Mišljenja Parangall

Parangall

DESTROYER Poison Season

PARANGALL

Izvođač: DESTROYER
Album: Poison Season (Merge)
Ocjena: **** ½

Dan Bejar, velemajstor lo-fija, znan i po suradnji s The New Pornographers, poprilično je iznenadio svoju sljedbu novim albumom Destroyersa. Obilati gudači za koje kao da je za tren aranžmane pisao i stari mačak George  Martin, ovojnica melankolije na tragu najboljih izdanja Nicka Cavea, chamber pop idealno pomiješan s indie-folkom koji otvaraju album u skladbi “Times Square, Poison Season“, pokazali su novo lice Destroyersa, ali i savršen kroj Bejarovih skladbi ogrnutih novim ruhom. “Dream Lover“ s raskošnim puhačima i debelim slojevima gitara iskorak je u prostor Stevea Harleya i Cockney Rebels - posebice kad je riječ o vokalu - a skladba bržeg tempa, mada naizgled na suprotnom polu od uvodnog broja, ispovijeda istu poetiku i autorski rukopis.

“Forces From Above“ s gudačima u uvodu razvija se posve neočekivano smjerom britanskog “umnog“ popa osamdesetih na tragu Blow Monkeysa (posebice zbog udaraljki i saksofona) ili pak nastupnih 12-inčnih singlova The The, Orange Juice i Prefab Sprouta. Laganica s elementima drame “Hell“ ima sličnu konstrukciju: gudači kvartet u prvom dijelu, a onda ulet puhača na tragu Tin Pan Alley šlagera te s kabaretskim štihom raskošne završnice. “The River“ - s klavirom ispod Danovog vokala - sjajna je balada, opet s retro-aranžmanom u kojem su odlični puhači i fluidne gitarske minijature.

Završnica skladbe opet nudi najprije raspašoj i gustu zvučnu sliku Bejarove inačice blue-eyed soula, a onda lirsko smirenje. “Girl In The Sling“ novi je trijumf: laganica s gudačima i puhačima na tragu lirskih tema iz Disneyjevih produkcija. Odbacujući žanrovske kanone i posve nesputan spajajući “nespojivo“ - melankolične rasplinutih balada i springsteenovskog rocka, soft rocka sedamdesetih i britanskog art-pop rocka odamdesetih - Beyar slaže album prepun brojeva koji bi, kad bi radijski programi bili drugačiji, napunili eter. Svoju trajnu privrženost Bowieu pokazao je i do sada nebrojeno put a pa Bowiea (obratitite pažnju na akustičnu gitaru!) i Springsteenovog rocka iz vremena “Born To Run“ (ali i Cockney Rebel) ima i u “Times Square“; baš kao i natruha blue eyed soula.

“Archer On The Beach“ savršena je pop-soul stilizacija (na tragu Blow Monkeysa) idealna za “midnight hour“ kao i tema bržeg tempa “Midnight Meet The Rain“ s razularenom gitarom, klavirom i povremenim uletima soul/funk basa. Balada “Solaces Bride“ je lirski nježni komad čiste emocije a “Bangkok“ sjajan broj sa savršenom dramaturgijom: počinje kao romantična “panoramska“ tema pozajmljena iz nekog soundtracka, raspliće se kao klavirska tema iz noćnog bara, a završava kao jazzy broj s prepletima gitare i trube (kao da se ukazala s neke ploče Vana Morrisona). “Sun In The Sky“ je opet nešto drugačije: soft-rock balada s morrisonovskim puhačima i sjajnim saksofonima.

Za kraj je odabrana još jedna verzija uvodne teme nazvana “Times Square: Poison Season II“, zamišljena i odrađena kao klavirska balada s gudačim kvartetom na tragu broadwayskih mjuzikla prije nego li se na pozornicu spusti zastor.

“Poison Season“ je sjajan album u kojem se može uživati i kad ga se podijeli na dijeliće i kao zaokružen projekt; i slušajući ga “preko uha“ i koncentrirano otkrivajući raskoš njegovih dubljih slojeva. On je naprosto jedan od najboljih albuma sezone.

Zlatko GALL

Naslovnica Parangall