Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

STARI MOMCI Mladi Cyrano de Bergerac iz američkog 'indieja'

FILM: Old Boys; komična drama; Velika Britanija, 2018.; REŽIJA: Toby MacDonald; ULOGE: Alex Lawther, Pauline Etienne; DISTRIBUCIJA: ZFF; OCJENA: *** 1/2

'Old Boys' je dražesna romantično-komična obrada 'Cyrana de Bergeraca'. Ne sjećamo se da smo, izuzev 'Submarine', vidjeli neki britanski film koji se ovoliko fura na američke nezavisnjake. 'Podmornica' je superiornija, no i 'Stari momci' bljesnu šarmom u mladenačkoj komici i romansi.

ZFF je završio, ali kinoživot "Starih momaka" tek počinje. Dugometražni prvijenac Tobyja MacDonalda, britanskog redatelja hvaljenih kratkiša "Je t'aime John Wayne" i "Heavy Metal Drummer", nalazio se u glavnom programu festivala. Nagradu nije dobio, vjerojatno ni bio u užem razmatranju žirija, no uvukao se u srce svih koji su ga pogledali. Nimalo čudno. Posrijedi je rijetki "feel good" film u, kao što to obično biva na festivalima, većinski "feel bad" sekciji.

Festivalski filmovi obično nisu ovako afirmativni, pozitivno intonirani i vični odašiljanju dobre vibre prema gledateljima. U tome se "Old Boys" izdvojio od konkurencije i, evo, dobio hrvatsku distribuciju netom nakon potvrdnog kimanja glavom zagrebačke publike, tj. postao prvi film sa ZFF koji kreće u kina. Definitivno, ovo nije djelce kakvo bi zaigralo na hladnom Berlinaleu, vjerojatno ni Cannesu i Veneciji, ali mogli bismo ga zamisliti na Sundanceu, iako je premijeru imao na Edinburgh International Film Festivalu.

MacDonald se nadahnuo "Cyranom De Bergeracom" koliko i "sundanceovskim" humornim dramama s elementima romanse koje su dopadljive na neobičan način, baš kako biva opisan ("likeable in a weird way") glavni lik, Amberson, cvikati nerd iz prestižnog britanskog internata za dječake u finom tumačenju Alexa Lawthera. Ambersona upoznajemo tijekom igre poročara koju opisuje kao "intelektualnu, borbu umova", ustvari svojevrsnog ragbija kakav se igra već 300 godina u Caldermountu, a uključuje četvrtastu loptu, zid, "čekićanje" i potok, može i "potterovskog" Quidditcha bez magije i letenja.

Jedva ga primaju u ekipu, nazivaju Mekani, on je traljav i sušta suprotnost zgodnom i spretnom Winchesteru (Jonah Hauer-King) koji posjeduje "gracioznost divlje mačke" i snimljen je kako trči u "slow motionu" praćen taktovima Vangelisove skladbe iz "Vatrenih kočija", a usto nije dijete radnika, niti s dna klasne ljestvice, za razliku od Ambersona. Zato, kad Agnes (Pauline Etienne), kćerka profesora francuskog jezika Babinota (Denis Menochet) koji piše romane inspiriran američkom akcijom osamdesetih tipa "Poroci Miamija", ugleda Winchestera i čuje kako u očevom razredu recitira poeziju zaljubi se u njega na prvi pogled, ne znajući da mu Anderson šapće riječi.

Agnes snimi lijepi video za Winchestera i šalje mu ga na VHS kaseti preko Ambersona koji je u nju zaljubljen do ušiju. Kako Wincherster nije ni izbliza umjetnička duša i artistički kreativan da odgovori istom mjerom, dogovara s Ambersonom da mu pomogne, a zauzvrat ga ostali školarci više neće tlačiti. Tako započinje još jedna dražesna romantično-komična moderna ili bolje reći modernija obrada "Cyrana de Bergeraca" o duelu onog u sebi (domišljatost) i spoljašnjeg (privlačnost) prilikom osvajanja ženskog srca, ali i društvenih klasa.

Zanimljivost filma je kako nema vremensku odrednicu, odnosno možemo ga pozicionirati negdje na kraj osamdesetih/početak devedesetih zahvaljujući razmjeni VHS-ova i spomenu Jean-Claudea Van Dammea. "Nisi Al Pacino, nisi ni Van Damme", Amberson kritizira Winchestera dok režira filmiće za Agnes s njim u glavnoj ulozi. Filmići su prilično maštoviti u raznoraznim (re)kreacijama pokretnih slika.

Npr. u jednome Amberson režira nekakvu kvazi-verziju "Odiseje u svemiru", zaključno s inačicom prepoznatljive glazbene teme u izvedbi školskog puhačkog orkestra. U tim (meta)filmskim segmentima evidentan je utjecaj američkih "indieja" za mlade poput "Ja, Earl i umiruća" Alfonsa Gomez-Rejona, a općenito je usporediv s "Tajkunom iz Rushmorea" Wesa Andersona. Ruku na srce, ne sjećamo se da smo, izuzev "Submarine" Richarda Ayoadea, vidjeli neki britanski film koji se ovoliko fura na američke nezavisnjake.

"Podmornica" je superiornija, no i "Stari momci" bljesnu šarmom u mladenačkoj komici i romansi. MacDonald ima oko za lijepe prizore (vožnja Ambersona i Agnes na motorima starih "bajkera"), ali i osjećaj za protagonista i životno razdoblje u kojem se nalazi. Do kraja filma Amberson će naučiti nešto više o "sitnici zvanoj život", ako već neće spoznati da su mu ovo najbolji dani u životu. 

Inspirativni komad

"Cyrano de Bergerac" je u više navrata bio indirektno ekraniziran kao u recimo komediji "Roxanne" (1987.) sa Steveom Martinom. Pamte se i direktne ekranizacije poput one s Gerardom Depardieuom iz 1990. godine.

Naslovnica Cinemark