Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

50 nijansi Arsena

 parangall

Izvođač: MATIJA DEDIĆ
Album: Matija svira Arsena (Croatia records)
Ocjena: *****

Izvođač: ARSEN DEDIĆ
Album: 50 originalnih pjesama (Croatia records)
Ocjena: *****

Takvu je posvetu ćaći mogao napraviti samo sin. Ne samo zbog emocija koje su utkane u svaku odsviranu notu ovog intimističkog klavirskog zapisa već i zbog istog genskog materijala. Ili, najjednostavnije rečeno, talenta koji su podijelili Dedići senior i junior.

"Kad umire čovjek, zemlja postaje teža i dublja za jednu ranu, crnja za jednu jamu i jedan zaključan kovčeg...“ pisao je veliki pjesnik Jure Franičević Pločar. Kad u ovo naše doba umre veliki glazbenik - a uz to i slavna "faca“ - estradni prostor koji je napustio preko noći se napuni boflom petparačke robe kojoj je zajednički nazivnik kramarenje na autorovoj mrtvoj duši. Croatia records iliti bivši Jugoton srećom je prevenirala takve rabote i, barem na neko vrijeme, zaustaviula mnoge koji su mislili na Arsenu uzdići svoje minorne karijere ili se ogrebati za barem mrvu njegove goleme i tako vraški značajne ostavštine.

Sjajno sročena kolekcija od 50 Arsenovih originalnih snimaka (na kojoj je za života aktivno sudjelovao i sam umjetnik), najprije je objavljena nedugo nakon Dedićeva odlaska, poništila moguće planove slaganja dvojbenih "live“ zapisa i postumnih ad hoc kompilacija. Naime, na tri CD-a koja pokrivaju tri ključne faze dugovječne Arsenove "estradne“ karijere našli su se doista amblematski brojevi. Od starih festivalskih uspješnica ("Vraćam se“, "Kuća pored mora“, "Razgovaram s morem“, "To je moj svijet“...) kojima je Arsen mijenjao tokove zabavne glazbe i svojeručno utemeljio dalmatinsku šansonu, pa do recentnijih radova iz dvijetisućitih (na kojima su se našle i sjajne kolaboracije poput "Na balkonu“, "Čistim svoj život“, "S okusom soli“...). Ovaj trodijelni presjek kojem pristaje podnaslov "najbolje od Arsena“ idealan je za one koji nemaju "Dobrotvorov dom“ ili kolekciju svih Arsenovih albuma.

"Matija svira Arsena“ nešto je posve drugo. Naravno i na dvanaest brojeva snimljenih 2. rujna u Koncertnoj dvorani "Lisinski“, Arsen je sveprisutan no bez glasa i riječi. Je li to manjak; je li album sjajnog interpretatora i pjesnika zakinut svođenjem kantautorova cjelovitog iskaza na "glazbu samu“? Malo sutra. Štoviše, moglo bi se čak reći da Matija svojom emocionalnom posvetom Arsenu - koja je intimistička proživljena jer je ujedno i "soundtrack“ vlastitog odrastanja u domu Dedićevih - pokazuje koliko je veličanstvena bila njegova "ogoljena“ glazbena ostavština. Ako vam se učini da naslovna tema iz filma "Glembajevi“ ima ono "nešto“ i od šlagerskog zgoditka "Ni ti ni ja“ ili da dramatičan uvod "Tvoje nježne godine“ cima iste emocionalne žice kao neki široj publici manje poznati Arsenovi glazbeni motivi rađeni za tetarsku scenu, znajte da to nije slučajno. Jer, Arsen je bio Arsen i u glazbi za film i teatar kao i u kantautorskim brojevima koji su impregnirali sjećanja generacija. Sjajan klavirist Matija, jazzer koji više nema nikakve potrebe dokazivatiu svoju virtuoznost i brzinu prebiranja tipkama, "ćaćine“ je standarde iz različitih žanrovskih niša (pa se tu, recimo, našla i "klapska“ "Zaludu me svitovala mati“) vratio doma. U dom Dedićevih gdje su i nastajale.

Jedina dva gosta na albumu su Massimo koji je odradio sjajan posao u znanom "Razgovoru s konobarom“ izvedenom kao da je neki neumrli evergreen Johnnyja Hartmana te slavni flamenco gitarist Miroslav Tadić u "Ne plači“. U oba slučaja, poruka na završnici albuma je nedvosmislena: Arsenova ostavština može biti predložak i za najzahtjevnija glazbena čitanja. Baš kao što je to ovo sjajno Matijino.

Naslovnica Parangall