Mišljenja Daljinski u dalj

Daljinski u dalj

Vladimir Matijanić

Satirikon kao novi dokaz prokletstva hrvatskog humora

ZVONIMIROV SATIRIKON

Puno toga bilo bi jasnije kad bi iz neke nikad otvorene ladice hrvatske povijesti, iz prašnjave fascikle zaturene duboko u nacionalnoj memoriji, izronio aneks Zvonimirove kletve koji obuhvaća zabavne projekte nacionalne televizije. Samo se višim prokletstvom mogu objasniti desetljeća domaćih ambicioznih i redom uzaludnih pokušaja s dugonogim plesačicama, najboljim estradnim grlima, raskošnom rasvjetom i budžetima nešto većim od izdvajanja za kulturu u mandatu bivše vlade. Od svega proizvedenog, opstao je samo križanac seoskog derneka i televizijske tehnike koji pod imenom Lijepom našom desetljećima kruži planetom, nadahnut nepojmljivom voljom Branka Uvodića i publikom vječno gladnom kiča.

Aneks Zvonimirove kletve mogao bi objasniti novi HTV-om promašaj pod imenom „Satirikon“. Tarik Filipović sjajan je voditelj kvizova, vjerojatno najbolji ikad na nacionalnoj televiziji, Rambo Amadeus odličan je zabavljač i autor, bacačica diska Sandra Perković i pjevačica Ana Jembrek spadaju u idealne gošće „feel good“ programa - mlade, simpatične i uspješne. No, Tarikova je želja da u društvu spomenutog trojca napravi dobar show već nakon deset minuta izazvala kontraefekt i natjerala gledatelja po dužnosti da kao na satu matematike zbraja minute do kraja. I želi da što prije prođe. Sve je bilo usiljeno kao u domaćim komedijama, tu bi isforsiranost valjalo zaštiti kod UNESCO-a kao nematerijalnu baštinu, pa je publika koja se smije na znak baš onako fino išla na živce.

U čemu je problem „Satirikona“? Možda u scenariju, možda u nervozi aktera, možda u predvidljivosti - malo ćaskanja, malo kućnog banda... Najvjerojatnije u neotkrivenom aneksu kletve iz prvog pasusa.

KNJIGOM U GLAVU

„Dobra večer. Ako niste uzeli knjigu u ruke, evo što vam donosimo“, prva je rečenica Stipe Alfiera u glavnom HTV-ovom „Dnevniku“ u petak. Bio je to, ako netko nije shvatio ili pratio, ironičan osvrt na izjavu Tomislava Karamarka, prvog potpredsjednika aktualne vlade, koji je dan ranije sljedbi ponudio nekoliko praktičnih savjeta za lakši život: „Neću da mi uzmu djecu, da izađu iz škole, a da ne znaju što je domoljublje. Pustite medije. Kad ide 'Dnevnik' uzmite neku knjigu i čitajte. Svako jutro pomolimo se za Domovinu.“ I slično.

Javna televizija, znamo od početaka višestranačja, najslobodnija je u kratkim razmacima između kraja stare i početka nove državne vlasti. Ne treba sumnjati u Karamarkovu nakanu ovladavanja Prisavljem, prvi korak je iskazivanje nezadovoljstva informativnim programom. Zašto bi, u protivnom, spominjao knjigu? Slutim da ga s Milijanom Brkićem, Mijom Crnojom, Perom Ćorićem i nizom drugih više ili manje bliskih suradnika nije povezalo bibliofilstvo.

Naslovnica Daljinski u dalj