Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Koliko koristi ima od selidbi i putovanja predsjednice?

Teško je više pronaći selo koje nije obišla predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović

Dvije godine nakon što mu je kćer upisala fakultet, moj je prijatelj svečano objavio: „Moja mala je kao pčelica.“ „Hoćeš reći da je vrlo vrijedna?“, upitao ga je naš zajednički znanac. „Neću“, gorko je odvratio moj kumpanjo, pa dodao: „Hoću reći da samo zuji okolo.“

Ako mene pitate, nema ljepše definicije Kolinde Grabar-Kitarović. S time da je naša predsjednička pčelica opseg i razmjere zujanja dovela do neslućenih dimenzija, kao da je božemiprosti, opjevana skitnica Jasne Zlokić, ali na steroidima.

Evo nekidan je svoj ured preselila već po šesnaesti put od početka mandata. Zanimljivo, i kad se utabori stotinama kilometara daleko od Pantovčaka, ne miruje, nego svoj privremeni bivak doživljava kao polazišnu točku za brojne obilaske okolice i razgledavanje još manjih mjesta. Sad je već teško naći selo do kojeg se nije dobacila njezina damska štikla odnosno vrhovnozapovjednička cokula.

Dapače, sazreli su svi uvjeti da u našem narodu uskoro zaživi sljedeća fraza: „To je mjesto tolika vukojebina da ga čak ni predsjednica nije posjetila!“ Jedina smetnja zaživljavanju može ležati u činjenici što takve vukojebine naprosto nema, jer ih je gospođa Grabar-Kitarović već sve redom posjetila. Dama je toliko dinamična da bi zbog nje valjalo redizajnirati poglavarski stijeg, pomesti s njega sve one kockice, pruge i grbiće, pa tamo naslikati jedan lijepi kotač.

Posjetila 61 državu

Naravno, ne možemo reći kako nas nije upozorila. Tko je pažljivije čitao detalje iz njezina životopisa odnosno ispovjednih intervjua, na vrijeme se mogao obavijestiti kako je skitalačku žicu imala još u sasvim nježnoj dobi. „U školu sam najprije išla u Jelenje, četiri razreda, a poslije u Dražice“, kazala je jednom prigodom. „U Jelenje smo išli pješice svaki dan, oko tri kilometra do škole i natrag, ali smo skretali u šume, trčali. U Dražice smo u školu putovali autobusima, ali smo se popodne često vraćali pješice kući.“

Danas bi bilo potpuno neumjesno očekivati od nje da skreće u šume i tamo trči. To bi, uostalom, predstavljalo i ozbiljan sigurnosni rizik. No, ako već ne može lunjati po ljupkim gajevima, može bordižati uzduž i poprijeko ove zemlje. Pa i šire, dakako, što vrlo rado i čini. Samo u prve dvije godine mandata posjetila je ravno 61 stranu državu.

Koliko ih je do danas obišla, ne bih vam znao reći, ali mislim da mogu jamčiti kako dinamiku zujanja nije ni najmanje usporila. Ta žena naprosto ne može mirovati. Čak i kad stoji na mjestu, sve oko nje leprša, kao da je pogoni ventilator. Valjda su zato i njezine misli izvanredne, upravo nezabilježene lakoće, pa se bez teškoće podižu u zrak, kovitlaju i vrtlože ispražnjene od svakog sadržaja i smisla.

Onomad u predizbornoj kampanji gospođa se naobećavala koječega. Naravno, na te smo tlapnje zaboravili i prije nego što su čistačice počistile slavljenički nered u njezinu stožeru. Uostalom, sva su obećanja političkih teškaša navlas ista. Svi se oni kunu da će preporoditi zemlju, a onda ispadne da se možemo veseliti čak i ako su samo mrvicu manje očajni od svojih prethodnika. Tako smo i njezine šuplje fraze o zajamčenom bogatstvu, skladu, radosti, suncu na prozorčiću, zumbulima u cvatu i osmijesima mališana odslušali s dužnom ravnodušnošću i odmah na njih zaboravili.

Jalovi posao

No, jedno se obećanje ipak nekako uspjelo usjeći u biračko pamćenje. Gospođa Grabar-Kitarović pokušala nas je, naime, uvjeriti kako će biti šparnija od svoga prethodnika kojega je ona doživljavala kao rastrošnog razmaženjaka koji arči javni novac kao da mu je ćaćin.

Isplatilo bi se kupiti debeli svežanj trgovačkog papira (ako se takvo što još uvijek može naći u prodaji), pa onda pedantno izračunati koliko su nas koštale sve jalove selidbe njezina ureda, koliko se za te svrhe istočilo goriva, mineralne vode, kave, vina, koliko se švedskih stolova nakitilo domaćom spizom, koliko se hotelskih kreveta pospremilo, a dnevnica obračunalo, koliko se vojnih postrojbi i školskih razreda mobiliziralo da budu scenografija savršeno nepotrebnoj paradi.

Nadalje, koliko nas je samo u dvije godine koštalo 61 putovanje koje ni na koji način nije doprinijelo napretku ove zemlje. Osim što se onaj slavni kadar predsjednice koja stoji uz ogradu Bijele kuće kao turistica iz Jelenja ili Dražice raširio svijetom poput zarazne bolesti i nasmijao barem pola planeta.

Sve što je gospođa Grabar-Kitarović u svome dosadašnjem mandatu postigla jest zaratiti do istrebljenja prvo s Plenkovićem, a sada, izgleda, i s vlastitom strankom. Za to nije trebala nikamo putovati. Sve peckave opaske koje je diktirala u novinarske mikrofone mogla je nadrljati i u vlastitome uredu, pa plasirati putem neke od društvenih mreža, dakle, džaba.

Naslovnica Jučer danas malo sutra