Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Plenković se ne ruga samo Povjerenstvu za sukob interesa

Andrej Plenković će se i nadalje oglušivati na svaku kritiku

Ivaniševiću, samo si nam ti falio da s desetak dana zakašnjenja podgrijavaš moralistički ćušpajz o sukobu interesa! – mogao bi mi sada prigovoriti poneki gnjevni čitatelj. I priznajem, kriv sam. Umjesto da se latim nekoga friškog, mirisnog i rosom okupanog povoda, meni je važnije prevrtati smrdljivu strvinu stare teme.

Zašto, pobogu? Naprosto zato jer mi se čini – štoviše, uvjeren sam – da će nam ona još dugo, predugo odurnim, teškim vonjem dražiti nosnice i izazivati mučninu ma koliko se mi svi skupa pravili da se radi tek o staroj, sažvakanoj, potrošenoj i potpuno demodiranoj temi.

U najkraćem, Povjerenstvo za suzbijanje sukoba interesa utvrdilo je da su bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić te aktualni ministar financija Zdravko Marić povrijedili načela obnašanja javne dužnosti. Dva dana cijela je zemlja o tome govorila, a onda je onaj stari, opjevani vuk opet pojeo jadno magare.

Prezrivi podsmijeh

Za prekršaj u kojemu je dvoje visokih dužnosnika zatečeno nije propisana nikakva sankcija. Štoviše, Povjerenstvo nije ovlašteno izricati čak ni formalne opomene ili ukore. No, to ne znači da iz njegovih zaključaka prokazani ne bi trebali, sukladno boljim etičkim standardima, izvući određene konzekvence, pa ponuditi skrušenu javnu ispriku (oboje) ako već i ne ostavku (Marić).

Konačno, ako njihov moralni refleks zakaže, tko brani njihovome šefu da ga aktivira, pa da im osobno pokaže crveni karton, zahvali se svome ministru na suradnji, a javnosti na strpljenju? Ili da čak osobno odstupi zbog teške kompromitacije svojih najbližih suradnika?

Ništa slično tome kod nas se nije dogodilo. Dapače, čim bi netko stidljivo povukao pitanje povlačenja famoznih konzekvenci, dočekao bi ga prezrivi podsmijeh vladajućih, od premijera naniže. Takva reakcija, odnosno njezin potpuni izostanak nakon što je jedno ozbiljno tijelo javnog nadzora ustanovilo prekršaj visokih dužnosnika, cijeli ovaj skandalčić uzdiže visoko iznad pojedinačnih persona Martine Dalić i Zdravka Marića.

Poslije svega, oni doista više nisu nimalo važni i pitanje koliko će dugo ministar financija ostati u prestižnoj fotelji zbilja se doima trećerazrednim.

Potpunim oglušivanjem o zaključke Povjerenstva za suzbijanje sukoba interesa premijer i Vlada nisu samo poslali poruku da to tijelo nema nikakvog ni utjecaja ni smisla. Oni su nam poručili još nešto: da svako disonantno mišljenje, ma koliko ono bilo potkrijepljeno neporecivim činjenicama, ne znači ama baš ništa.

Svatko ga je slobodan iznositi, no vladajuća garnitura još je slobodnija potpuno ga ignorirati. To će reći da Andrej Plenković i njegovi ministri (a radi se o jednom od otužnijih sastava u našoj povijesti) nisu suspendirali pravo na mišljenje, nego smisao bilo kakvog mišljenja. Hrvatska, dakle, još uvijek jest slobodna zemlja, samo što s tom slobodom više ne možete ništa.

Koga briga?

Naravno, svođenje svake kritičke misli na ono što bi priprosti pučanin opisao kao prdac u latu, dio je šire strategije koja je začeta davno prije nego što se Povjerenstvo za suzbijanje sukoba interesa potvrdilo kao trn u HDZ-ovoj peti.

Konačno, ono nije jedina adresa s koje javnosti stižu upozorenja kako su ljudi iz svijeta visoke politike nisko pali. Istim poslom zaokupljeno je i novinarstvo. Barem ono koje je do danas preživjelo, zadržavajući stari opis vlastite misije i ne želeći se pretvoriti u jeftini PR-servis struktura moći.

Dobar dio posla što ga bolje novine svugdje na svijetu rade svodi se upravo na to: na upiranje prstom u eklatantne primjere sukoba interesa. Novinarstvo ima svoju svrhu i razlog sve dotle dok takva otkrića proizvode konkretne učinke, utječu na promjene i podižu standarde javne službe. Kad takva vrsta odjeka izostane, novinarstvo se pretvara u kliničkog mrtvaca. Što je rasplet kojemu bi Andrej Plenković, bojim se, srdačno zapljeskao.

Čovjeku koji ulaže silnu energiju da bi iz dana u dan uvjerio javnost kako problemi o kojima tupe cjepidlake iz povjerenstava i novinska piskarala zapravo ne postoje, mediji su simpatični i dragi samo kad nemaju nikakvog utjecaja. Zato će se i nadalje oglušivati na svaku kritiku, čak i ako je ona potkrijepljena dokaznim materijalom granitne čvrstoće, izjavama desetaka svjedoka pod zakletvom, pa još i videosnimkom koja ne otvara mjesta nikakvoj sumnji.

Novinari neka drljaju koliko im drago, neka do iznemoglosti pišu o tome kako se, recimo, tobožnji blistavi uspjesi ove vlade (Agrokor, izraelski avioni...) cijeloj zemlji vraćaju u formi bumeranga. Koga je za to briga kad Plenković kaže da njega nije?

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE