Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

SUEDE Night Thoughs

Izvođač: SUEDE
Album: Night Thoughs (WB)
Ocjena: ****

Da njihov povratak na scenu prije pet godina nije bio u znaku one cinične Zappine “mi smo tu samo zbog love“ Suede su potvrdili i novim sedmim studijskim albumom. Uostalom, na prošloj turneji, kad ih je i veliki broj hrvatskih fanova gledao u bečkom Gasmeteru, Brett Anderson i družina nisu se doimali kao ocvali veterani privremeno oživljeni injekcijom adrenalina već kao band u naponu snage. Kao i prethodni “Bloodsports“ iz 2013. - objavljen nakon jedanaestogodišnj pauze - “Night Thougts“ je veoma dobar album. Štoviše, bolji od prethodnika. U svojim zvjezdanim danima Suede su bili neprikosnoveni majstori “bowievske“ drame nakapane crnilom te filmične glazbe upečatljivih slika.

Ovog puta naglašenih gudačima i produkcijom starog suradnika Eda Bullera. Upravo takva je i uvodna “When You’re Young“ s dramatičnim violončelima i violinama koje raspliću temu prije nego li u nju ušeta rasni “gitarski“ band. Svjež poput indie klinaca iz garaže koji “rokaju“ i prže. Grandeca? Da no s pokrićem. Ne samo u uvjerljivom Andersonovom vokalu već i gitarskim slapovima i čvrstoj ritam sekciji koja naglašava emocionalnost teme i njenu dramu. “Outsiders“ (mi) je još bolja. Prepoznatljiva gitara, Brettov vokal i refren koji zove na zborno pjevanje... i za tren smo u prostoru starih Suede s novom energijom.

Žestoki gitarski uvod uz bas koji se naslanja na recepte Johna Entwistlea iz The Who odredili su karakter prave moćne rock teme “No Tomorrow“ na čijem je tragu i “What I’m Trying To Tell You“, jednostavan gitarski broj zaraznog refrena. “Pale Snow“ i “Tightrope“ su odlične balade podebljane gudačima te s izvrsnom “twangy“ gitarom Richarda Oakesa a “I Don’t Know How I Reach You“ novi stadionski standard kojem glavni začin daje opet Oakesova gitara podebljana klavijaturama.

“Learning To Me“ slojevit je melankoličan broj s orguljama koje kao da cijelu skladbu izmještaju u prostor sakralnog (ili “procolharumovske“ poetike), “Like Kids“ opet uspjeli “brzac“ građen na gitarskoj vožnji te s hitoidnim potencijalom a “I Can’t Give Her What She Wants“ nova grand-balada s himničkom završnicom. “When You Were Young“ - po osobnom sudu jedan od najboljih brojeva albuma - opet presudno određuju Oakesova zvečeća gitara i mračni gudački aranžman koji skladbu pune emocijama odnosno stvaraju idealan okvir za Brettov sugestivan falset.

Logičan nastavak je u zaključnoj “The Fur & The Feather“ - klavirskoj grand baladi s iznimnom orkestracijom i emocionalnim krešendom. Pravi finale veoma dobrog albuma koji - bili stari fan Suedea ili ne - vapi za opetovanim slušanjima.

Naslovnica Parangall