Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

LORO 'Bunga bunga' orgijanje talijanskog 'Vuka s Wall Streeta'

FILM: Loro; drama; Italija, 2018.; REŽIJA: Paolo Sorrentino; ULOGE: Tony Servillo, Riccardo Scarmacio; OCJENA: ****

Za drugu projekciju na ZFF-u ove nedjelje mogle bi unaprijed planuti sve karte kad se o filmu pročuje. Hrvati vole dekadentne priče o moćnicima. 'Loro' je Sorrentinov 'Vuk s Wall Streeta', ekscesni film krajnje opuštena libida prema čijim scenama drogom optočenog i lijepim ženama napučenog partijanja redateljeva 'Velika ljepota' djeluje kao dječja igra. Film je više satirički koncentriran na 'scorseseovsku' kroniku uspona i pada novog Rimskog carstva, tj. cjelokupno talijansko društvo - umjesto na samog Berlusconija - koje je kontroverzni medijski mogul trajno (vulgarno) oblikovao tijekom četiri mandata.

Tajkuni, moguli, magnati ili oligarsi, kako god nazvali velmože kapitalizma, oni su naša globalna stvarnost, pa od njih ne može pobjeći ni film. Otprilike tako je opisan paralelni programa ZFF-a. Program nazvan "Tajkuni: jučer, danas, sutra" sadrži jedan film o zloglasnom premijeru Italije Silviju Berlusconiju - "Kajman" Nannija Morettija. Ipak, Morettijev film je "jučer", a "danas", vjerojatno i "sutra", pripada novom projektu vodećeg talijanskog filmaša današnjice Paola Sorrentina ("Velika ljepota", "Mladost").

Sorrentinov "Loro", mogući kandidat za Oscara u kategoriji stranog filma, nalazi se u ZFF-ovu programu "Velikih 5" i za njim vlada velika potražnja na festivalu. Za drugu projekciju na ZFF-u ove nedjelje mogle bi unaprijed planuti sve karte kad se o filmu pročuje. Hrvati vole dekadentne priče o moćnicima. Sjetite se "Vuka s Wall Streeta" Martina Scorsesea koji je vidjelo debelo preko 100 tisuća gledatelja u hrvatskim kinima. "Loro" je Sorrentinov "The Wolf Of Wall Street", ekscesni film krajnje opuštena libida prema čijim scenama drogom optočenog i lijepim ženama napučenog partijanja redateljev "The Great Beauty" djeluje kao dječja igra.

Možda se, upravo zato, Sorrentino u uvodnom natpisu fikcijski ograđuje od "based on a true story" koncepta biografske drame, iako citira talijanskog pisca Giorgija Manganellija ("Sve je dokumentirano. Sve arbitrirano."). Možda je i zato film nazvan "Loro" - dakle, "Oni", a ne "On" - više satirički koncentriran na "scorseseovsku" kroniku uspona i pada novog Rimskog carstva, s podjednakim odmjerom fascinacije i ironije, tj. cjelokupno talijansko društvo - umjesto na samoga Berlusconija - koje je kontroverzni medijski mogul trajno (vulgarno) oblikovao tijekom četiri mandata.

Film se, znakovito, otvara kadrom ovce koja bleji i potom ulazi u raskošnu vilu gdje se neki talijanski show vrti na televiziji, a u oči upada bezobrazno dekolteirana voditeljica. U bizarnom mentalnom obračunu s uređajem za klimu, ovca će se stropoštati po podu i cicikrepnuti. Medijska aparatura pod vladavinom tipova poput Berlusconija pretvara ljude u ovce i pobjeđuje u eventualnom duelu, kao da poručuje Sorrentino koji najkorumpiranijeg parlamentarca u povijesti Italije drži izvan kadra dobrih 50-ak minuta 150-minutna filma.

O Berlusconiju se govori u trećem licu ("njega-njega") ili ga vidimo na tetovaži poviše stražnjice neke prostitutke koju ševi izvjesni Sergio Morra (Riccardo Scarmacio) i izobličuje premijerovu facu, pretvarajući ga u karikaturu. Berlusconi je dobio prilično karikaturalni tretman u filmu (narančasti ten, obojena kosa), no do njegovog pojavljivanja glavnu riječ vodi Sergio s ambicioznim planom da se približi političaru nakon što upozna njegovu blisku eskort-djevojku visoke klase Kiru (Kasia Smutniak).

On riješava eskort-usluge za ove ili one moćnike namirujući njihove primarne porive te organizira razuzdane tulume, a posljednji takav će smjestiti u vilu nasuprot Berlusconijevom sjedištu na Sardiniji, gdje "najmoćniji čovjek Italije" obitava s djecom i suprugom, bivšom glumicom Veronicom Lario (Elena Sofia Ricci) kojoj se sve više gade njegove afere s trostruko mlađim ženama, nerijetko maloljetnicama, te ostavština Talijanima u vidu zaglupljujućeg TV programa.

"Duga si i neprekinuta glumačka izvedba", metafilmski kaže supruga Berlusconiju koji je uvjeren da ima "karizmu potoka", premda ga ona naziva "likom iz komedije". No, treba vremena da Berlusconi u tumačenju raspoloženog Sorrentinovog "kućnog" glumca Tonyja Servilla počne s "dugom i neprekinutom izvedom" i uđe u kadar prerušen u ženu, valjda kako bi mogao kasnije reći "25 posto mene je gej, ali sam lezbijka". Dotad, scena Sergiova seksa s tetoviranom prostitutkom biva zamijenjena prizorom njegove partnerice Tamare (Euridice Axen) koja šmrče kokain dok priprema doručak djeci.

Seks i kokain su pokretački motori filma, režiranog na "ecstasyju" i "speedu", unatoč atraktivnim, poetskim "slow motionima" poput fenomenalnog prizora kiše šarenih MDMA tableta kako pada s neba nadovezujući se na smeće podignuto u zrak nakon eksplozije utrobe smetlarskog kamiona koji je sletio s ceste da ne pregazi štakora. "To je slatki život", u prolazu notira Sergio i, doista, "Loro" poštuje tradiciju talijanskog filma od Fellinijevog "La dolce vita" do njime nadahnute Sorrentinove "La grande bellezza".

Scorsese bi mogao biti ljubomoran na hiper-stilizirano "bunga bunga" partijanje i orgijanje u usporedbi s njegovom sličnom, relativno benignom "pool" scenom u "Vuku s Wall Streeta". Nosovi likova su začepljeni od kilometarskih crta kokaina, a oči gledatelja se okreću za 360 stupnjeva kao kod kameleona da uhvati "veliku ljepot(ic)u" koju je Sorrentino ubacio u kadar. MDMA party uz bazen traje desetak minuta i za to vrijeme kadrom defiliraju dugonoge, toplesirane ili nage krasotice. "Eeee, sve same noge i gola dupeta", rekla bi ona starica u "Tesnoj koži" gledajući "fotose" i pitala se "A gdje joj je glava". "Otpala", odgovorio je dostavljač fotki. "Kako otpala, otpala ti dabogda".

Njezine riječi mogle bi se primijeniti na Sorrentinov film. Sagledan pohotnim muškim pogledom (Berlusconija i njemu sličnih moćnika koje pokreću seksualni impulsi) na raskošna, seksualizirana "booty" tijela, u filmu žene jedva da imaju "glavu" i samo je Veronica cjelovit lik. Feministice možda neće voljeti "Loro", ali gledajući (ne)namjerno aktualni film teško je ne povući paralelu s Harveyjem Weinsteinom čije je vrijeme nepovratno isteklo ("time's up"). Hoće li i Berlusconijevo? "Tvoje vrijeme je prošlo", ispisala je feministička aktivistica na golim grudima i zaskočila Berlusconija na biralištu u ožujku ove godine. Vizionarski?

Sorrentino kao Tarantino

"Loro" je bio podijeljen na dva filma, poput Tarantinova "Kill Billa", a verzija prikazana na ZFF-u je cjelovita, smontirana od te dvije za oskarovsku kampanju. Nešto se u montaži izgubilo u narativnom prijevodu da bi ovo bio film poput "Velike ljepote", budući da Sergio i još neki likovi u drugoj polovici gotovo naprasno nestaju iz priče. Međutim, unatoč tome, "Loro" se lako gleda, a neke scene filma koje se teško zaboravljaju potvrđuju Sorrentina kao jednog od većih redateljskih stilista današnjice.

Naslovnica Cinemark