Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Od kraja do početka

Librofilija

Na prvi pogled Megan Miranda doima se kao još jedna u nizu autorica koje ispovijedaju vjernost načelima chick thrilla. Dotična žanrovska niša službeno ne postoji, barem ne pod tim imenom.

Potpisnik ovih redaka skovao ga je u priručne svrhe da bismo jedan ozbiljan dio ukupne trilerske produkcije mogli razlikovati od žanrovske matice. Sve je počelo s Gillian Flynn ("Nestala"), nastavilo se s Paulom Hawkins ("Djevojka u vlaku"), da bi se do danas pojavio popriličan broj autorica uzbudljivih priča o ženama koje se stjecajem okolnosti nađu u središtu hitchcockovskog zapleta. Kako rekoh, i Megan Miranda doima se kao dio istoga plimnog vala. No, treba reći i to kako ova spisateljica dojmljivo tuče kontru ne samo standardima chick thrilla, nego i krimića općenito.

"Sve nestale djevojke" (knjigu je preveo Mladen Jurčić) rijedak su (i naoko suicidalan primjer) romana ispričanog unatraške. Mirandičina junakinja zove se Nicolette Farrell, ima 28 godina, diplomu iz psihologije i dobar posao u struci. Ima i zaručnika, uspješnog odvjetnika iz visokog društva, koji je, čini se, iskreno voli.

Par živi u Philadelphiji, devet sati vožnje od Cooley Ridgea, Nicolettine rodne zabiti, gdje još uvijek žive njezin senilni otac i brat sa suprugom u poodmakloj trudnoći. U zavičaj iz kojeg je pobjegla prije deset godina Nicolette će se vratiti na bratov poziv, jer se zdravstveno stanje njihova oca naglo pogoršalo. U Cooley Ridgeu će je, osim obitelji i starih znanaca, sustići i repovi jedne davne traumatične priče koja će dobiti i jezoviti nastavak.

Storija počinje teći, kako je i red, prvoga dana, dolaskom junakinje u rodni ni gradić ni selo. Potom naracija skače cijela dva tjedna u dalj, a onda autorica režira neviđeni obrat. Svako sljedeće poglavlje bavi se prethodnim danom, sve dok se tako ne izlista njih ukupno četrnaest, a zaplet konačno ne rastvori i ustupi mjesto raspletu.

Znam da zvuči zbunjujuće, ali što mogu kad je tako. Megan Miranda hrabra je spisateljica. Premda joj je itekako jasno da je svaki triler prije i poslije svega žanr u kojemu je tajming ključna stvar, ona se usudila poigrati sa samom pretpostavkom suspensa: redoslijedom zbivanja. Posljedica kod nje prethodi uzroku, reakcija akciji, a smrt životu, što se na prvi (a bogami i drugi) pogled mora činiti kao sjajan recept za milenijski debakl.

Djela koja nisu čvrsto usidrena u strogi koordinatni sustav nekoga žanra možda se i mogu slobodno i razbarušeno baviti razaranjem pripovjednog bontona, no u slučaju krimića to je najkraći put u profesionalnu smrt. I što se na koncu dogodilo s gospođom Miranda? Je li se dama, sukladno očekivanjima, neslavno karambolirala i (autorski) preminula u Gospodinu? O ne, gospođa je živa živcata dočekala kraj svoje literarne pustolovine dokazavši naoko nemoguće: da je, naime, napetu priču moguće ispričati "krivim" redoslijedom, a sačuvati sve nužne žanrovske odlike.

Osim što su jedinstven primjer "inverznog krimića", "Sve nestale djevojke" su i vrlo dojmljiva, slojevita studija o malomišćanskome mentalitetu, blagoslovu i prokletstvu življenja u klaustrofobičnoj, izoliranoj sredini. Megan Miranda donedavno je bila poznata kao autorica romana za mlade, no svojim krimi-debijem snažno se pozicionirala kao moćan adut dinamične žanrovske scene. Zato s nestrpljenjem valja odbrojavati do izlaska hrvatskog prijevoda njezina drugog po redu krimića, romana "The Perfect Stranger".

 

Naslovnica Librofilija