Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Gledanje u mrak

U hollywoodskome žargonu termin pitch označava prezentaciju neke filmske ideje pred potencijalnim investitorima. Kako ljudi s puno para u pravilu imaju malo vremena i još manje strpljenja, pitchiranje ne smije trajati dugo. 

Ako niste kadri u nekoliko upečatljivih rečenica objasniti zašto vaša priča zaslužuje novac, bolje vam je da i ne pokušavate. Oni koji predugo petljaju, vezu na široko i kite gdje stignu, bit će ispraćeni nakon nekoliko minuta i zamoljeni da žicaju na nekoj drugoj adresi.

Goran Vojnović (na slici) nije samo pisac, nego i filmaš, doduše, bez hollywoodskog iskustva, ali su mu tamošnja pravila igre, sasvim sigurno, dobro poznata. Zato je i sve dosadašnje romane gradio na idejama koje su bogom dane za pitchiranje. 

Njegov romaneskni prvijenac "Čefuri raus!" mogao se "prodati" jednom jedinom rečenicom: priča iz predgrađa koja tematizira svakodnevicu manjinaca izloženih preziru ili, u najmanju ruku, ravnodušnosti većine. 

Druga knjiga bila je još podatnija za "zipovanu" prezentaciju: storija o mladiću koji otkriva da mu je otac ratni zločinac. S Vojnovićevim trećim romanom "Smokva" (na hrvatski ga je prevela Anita Peti-Stantić) stvari stoje bitno drukčije.

Istini za volju, i ovdje se radi o tekstu koji tematizira pitanje identiteta i bavi se likovima koji se opiru zbijanju u etnički čiste ladice. Štoviše, "krvna slika" glavnoga junaka, Jadrana Dizdara, doima se kao nerazmrsivi puzzle: on je i Židov, i Srbin, i Bošnjak, i Slovenac, i ništa od toga. A živi u društvenome pejzažu premreženom vidljivim i nevidljivim granicama koje tjeraju čovjeka da izabere stranu, odluči se je li naš ili njihov. 

Naravno, Jadran nije prva generacija u obitelji kojoj je nametnuta obveza da se u tome smislu odredi. Radnja romana počinje se odmotavati 1955. godine, kada njegov djed biva premješten iz Ljubljane u Buje na položaj upravitelja šuma. 

No, radi se, ustvari, o lažnome početku, flashbacku, odnosno digresiji s glavne pripovjedne trase. U vremenu današnjem Jadran se suočava s djedovom iznenadnom smrću, osvješćujući usput činjenicu kako je njegov brak tek mrvicu življi. 

Pokušavajući razriješiti egzistencijalnu stupicu u koju je dospio, on traži ravnotežu i oslonac u rekonstrukciji obiteljske povijesti, tragajući za odgovorima na cijeli niz traumatičnih pitanja, među kojima je sigurno najvažnije ono zašto ga je otac Safet ostavio i otišao u Bosnu u kojoj do tada nikada nije živio. 

Svi izbori i sve odluke što su ih činile tri generacije njegove obitelji bile su vrlo često, koji put i presudno, obilježene društvenim prilikama, odnosno iznuđene silom političkih okolnosti.

No, Jadran ne želi sve intimne misterije objašnjavati pukim socijalnim kauzalitetom i tako birati utješne koliko i lagane, a opet manjkave i promašene odgovore na pitanja što ga muče. 

On, naime, shvaća da se naše osobne povijesti ne povijaju samo pod preteškim teretom nacionalnih historija. Nije sve u zoni politike, nešto je - dapače, puno toga, i previše - do nas samih. 

Na jednome mjestu, kad pokušava razumjeti djeda i njegov delikatan odnos s bakom, Vojnović zapisuje sljedeće: "Moram doći do toga čovjeka i zagledati se u njegov mrak. Zamišljam ga kao veliku rupu koja ga usisava u sebe. Taj je mrak, pun nje, Jane, osjećam to, taj je mrak pun mame i Maje, a možda i mene, svi smo u njemu, čak i Safet i Dane. Možda je mrak jedino što nas povezuje. (...) Možda je u njemu moj dom. U mraku." 

Puno više negoli što je priča o vremenu i prostoru u kojemu je mučno živjeti s prtljagom „viška" porijekla, gdje sa svake strane slušaš kako je kompozitni identitet nemoguć, "Smokva" je priča o tri nesretne ljubavi, koja se skladno uklapa u neću reći trend ili modu, ali svakako duh koji je obilježio ovu književnu sezonu kod nas.

Sredinom rujna sasvim je neumjesno dovršavati popise najboljih knjiga, no teško mi je vjerovati da će do konca godine netko s moje osobne liste najdražih libara istisnuti sljedeća tri naslova: "Stonera" Johna Williamsa, "Bornholm, Bornholm" Huberta Klimka-Dobrzanieckog i "Smokvu" Gorana Vojnovića. 

Kada bi se takvo što dogodilo, povjerovao bih da živim u književnom Disneylandu. Sa zaboravljenim pa otkrivenim američkim klasikom i Poljakom koji tek čeka da ga svjetska književna javnost prepozna, Vojnović dijeli rijedak talent udubljivanja u mračne zakutke srca i vještinu posredovanja emocija bez utjecanja u jeftine, sentimentalne prečice. 

"Smokva" je raskošno ispisan roman u kojemu se jasno razabiru autorovi pjesnički počeci. Pa i kad piše o suhom fakticitetu iscrtanih državnih granica, on se uzdiže u zonu poetskog: "Ponekad bi ispod stabla vidio raskomadanost pejzaža. Gledao bi prema moru i pitao se koliko je zaljeva njegovo. Kad bi pogledao iza kuće, prema sjeveru, osjećao je kako netko u daljini zaustavlja njegov pogled i objašnjava mu da ne može dalje, da mu je dopušteno vidjeti samo do ariša na vrhu brežuljka. Bio je krijumčar pogleda i žudnje koji su nekontrolirano prelazili da drugu stranu postavljenih granica koje on sâm nikada neće proći."

Filmski opus

Goran Vojnović rođen je 1980. godine u Ljubljani, a prvu knjigu, zbirku poezije "Lep je ta svet", objavio je 1998. Studirao je na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju u Ljubljani. Autor je nekoliko kratkih i dvaju cjelovečernjih filmova: "Piran" i "Čefuri raus!" (po vlastitoj knjizi). Oba njegova prethodna romana dobila su najvažnije slovenske nagrade, prevedena su na više jezika i uspješno postavljena na kazališne scene.

Ne vjeruje u slobodu

"Ja prije svega ne vjerujem u slobodu, onako kako u nju vjeruje moderni svijet. Čini mi se da smo opsjednuti nečime što ne postoji, nečim o čemu možemo samo čeznuti. Mi se rađamo neslobodni i neslobodni umiremo, svaki naš odnos, obiteljski, prijateljski, ljubavni, na svoj nas način ograničava, a istovremeno svijet nam je osobnu slobodu postavio kao najvišu vrijednost našeg življenja. Čovjek je zato neprestano u procjepu između onoga što živi i onoga što bi kobajagi trebao živjeti da bi njegov život imao smisla", kazao je Vojnović u jednom nedavnom intervjuu.

 

Naslovnica Librofilija