Mišljenja Parangall

Parangall

zlatko gall

Remek-djela bolje prošlosti

Godinu gospodnju 1966. povijest možda pamti po odlasku Walta Disneya, Bustera Keatona, Montgomeryja Clifta..., po podvigu Geminija 8 - prvog spajanja dviju letjelica u svemiru, hrpi Oscara koje je pobrao film "Moje pjesme moji snovi“ ili premijeri (na američkoj mreži NBC) prve epizode TV-serije "Zvjezdane staze“... Kod nas, oni politički udreni, godinu pamte po "Brijunskom plenumu“ kojim se otkantalo Rankovića, po NIN-ovoj nagradi Meši Selimoviću za "Derviš i smrt“ ili - a ima nas svakakih - kao godinu rođenja Marka Perkovića Thompsona i Zorana Milanovića...

Ipak, bila je to godina rocka. Naravno, i Beatlesa. Tog 29. kolovoza održan je njihov posljednji živi komercijalni koncert u Candlestick Parku u San Franciscu (podsjetimo, Fab Four svirat će još samo na krovu Apple Corpsa u siječnju 1969.), a koji mjesec ranije Lennonova je izjava "Popularniji smo od Krista“ izazvala lavinu protesta katoličkih fundamentalista u Americi... Uzgred, te "fatalne“ 1966. sreli su se John i Yoko - što je, u mitologiji Beatlesa, bio simbolični početak njihova kraja - baš kao i Tito, Naser i Gandhi, koji su u New Delhiju razglabali o nesvrstanima... Glazbeni svijet je uzdrmala vijest o Dylanovoj umalo tragičnoj motociklističkoj nesreći, a na samom kraju godine "rasturio“ je Jimi Hendrix Experience svojim prvim singlom "Hey Joe/Stone Free“...

Beatles, Beach Boys, Bob Dylan

Bila je to ipak ponajviše godina senzacionalnih albuma; ploča koje su do danas ostale cementirane kao pojedinačna ili žanrovska remek-djela, trajno utjecajni vinili kojima se mijenjala povijest popularne glazbe.

Beatles su objavili "Revolver“, Beach Boys "Pet Sounds“, a Bob Dylan "Blonde On Blonde“: tri albuma koji bespogovorno ulaze u svaku antologiju rocka. "Revolver“ je album koji je označio labuđi pjev Beatlesa ili početak kraja no bio je, kao i dva kasnija albuma ("Sgt Pepper“ i "Abbey Road“) čisto remek-djelo "odraslih Beatlesa“.

"Odraslih“ u smislu potpunog profiliranja McCartneya, Lennona i Harrisona kao samosvojnih zaokruženih (a ne samo skladateljskih) autorskih ličnosti. Paula koji je sam domislio uporabe gudačkog kvarteta u "Eleanor Rigby“, Johna koji se poigravao loopovima i kriptičnim tekstovima i poveo neke pionirske studijske inovacije ("Tomorrow Never Knows“) te Georgea koji je u glazbenu sliku uveo tablu i sitar ("Love You Too“)... I Beach Boys su s "Pet Sounds“ zakoračili u novu dimenziju, rekavši zbogom tinejdžerskim simfonijama na temu surfa i ljeta.

Brian Wilson je nakon "Pet Soundsa“ - do danas remek-djela autorske imaginacije, studijske alkemije te onozemaljskih vokalnih harmonija i aranžmana - "puknuo k'o dinja“ i otklizao u ludilo, ostavivši za sobom ipak trajan otisak vlastite genijalnosti.

Dylanov "Blonde On Blonde“ - prvi dvostruki album u povijesti rocka - bio je nastavak njegovog rockerskog obrata, temeljen na bluesu; nadrealan a opet svjestan okruženja i vremena u kojem se živi. Album je, konačno, dao hrpetinu izvanvremenskih brojeva i danas redovitih na Dylanovom koncertnom repertoaru.

Rolling Stones su objavili "Aftermath“ - prvi pravi autorski album čiji su aduti bili "Lady Jane“ - kombinacija elizabetinske balade i psihodelije, "Under My Thumb“ - rock broj sa začinom marimbe, "Mother's Little Helper“, "Out Of Time“... Kinksi - jedan od najboljih bandova šezdesetih - na albumu "Face To Face“ objedinili su sugestivne teme iz Swinging Londona ("Dandy“), patentirane "rockere“ poput "Party Line“, vinjete iz gradskog života ("Sunny Afternoon“ te brojeve poput "House In the Country“ i "Most Exclusive Residence For Sale“, kojima su albumu dali karakter zaokruženog projekta s promišljanjima o engleskom društvu.

Eric Clapton, Frank Zappa, Paul Simon

Čast nastupnom "Mr Tambourine Man“, koji je imao golem utjecaj na formatiranje folk-rocka, no "Fifth Dimension“ prvi je od velikih albuma Byrdsa. Bez Genea Clarka na njemu je bljesnuo autorski talent Rogera McGuinna i Davida Crosbyja te čudesni amalgam folk, psihodeličnog te raga (indijskom glazbom nadahnutog) rocka. U vječnost su se redom upisali "Mr Spaceman“ - savršen broj fuzije countryja i psihodelije, "Eight Miles High“ psihodelično remek-djelo, Crosbyjeva "What's Happening?“ kao proto-hipijevski broj, "5D“...

U Velikoj Britaniji te su godine John Mayall's Bluesbreakers objavili jedan od najboljih albuma "bijelog bluesa“: "John Mayall's Bluesbreakers with Eric Clapton“. Kao pridošlica iz Yardbirdsa Clapton se osim kao gitarist u coverima blues standarda Otisa Rusha, Freddieja Kinga i Roberta Johnsona predstavio i kao autor/koautor te pjevač u "Ramblin' on My Mind“. Album, znan i po alternativnom nazivu "Beano album“ bio je prvi u nizu Mayallovih projekata trajno mutirajućeg banda kroz koji je prošlo na desetke kasnijih vrhunskih bijelih blues glazbenika. Clapton je te iste godine napustio Bluesbreakerse, s Gingerom Bakerom i Jackom Bruceom osnovao Cream te objavio nastupni album "Fresh Cream“. Prvi od nekoliko albuma koji su krucijalni za evoluciju hard blues rocka.

Senzacije su se nizale kao na proizvodnoj traci... Frank Zappa i njegovi The Mothers Of Invention albumom " Freak Out“ (drugim po redu dvostrukim albumom rocka) svijetu su najavili smioni eksperiment u kojem je uvijek bilo mjesta za avangardnu glazbu, jazz, rock, doo woop... i urnebesnu satiru. U SAD-u te 1966. očito sve ključa na glazbenim scenama istočne i zapadne obale, na sjeveru i na jugu.

Simon & Garfunkel - pravi baštinici Everly Brothersa - u istoj godini objavljuju čak dva albuma: sjajan "Sounds Of Silence“ te čak još bolji "Parsley Sage Rosemary & Thyme“. Hitovima i izvanvremenskim temama poput "Ther Sound Of Silence“, "I Am A Rock“, "Scarborough Fair“, "Homeward Bound“, "The 59th Street Bridge Song (Feelin' Groovy)“, "For Emily, Whenever I May Find Her“... demonstrirali su onozemaljske vokalne harmonije ali i golemi skladateljski talent Paula Simona.

Neil Young, Isaac Hayes, James Brown

Polovina šezdesetih je i zlatno doba američkog garažnog rocka te - posebice - njegova psihodelijom nadahnutog ogranka. The 13 Floor Elevators i njihov frontman Rocky Ericson tipični su izdanci te scene, koji su 1966. bljesnuli istinskim žanrovskim remek-djelom "The Psychedelic Sounds Of 13th Floor Elevators“. Kao i mnogi drugi akteri garažne revolucije izgorjeli su (band se raspao a Rocky završio u klinici za mentalno oboljele) prije negoli su imali priliku iskoristiti išta od pohvala kritike. Baš kao i prva postava The Sonicsa, koja se razišla ubrzo nakon objavljivanja senzacionalnog albuma "Boom“; trajno utjecajne "Biblije garažnog rocka“ kojom su se nadahnuli i punkeri i Nirvana i (hard) rockeri svih generacija.

Mnogi od velikih bandova šezdesetih nisu izdržali dugo zajedno. Buffalo Springfield - koji su za sobom ostavili dva fantastična studijska albuma - bili su odveć tijesan "format“ za tako jaka autorska imena kao što su Stephen Stills - autor gotovo svih skladbi na albumu prvijencu - i Neil Young. Debut "Buffalo Springfielda“ je unatoč tome (ili baš zato) bio sjajan album te vraški važan za profiliranje samostalnih karijera Stillsa i Younga, ali i veoma utjecajan u zahuktavanju američke folk-rock scene.

Folk-rock je bio jedan od sastojaka od kojih su i losangeleški Love 1966. zakuhali svoja dva sjajna albuma - eponimni "Love“ te "Da Capo“. Predvođeni pjevačem, gitaristom i autorom većine skladbi Arthurom Leejem, Love su naime skovali osebujan zvuk nadahnut i psihodelijom, folkom, bluesom, jazzom, flamencom i elementima baroknog popa šezdesetih. Većina spomenutih sastojaka našla se i na prvijencu Mamas & Papas "If You Can Believe Your Eyes And Ears“, koji je objedinio folk-rock newyorške scene (i bandova poput Lovin' Spoonful), kalifornijski folk/pop/rock te melodiozni pop i soul. Skladbe skinute s albuma poput megahita "Monday Monday“ i "California Dreamin'“ ušle su u sve antologije šezdesetih, no uz bok im ravnopravno stoje i ostali brojevi s albuma poput "Go Where You Wanna Go“, "Got a Feelin'“, "Somebody Groovy“...

Među barem stotinjak albuma objavljenih 1966. koji su apsolutno vrijedni i današnje pažnje je i poduži popis albuma soula. Jedan od njih je svakako i "Complete And Unbelievable: The Otis Redding Dictionary Of Soul“, posljednji studijski album Otisa Reddinga. Snimljen uz pomoć genijalnih Booker T & MG's, Isaaca Hayesa i Memphis Horns, album je - kao i prethodni "Otis Blue“ - pravo remek-djelo southern soula. "Fa-Fa-Fa-Fa-Fa (Sad Song)“, "Try A Little Tenderness“, "My Lover's Prayer“... među najboljim su Otisovim izvedbama te ogledni primjerci soula domišljenog pod okriljem etikete Stax Records.

Isto to vrijedi i za Wilsona Picketta i njegov odličan "The Exciting Wilson Pickett“ te Sama & Davea (između 1965. i 1968., kad su djelovali pod etiketom Staxa) i albume "Hold On I'm Coming“ te "Double Dynamite“, no ni na "sjeveru“ nije bila ništa slabija situacija. Motown Records iz Detroita imali su golem utjecaj i uspjeh zahvaljujući Gordyjevoj ideji spajanjima beatlesovskog popa iz polovine šezdesetih, rhythm, and bluesa i soula. Albumi The Supremes "I Hear The Symphony“ i The Temptationsa "Gettin' Ready“ bili su najbolji dokaz i kreativnih dosega i lukrativnosti formule Motowna. Uzgred, još jedno veliko ime soula, James Brown, te je godine objavio studijski album. "It's A Man's Man's Man's World“ je slabiji od snimki znamenitih Brownovih koncertnih nastupa (posebice iz Apolla) u ovom kratkom pregledu značajnih vinila od prije pedeset godina, i njega valja spomenuti.

Naslovnica Parangall