Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Sam je od sebe napravio metu

GLAVA  U  BALUNU

Ostavka Zdravka Mamića na položaj prvog dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, koja bi trebala značiti praktično i odlazak iz nogometa, svakako je vijest dana, pa i godine, možda čak desetljeća.

Ona je izazvala veliku, točnije  najveću pozornost sportske i sveukupne društvene javnosti, pa su sad krenula nagađanja što je to nagnalo Mamića na povlačenje. Izviru  brojna pitanja je li po srijedi još jedan njegov spretni spin, neki novi manevar kakve je Mamić i dosad znao izvesti, odnosno je li zaista moguće da se odrekne svoje uloge pravog gazde našeg nogometa. Reakcije su logično raznolike, komentari se uglavnom svode na konstatacije kako je to početak urušavanja vladavine određenog sloja ljudi koji zajedno s Mamićem i pod njegovim vodstvom vladaju našim nogometom.

Jedan od redovnih tumača stanja u našem nogometu odvjetnik Ivan Brleković preporučuje čekanje, jer “Mamić je impulzivan i odluke donosi napretek, pa se zna reterirati“. Dotični Brleković je posljednjih godina navodno za transparentnost kao da on desetak godina nije bio u vrhu nogometne organizacije pod Vlatkom Markovićem, kad je stanje u nogometu bilo jednako mutno.

Međutim, otkako je shvatio da nije Mamićev igrač on se prometnuo u zagovaratelja čistih odnosa uz očitu namjeru, Brlekovićevu fantaziju, da on bude čistač Augijevih štala i dobije vodeću ulogu u HNS-u.

Iz Poljuda plediraju bivši lideri (Marin Brbić, Ljubo Pavasović-Visković) lustraciju, to jest da s Mamićem iz nogometu odu svi njegovi pajdaši, odnosno ljudi s kojima je surađivao i koje je instalirao u strukture HNS-a. A to bi bilo vrlo teško provesti obzirom da je Mamić imao svoje prste u poslovima s brojnim klubovima. On je osmislio projekt Lokomotive kao druge momčadi Dinama, najviše je pomagao Osijeku (to sigurno dobro zna otac predsjednika Hajduka Ivana Kosa), obilato je asistirao Rijeci, Istri, Interu, Zagrebu, Slaven Belupu, Splitu (tri transfera: Marko Rog, Ante Majstorović, Danijel Zagorac)…  

Mamić je u proteklih desetak godina zaista drmao hrvatskim nogometom, jer ne samo da je ustrojio svoj klub Dinamo do nedodirljivosti, nego je u mnogim segmentima u nogometnoj organizaciji vodio glavnu riječ. Jednostavno rečeno, Mamića se slušalo, slijedilo, njemu su se pokoravali, on je na svakom koraku dokazivao svoju važnost, što je mnoge, koji nisu živjeli pod njegovim krilom, izazivalo na revolt.

Posljednjih godina zadavao je udarce svima koji su mu se pokušavali suprotstaviti i to ga je dovelo, naročito zbog njegovih žestokih, katkad i primitivnih ispada, čak i onda kad je bio potpuno u pravu, u poziciju da je postao meta mnogima i to ne samo s područja nogometa nego biznisa pa i politike. Bilo je opravdanih razloga da se ograniči Mamićeva dominacija, ali je isto tako bilo obilatih pretjeravanja i nastojanja da ga se  prikaže na najružnije načine bez obzira što mu se nikako ne mogu osporiti znatne zasluge, naročito kad je Dinamo u pitanju.

Osobno sam očekivao da će odavno popustiti pred zahtjevima za njegovo svrgavanje. Taj odlazak s nogometne scene bio je neminovan, posebno kad su zaredale istrage, pritvaranja, podizanje optužnica…

Niti jedan čovjek u Hrvatskoj nije bio izložen takvim ispadima zavisti, pravog jala, ali i mržnje, iskazane prečesto na najsurovije načine. Njegov ipak iznenadni potez povlačenja na neki način podsjeća me na svojevremeno neočekivani odlazak bivšeg premijera Ive Sanadera s političke scene, pa onda kasnijeg nastojanja znanih i neznanih da mu natoče sve i svašta i dovedu ga u poziciju gotovo pa nemoguće obrane.

Na kraju je stvorena kritična masa koja je nagnala i Mamića na povlačenje sa društvene scene. On će se, tako je najavio, “u budućnosti posvetiti svojoj privatnoj situaciji i uvjeren sam, dokazati svoju nevinost u svemu što mi se stavlja na teret“. A ta privatna situacija nije mu ni najmanje laka, sumnjiči ga se za teška kaznena djela, čekaju ga mučni procesi u kojima će nastojati obraniti svoju čast, opravdati svoje poslovne poteze.

To će mu biti iznimno teško između ostalog i zato jer je na snazi razjarenost mnogih, koji ga pod svaku cijenu žele vidjeti osuđenog i prognanog sa nogometne, ali i društvene scene, doslovno raspetog.

Posljednjih mjeseci USKOK vodi niz istraga protiv Mamića zbog izvlačenja novca iz Dinama preko fiktivnih faktura za usluge u transferima igrača, još u travnju je protiv njega podignuta i prva optužnica kojom ga se tereti da je zajedno s bratom Zoranom, bivšim direktorom Dinama Damirom Vrbanovićem te još nekim suučesnicima oštetio Dinamo za nešto manje od 116 milijuna kuna, kao i državni proračun za cca dvanaest milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza.

Čini se da državno odvjetništvo ima jake dokaze protiv Mamića & drugova, ali neka “pravna država radi svoj posao“, kako često ponavlja zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

A do tada je poželjno ipak imati i barem najmanju dozu suzdržanosti bez obzira što mnogima izgleda kako se Mamić neće biti u stanju obraniti.

Naslovnica Glava u balunu