Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TEEN SPIRIT Pop u oku i uhu

FILM: Teen Spirit; glazbena drama; SAD/Velika Britanija, 2018.; REŽIJA: Max MInghella; ULOGE: Elle Fanning, Zlatko Buric; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: *** 1/2

'Teen Spirit' je 'Zvijezda je rođena' za tinejdžersku publiku. Max Minghella umije samo glazbom i slikom ispričati priču. Redatelj glazbom uspješno zavodi gledatelja da se izgubi u melodijama i zaboravi kako još jednom prolazi put do zvijezda.

Sin je krenuo očevim koracima. Mladi glumac Max Minghella (r. 1985.), zapažen po sporednim ulogama u "Društvenoj mreži" i "Martovskim idama", prebacio se s druge strane kamere, gdje je do smrti boravio njegov otac-oskarovac Anthony, redatelj "Engleskog pacijenta", "Talentiranog gospodina Ripleyja" i "Studengore".

Što bi Anthony rekao da može vidjeti "Teen Spirit", tko zna. No, sigurno bi podržao sina da nastavi dalje. Usporedba oca i sina, na koncu, nije ni poštena. Kako se može bilo tko mjeriti s režijom filma kakav je "The English Patient", romansom većom od života u totalima pješčanih dina i krupnim planovima tragičnih aktera ljubavne priče u pijesku vremena, kamoli jedan debitant.

Oca i sina razdvaja i pripadnost različitim generacijama društva, filma, popkulture. Pametno je od Maxa da nije htio oponašati klasični, epski stil svoga oca. Minghella mlađi se okreće svojoj MTV-jevskoj generaciji kojoj Orbital nešto znači u životu i njeguje spotovski stil prožet novomilenijskim neonom Nicolasa Windinga Refna.

Smells like teen spirit, samo ne od Nirvane. "Teen Spirit" je generacijski, mladenački film, "Zvijezda je rođena" za tinejdžersku publiku. Od Refna je Minghella uzeo odličnu mladu glumicu Elle Fanning ("Neonski demon") za ulogu Violet i snimio je kao redatelj zaljubljen u zvijezdu filma, na tragu Bradleyja Coopera.

Ljubavne iskrice frcaju u "Teen Spiritu", prema glumici koja zapravo pjeva (i to prilično dobro) u filmu, filmskoj slici i glazbi, što svakako uzdiže ovu načelno tipičnu priču o zvijezdi u usponu, uz kvalitetne glumačke izvedbe. Fanning se potvrđuje kao ponajbolja glumica mlađe generacije i pronalazi emotivne nijanse u Violet dok ona traži svoje glazbeno mjesto na svijetu.

Jako dobar je i naš Zlatko Burić, nedavno viđen u "Comic Sansu" Nevija Marasovića. Burić je duša filma u ulozi lika s (naj)većom dubinom, propalog hrvatskog opernog pjevača Vlada Brajkovića ("U Hrvatskoj sam ja bio pjevač...") i na momente krade film, a dobio je i priliku nakratko profovoriti "naški".

Odnos Vlada i Violet je (arhe)tipski, ali funkcionira zbog Burića i Fanning. Vlad dođe Violet kao više od skrbnika i menadžera, otac, ona njemu kao zamjena za kćerku u Parizu i druga prilika da "bude koristan", iskupi se, ponovno proživi i doživi glazbu dok je njegova "a star is born" štićenica kadra zapaliti pozornicu.

A glazba je, prirodno, važan čimbenik i Minghella razumije njezinu snagu i inspiraciju za snove od prvih kadrova kad njome oslikava idilu malog otoka uz englesku obalu Isle Of Wight, poznatog po održavanju legendarnog rock festivala 1970. godine.

Vremena su se promijenila, od rock festivala do talent showova a la "American Idol" na kojima će se natjecati Violet, ali dobre glazbe se još uvijek može naći. Violet izvodi pjesme Ellie Goulding ("Lights"), Annie Lennox ("Little Bird") i Robyn ("Dancing on My Own"), a svaka izvedba je takoreći zaseban videospot.

Potonja je najbolje režirana, s paralelnom montažom Violetina dotadašnjeg života na selu i nastupa na pozornici koji je gura prema velegradu poput Londona i zvjezdanom nebu. Život prolazi Violet pred očima dok (Fanning) osjeća ono što pjeva. Pronalazi Minghella bajkoviti štih u svemu tome prelamajući "Pepeljugu" i "Flashdance" čija će se pjesma "What a Feeling" čuti u jednoj sceni njegova filma.

Svaki mu kadar znači do te mjere da znade i "pretjerati" u stilizaciji, no pozitivno je da svakako da posjeduje mladenački energiju, da njegova iskrenost nadilazi popističku "generičnost" i da ima oko i uho, tj. umije samo glazbom i slikom ispričati priču kao u sceni u diskoklubu, remiksirajući i osvježavajući žanr glazbene drame.

Sjajnu Grimesovu synth-pop stvar "Genesis" čuli smo u "Samo je kraj svijeta" Xaviera Dolana, ali pjesma ovdje također izaziva trnce kad na početku sramežljivo promoli iz Violetinih slušalica, kao i Orbitalova "Halycon On and On" sa soundtracka "Hakera" u finišu filma. Glazbom Minghella uspješno zavodi gledatelja da se izgubi u melodijama i zaboravi kako još jednom prolazi sličan put do zvijezda.

Uloga i za Rebeccu Hall

U sporednoj ulozi predstavnice etikete koja nudi ugovor Violet prije finala nastupa britanska glumica Rebecca Hall ("Grad lopova").

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE