Mišljenja Parangall

Parangall

JEFF LYNNE’s ELO Alone In The Universe

 parangall

Izvođač: JEFF LYNNE’s ELO
Album: Alone In The Universe (RCA)
Ocjena: ****1/2

Nakon punih petnaest godina ima ELO (Electric Lighjt Orchestra) ponovo je na popisu novih studijskih izdanja. Namjerno ne kažem band već ime jer iza ELO-a stoji samo Jeff Lynne - pjevač, gitarist i glavni autor banda kojem je bio alfa i omega. Jedinu pomoć dala mu je kćerka Laura pjevajući pozadinske vokale i studijski tehničar koji je pomogao sa šuškalicama i defom. Dakle, što se to dogodilo 15 godina nakon posljednjeg studijskog projekta ELO-a? Zapravo svašta i ništa.

Jeff Lynne je sam samcat u svom kućnom studiju u Los Angelesu (pjevajući te svirajući gitaru, klavijature, bas, bubnjeve, violončelo, sintove...) snimao materijal koji je napisao, aranžirao i producirao. To je, naravno, novost, ali ono bitno - dakle sadržaj - isti je kao i nekad. Veličanstveno stilizirani pop-rock s čudesnim harmonijama s kojim se samo mogao nositi dvojac Lennon-McCartney.

Čak da je samo na albumu prvi singl “When I Was A Boy“ - s nostalgičnim sjećanjem na odrastanje uz pop koji se vrtio na radiju te s onim čarobnim klavirskim početkom na tragu “Long And Winding Road“ - album bi u cjelosti zaslužio prolaznu ocjenu. Ovako - budući da na njemu nema slabog mjedsta - zaslužuje gotovo pa najvišu.

“Love & Rain“ maestralan je ulazak u funk i southern soul a “Dirty To The Bone“ i “One Step At a Time“ podsjetnici su na najbolje trenutke starog ELO-a i njihovog soft-rocka s mrvom glama na koje se - s uvijek prisutnim bitlozovskih nosom za harmonije - dijelom referira i “When The Night Come“. “The Sun Will Shine On You“ bi mogla biti i neštom sjajno pukim previdom ispalo s “Abbey Roada“ a “Ain’t It A Drag“ novi zgoditak rukopisa koji je blistao i na albumima ELO-a i na projektima Traveling Wilburysa. U potonjem slučaju ili u temi “I’m Leaving You“ i kao eho klasika Roya Orbisona ili Dela Shannona.

“All My Life“ nova je senzacionalna balada u Lynnovom portfelju. Album završava raskošni naslovni broj s ELO-štihom, vokalnim harmonijamam u duhu Beach Boysa i melodijom uz bok remek djelima klasičnog popa pedesetih i šezdeseti. Skladba je to koja, kao i nekad, dijeli s visine packe svakoj konkurenciji. Jeff Lynne je to naprosto još jednom uradio - dokazao da je jedan od najvećih mahera pop rock iskaza od šezdesetih naovamo!

zlatko gall

Naslovnica Parangall