Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Protiv elite i rulje

Librofilija

Priča o književnom uspjehu Olivera Pötzscha u najmanju je ruku nesvakidašnja. Ovaj Bavarac (rođen 1970.) piše povijesne romane s trilerskom potkom, ulaže silan trud da bi epohu, odnosno podneblje u koje su situirane njegove priče, rekonstruirao do najsitnijih pojedinosti te ne škrtari s prostorom – djela su mu odeblja i ne da ih se apsolvirati u samo jednoj popodnevnoj siesti.

Ovo bi se moglo kazati i mrvicu neugodnijim tonom: da je autor pomalo demodiran, a k tome i štreberski sitničav. Unatoč svemu, Pötzsch uživa u reputaciji zlatne nakladničke koke, i to na mjestu gdje baš i ne biste očekivali. Naime, u SAD-u, i to ponajprije u niši e-knjiga. Amazon Crossing, Bezosov ogranak za prijevodnu literaturu, prodaje ga u milijunskim nakladama i reklamira kao svog najtiražnijeg autora.

Egzekutorsko podrijetlo

Naravno, glas o američkom uspjehu pomogao je Pötzschu da s vremenom počne osvajati i druga tržišta, pa su mu knjige do danas objavljene u 23 zemlje. "Krvnikova kći" (prijevod potpisuje Sabine Marić) prvi je roman iz popularnog serijala o Jakobu Kuislu, karijernom mučitelju i egzekutoru iz Schongaua. Smišljajući svoga junaka, pisac nije dao oduška samo mašti, nego i frustraciji koja se u njegovoj lozi dugo taložila te prenosila s koljena na koljeno. I sâm potomak Kuislovih, autor je, naime, rastao uz priče o neslavnim precima. Među njima bio je, primjerice, i gospodin koji je potkraj šesnaestog stoljeća, tijekom samo jednog vještičjeg procesa, pogubio više od šezdeset osoba, što ga čini pravim Stahanovom krvničkoga svijeta.

Svojim romanima Pötzsch se trudi prikazati i zatajeno naličje masovne predodžbe o dželatima koje uglavnom doživljavamo kao psihopatske ubojice i mučitelje čije su jedine kvalifikacije mesarske. Ako je vjerovati praprapraunuku zakrabuljenog egzekutora, krvnici nisu poznavali samo tehnike usmrćivanja. Baveći se "konačnim poslovima" htjeli-ne htjeli morali su naučiti ponešto i o čuvanju života, odnosno ozdravljivanju. A pošto su ionako živjeli na društvenoj margini, stigmatizirani zbog svoje nečasne profesije, mogli su bez predrasuda i lakše od drugih usvajati nova znanja iz različitih izvora, pa tako i iz zabranjene, heretičke literature.

Dežurni krivci

Osim što je krvnik, Jakob Kuisl je i najobrazovanije čeljade u cijelome Schongauu, kudikamo kvalificiraniji u medicinskim poslovima od ovlaštenog gradskog medikusa čiji sin jedini iskazuje duboko poštovanje spram Kuislove erudicije. Njih dva upustit će se u amatersku istragu zagonetnih ubojstava djece te još nekoliko naizgled nepovezanih rušilačkih incidenata. Lokalni odličnici, zabrinuti za svoje poslovne interese, najradije bi sve te grozote što prije pospremili pod tepih i na njih zaboravili, pa se trude krivnju natovariti na leđa mjesnoj primalji, navodnoj vještici. Krvnik i mladi medikus imaju protiv sebe najmanje tri neprijatelja: prave krivce, bešćutnu gradsku vrhušku i linčerski raspoloženu rulju koja bi tobožnji vještičji okot uskoro mogla početi tražiti gdje god joj prhne...

"Krvnikova kći" zabavan je roman s čvrstim sidrištem u akribično rekonstruiranoj prošlosti, ali ne sasvim lišen veze s našom suvremenošću. Jer, i danas, baš kao i u sedamnaestom stoljeću (kad se radnja zbiva), i elita i rulja vole tražiti i pronalaziti dežurne krivce za sve društvene nevolje. Nekoć su to bile vještice, kasnije su na red došli Židovi, kod nas, recimo, Srbi, a i danas nam, hvala na pitanju, ne manjka sumnjivih koje valja što prije okriviti, pa im onda i presuditi.

Naslovnica Librofilija