne glazbe“. Što nije malo već - sve! A evo i zašto. Abecednim redom.

"Ljubav“ (izvorno a capella) grupe Akvarel zanimljiv je pop broj kojemu karakter jamče ženski pozadinski swingerski vokali skockani po uzoru na Andrews Sisters ili, ako ćete, newyorške neo-swingere Puppini Sisters. Svježe i apsolutno zanimljivo.

Ana Andrić Knežević izvodi "S tobom valja zauvijek“, autorski broj Aljoše Šerića lidera Pavela. Prepoznatljivog rukopisa tema je zanimljiva fuzija indie-popa, retroa - s gitarama koje kao da su došle s visovskog repertoara šezdesetih što se, uzgred rečeno, danas "rado nosi“ - s vješto posloženim bržim i sporijim dionicama koje pak daju potrebnu dinamiku broju.

Ana Opačak s "Daj sve opet“ seli iz svog omiljenog šansonjerskog zabrana u (opet - retro surferski) gitarski pop-broj autorice Ines Prayo, ozračen i mrvom francuske "zazovske“ škole i calexicovskih manirizama. Skladba bi po svemu trebala imati zavidnu radiofonsku prođu no, s obzirom na ukus i strategiju domaćih radijskih urednika - vrag će ga znati.

"Odlična stvar“ Antonele Doko pristojan je pak hibrid domaćeg šlageraja i Adeline stilistike a "Pijani i zaljubljeni“ Bang Banga još je jedan solidan pop broj zgodnog aranžmana s (nećete vjerovati - opet retro) puhačima, orguljama i tretmanom gitara. Kao da su uskrsnula vremena kojima su pečat davale suradnje poput one Josipe Lisac s Mi-ovcima.

"Oblak“ riječkih "Iraca“ Belfast Food pravo je osvježenje uz izlazak iz retro voda kao poletni simpatičan i pitak broj. Ujedno tipičan komad "melodija Irske i Kvarnera“. Ni bolji ni gori od prosjeka banda što je za ljubitelje njihove fuzije svakako dobra vijest.

"Sve u meni se budi“ Ante Pecotića u izvedbi Damira Kedže i Zsa Zsa, više je no solidna klavirska balada s očekivanim rastom i orkestracijom u drugom dijelu broja. Naravno, znaju li se iznimne vokalne "performanse“ Kedže, uz ništa slabiju podršku Zsa Zsa, i ova tema zaslužuje palac gore. Kao idealna arija besprijekorne dramaturgije iz nekog (da li?) imaginarnog mjuzikla.

"Kad jednom se spoje“ Darije Hodnik, "vonja“ na stilsku nišu u kojoj su godinama bile Limićeve Stijene. Vokal nalik Kondžinom, sklonost za mainstream rock balade s himničkim ekstenzijama, sigurno će naći svoju i staru i novu publiku. Uzgred rečeno i ovaj broj (autora Miroslava Lesića) po kroju je blizak scenskoj glazbi pa ni njega - posebno u dionicama s uresom pozadinskih gospel vokala - nije teško gurnuti u prostor mjuzikla. Očito - novi trend u Hrvata kojem je poguranac dao Tonči Huljić.

"Previše pričaš“ En Facea očekivano donosi nešto sasvim drugačije: osunčan i lepršav pop broj sa "širokopojasnim“ gitarama, "poetičnim“ gitarskim solom koji jamči notu country-popa i pitkim refrenom. "Uzalud je sve“ - novi kantautorski broj Harija Rončevića tipičan je solidan (no pomalo predvidljiv) komad iz njegove dobro znane baladne radionice a "Vrijeme“ Ive Perkušića šansonjerski broj s makar djelomičnim uzorkom "zagrebačke škole“.

Refren i drugi dio skladbe je pak, osvježen pumpajućim bržim tempom i gitarskim naglascima te okađen sanremskim tamjanom iz nekih starijih vremena. Probavljivo. "Kad nekoga voliš“ Ivana Škunce u izvedbi Jacquesa Houdeka, prozračna je i vraški uhougodna tema s "božićnim ugođajem“ (pa bi s prigodnim tekstom dobili siguran Xmas hit) kojeg naglašavaju pozadinski vokali te - nema tu nikakvog iznenađenja! - besprijekorni Žacov pjevački učinak. Mrduljaševa "Samo da znaš“ s Lovrom Lučinom solidan je rutinirano sročen i izveden "festivalski“ broj zgodnog aranžmana, Buljanova "Više od sna“ s Magdalenom Bogić osrednja "konfekcija“ a "Snaga“ grupe Mantra sporovaljajuća pop-rock tema zamišljena kao - u konačnici ne baš odveć uspjeli, valjda Metallicom nadahnut - hibrid "opakog“ vokala iz repertoara metala i šlagerske melodioznosti.

Ako ste mislili da će Mario Petreković imati lepršavi pop broj, pogodili ste. "Nerviram se“ je na tragu sinti-popa osamdesetih i Bowieve gitare iz "Heroes“ no ukupan dojam je - simpatična i nepretenciozna skladba (kakve su nekoć izvodili i Laki pingvini i D'Boys) za najširu (radijsku) uporabu.

"Sanjaj me“ s Mijom Dimšić je još jedna klavirska balada koja bi - da je bilo malo razbiti anemičnu zvučnu uravnilovku i dodati mrvu drame - i bolje zvučala. "Što je bilo, bilo je“ Nikoline Tomljanović doduše ima "drame“ u refrenu i drugom dijelu broja no to baš nije previše promijenilo dojam predvidljive slagalice. Baš kao što je to i "Mi“ u izvedbi Noae i Ivane Kindl pred čijim se vokalom, kao i uvijek, valja nakloniti.

I Saša Lozar, naravno, ima dobar vokal no njegova "Tebi“ je dozalaboga predvidljiv konfekcijskim R'n'B-jem nadahnut broj kojeg donekle, uz Sašin vokal, spašava ljepljiv refren. "Ako stvarno violiš ženu“ Tedija Spalata i tekstopisca Nene Ninčevića, hoda već odavno čvrsto utabanim autorskim i izvođačkim Tedijevim stazama s dojmom da ste sve to bezbroj puta čuli u različitim pakiranjima. Ovog puta pakirung (aranžmani) nije baš najbolji s nizom već dobrano otrcanih rješenja (posebice u uvodu koji se čak "referira“ na davnašnje Vangelisove manirizme nakon "Chariots Of Fire“).

"Sanjam kako putujem“ Zrinke Posavec - a ona je, kazalo bi se, i "kompletan autor“ - još jedan je u nizu restauriranih “starinskih šlagera“ koje ne bi bilo teško zamisliti i u izvedbi Ane Štefok. Što naravno nije nikakva mana. Dapače. Izvedba - i "rasplet“ teme s elementima etnoa - skladbi daju dodatnu vrijednost iako, za reći pravo, ona nije za svačije (čitaj: mlade) uši.

Kad se - dakako unutar svoje niše zabavne glazbe/popa - važe festivalski album i njegova 22 broja, ocjena mora biti više no solidna trojka. Što je, nemojmo se lagati, dobačaj kojeg si ne može osigurati ni jedan domaći "zabavni“ festival.

Naslovnica Parangall