Stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata obilježili smo diskretno kao da se radi o nekoj obljetnici filatelista, boraca džiju-džicua ili uzgajivača tornjaka. Jedna izložbica, jedno predavanje, nekoliko televizijskih minuta nevoljko posvećenih tim priredbama, i to je otprilike sve. Da, naravno, i naša je predsjednica sudjelovala na svečanosti u Parizu, no njezina prisutnost na toj manifestaciji i njoj je i nama više sličila na reprizu mundijalske fešte (Macron, Putin, kiša, zagrljaji...) negoli na komemoraciju u počast žrtvama Velikog rata.
U čemu je stvar, zašto je sav naš establishment, i politički i kulturni, odlučio zažmiriti na ovu okruglu obljetnicu kojoj se cijela Europa s dužnim poštovanjem i pijetetom naklonila? Možda nas se Prvi svjetski rat ne tiče? Bilo ...