Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Hrvati kroče stazama druga Kardelja

Seizmološki zavod Slovenije evidentirao je u posljednjih nekoliko tjedana cijeli niz velikih podrhtavanja tla. Epicentar trešnje lociran je na ljubljanskome groblju, točnije na parceli u vlasništvu obitelj Kardelj, gdje su drug Edvard i vjerna mu drugarica Pepca desetljećima mirno počivali. Dok je Jugoslavija pucala po šavovima, a dežela zidala temelje samostalnosti, par je uživao u spokoju.

Nostalgija

Dramatični prevrati nisu ih se najmanje ticali – teške riječi i detonacije koje su odjekivale regijom, nisu su čule pod hladnom mramornom pločom. A onda se dogodilo nešto neobično. Davno zaboravljeni ideolog socijalizma počeo se, isprva stidljivo i na mala vrata, vraćati u naš javni život. Da čudo bude još i veće, gotovo svaki spomen njegova lika i djela ide u paketu s nostalgičnim i nježnim osjećajima.

Stariji zacijelo pamte, drug Bevc, kako je glasio konspirativni nadimak suzdržanog brke (a zvali su ga još i Sperans te Krištof), nikada nije uživao u osobitoj popularnosti masa. Dapače, predratni partijski aktivist i robijaš, jedan od organizatora ustanka, partizanski borac i narodni heroj te potom de facto drugi čovjek države, većini je svijeta djelovao odbojno.

Gospoda koja prilježno gaje nacionalne predrasude takav će rejting staviti na dušu njegovome podrijetlu, zauzimajući se se za tvrdnju kako Slovenci, u prosjeku, nisu osobito šarmantna čeljad. Ponosni uzgajivači drugih predrasuda reći će, pak, kako je svemu kriv Kardeljev intelektualistički gard: u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu nikada se nije naročito voljelo tipove koji su preučili.

Kako bilo da bilo, druga Bevca, osim valjda najbliže rodbine i nekolicine odanih prijatelja, nitko nikada nije volio.

Sve donedavno. A onda je omrznuti Edvard Kardelj postao Edo Maajka. Kao što to i inače biva, oči su nam otvorili ljudi iz bijeloga svijeta. S bujanjem pokreta “Okupirajmo Wall Street” u javni se diskurs počela uvlačiti sintagma “neposredna demokracija”. Razotkrivši slabosti predstavničkoga modela, aktivisti su se počeli zauzimati za magloviti oblik neposrednog odlučivanja svih građana u donošenju odluka važnih za cijelu zajednicu.

Nije trebalo dugo čekati da netko to prevede na svima razumljiv jezik, novome konceptu da staro ime – samoupravljanje – i odmah ponudi poznatu definiciju: proizvodni odnos u kojem prestaje otuđenje te se neposredno ili putem delegata odlučuje o svim, za uvjete rada i života, bitnim pitanjima (ekonomskim i neekonomskim) međuzavisno, odgovorno i solidarno.

Povratkom zaboravljena termina i podsjećanjem na sadržaj koji pokriva, ispunjene su nužne pretpostavke za hvatanje u koštac s bogatom teorijskom baštinom Edvarda Kardelja. Naravno, nije sve stalo na akademskim nadmudrivanjima.

Povratak zadrugarstva

U vremešnim receptima druga Bevca stotine su ljudi razabrale dobitnu formulu za izlazak iz škripca. Radnicima “Dalmacijavina” tako je, primjerice, sinulo da bi se agonija nekadašnjeg kolosa mogla okončati usvajanjem modela radničkog dioničarstva. Šoltani su, pak, šansu za preporod svoga zapuštenog škoja vidjeli u zadrugarstvu, pa se kane udružiti u klaster proizvođača zdrave hrane za razmažene Europljane. A splitski proleteri i kaštelanski težaci nisu, naravno, ni izdaleka jedini koji se ovih dana utječu djelu povučenog cvikeraša.

Obiteljske i javne knjižnice godinama su čistile svoje funduse od cijelih paleta knjiga što su ih ispisali drug Kardelj i deseci njegovih epigona.

Proces purifikacije polica proveden je s takvim entuzijazmom i preciznošću da danas treba svijećom tražiti djela kao što su “Socijalistička demokracija u jugoslavenskoj praksi”, “Problemi naše socijalističke izgradnje” ili “Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja”.

Tko se uspio othrvati trendu provjetravanja regala, pa je sačuvao kapitalne spise tovariša Bevca, mogao bi ovih dana izvući više nego pristojan profit. Još i većim probicima smiju se nadati oni koji će u javnosti steći reputaciju ovlaštenih tumača zakučastog djela druga Edvarda Kardelja.

Do jučer pothranjeni profesori marksizma i TIPSS-a (iza te kratice krio se predmet pod imenom teorija i praksa samoupravnog socijalizma), koji su minula dva desetljeća životarili na kruhu i vodi, mogli bi sebi konačno priuštiti pristojan obrok. Jer, kako je krenulo, uskoro bi specijalisti za zadrugarstvo, radničke savjete i delegatski sistem mogli postati traženiji od stilista, lajf koučeva i menadžera za brend ekstenzije.

ivica ivanišević
Foto: Nikola VILIĆ / CROPIX

Naslovnica Jučer danas malo sutra