Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

KUCNI O DRVO Susjedi iz islandskog pakla

FILM: Undir trenu; crna komedija; Island, 2017.; REŽIJA: Hafstein Gunnar Sigurðsson; ULOGE: Steinþor Hroar Steinþorsson, Edda Björgvinsdottir; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

'Kucni o drvo' ulazi pod kožu Islanđana i baš i ne zove na posjet Islandu. Zavada među susjedima je nepovratna i nema šanse da sunce, koje Sigurðsson periodički snima kako se odbija od krošnji, odgana tamu u likovima spremnima da pokucaju o drvo motornom pilom.

Dosadašnji islandski filmovi, dostupni oku hrvatske festivalske i kinopublike, poput "Ovnova", "O konjima i ljudima" "Vrabaca" ili "Djevičanske gore", bili su eksterijerni. Mnogi od njih su startali totalima prelijepih islandskih krajolika ili njima periodički napajali turističke oči filmofila da svakako uplaniraju dogledni posjet vikinškom otoku. Najnoviji u nizu novovalnih islandskih filmova popularnih na svjetskim festivalima (Venecija itd.) više je interijeran i baš i ne zove na posjet Islandu. Ne samo zato jer se odvija u predgrađu, a ne divnim pustopoljinama daleko od grada.

U "Kucni o drvo" redatelja Hafsteina Gunnara Sigurðssona ("Bilo kojim putem") kamera jedva da se udaljava od dvorišta dva susjedna para i često boravi unutar četiri zida. Dobro, u jednom navratu će ovjekovječiti kampiranje oca i kćerkice na travi ispred "Ikee", ali to je više-manje to. Interijernost je pomno smišljena zato što film izvorno naslovljen "Undir trenu" (engleski "Under The Tree") ulazi pod kožu Islanđana i ispoljava njihovu nutrinu.

Likove je, doduše, teško zavoljeti, no to Sigurðssonu nije ni bila namjera, ali lako je gledalački se zakačiti na njihove susjedske i bračne odnose prožete (ne)razumljivim bijesom koji će eruptirati violentnošću i eskalirati u tragediju. Sigurðsson zna kako izazvati pažnju od prvih kadrova. U prvoj sceni Agnes (Lára Johanna Jonsdottir) će uhvatiti supruga Atlija (Steinþor Hroar Steinþorsson) kako se iskrao iz kreveta da gleda pornjavu na laptopu i poseže za rukom prema međunožju.

Atli brže-bolje zaklapa laptop, ali pornić se nastavlja vrtiti na velikom ekranu računala spojenog s njime. Ekran je dovoljno velik da Agnes opazi Atlija u porniću kućne izrade, ne pravom na recimo ElephantTubeu. A žena nije ona, nego njegova bivša Rakel (Dora Johannsdottir). Zaludu Atliju da se vadi riječima kako je pornić snimljen dok su on i Rakel bili zajedno, prije braka sa Agnes, njegova supruga ga izbacuje iz kuće i zabranjuje da viđa kćerkicu.

Eto, zato, Atlija natrag kod roditelja, oca Baldvina (Sigurður Sigurjonsson) i Inge (Edda Björgvinsdottir), koji su u groznim odnosima sa susjedima Konradom (Þorsteinn Bachmann) i njegovom drugom mlađom suprugom Eybjorg (Selma Björnsdottir). Polovice para susjeda predstavljeni su tako što se Eybjorg u svome dvorištu sunča na ležaljci, dok Baldvin u svom kosi tratinu. Lošesusjedske odnose pokreće drvo iz dvorišta Baldvina i Inge koje baca sjenu na trijem Konrada i Eybjorg, uslijed čega oni mole da se malo podreže.

"Nitko neće pipnuti to stablo", rezolutna je Inge, a popustljivi Baldvin se slaže da ga "moramo malo podrezati". No, korijeni razdora duboki su poput korijena tog stabla koje baca tamnu sjenu i na Ingin život oblikovan tragedijom (neprežaljeni nestanak/potencijalno saumoubojstvo drugog sina). Inge ne može vidjeti na oči mlađu Eybjorg koja je "opsjednuta svojim tenom". "Barem vodi brigu o sebi", kaže Baldvin i samo produbljuje mržnju koja raste postojano, a islandski gejzir nasilja i gnjeva polako ključa dok konačno ne proključa paru.

"Što se događa jesu li svi poludjeli", pita se Atli čije su brige, od Agnes, do Rakel ("Zamisli da ti je neki idiot ukrao računalo bila bi iduća Kim Kardashian"), mala beba prema ludilu roditelja. Odgovor na njegovo pitanje izostaje, ali jesu. Zavada je nepovratna i nema šanse da sunce, koje Sigurðsson periodički snima kako se odbija od krošnji, odgana tamu u likovima spremnima da pokucaju o drvo motornom pilom.

Frka počinje kad Ingina maca nestane, za što ona odgovornim smatra susjede i, potpuno pomračena uma, provodi osvetu tako što ubija njihovog njemačkog ovčara, daje ga preparirati i takvog im ga ostavlja na pragu. Malo tko je mogao očekivati da će "Kucni o drvo" baš dotle doći u stilu slično intoniranog američkog filma "Gore ne može", ali cinični Sigurðsson se igra s očekivanjima i draži sulude rezolucije zavade kao posljedice najgorih mogućih odluka iz sfere crnohumorne, apsurdističke fizičke i psihičke komedije.

Primjerice, kad očekujemo da je Baldvin kretanjem autom u rikverc pregazio vlastitu mačku, ispada da je razlog njegova zaustavljanja vozila drukčije prirode. Prilično je upitno što bi se iduće moglo i hoće dogoditi, ako već slutimo da najgore slijedi u klimaksu. A, dakako, slijedi. Crna komedija, da crnja ne može biti, postaje i crvena (krvava).

Humanost u tragovima

Trenuci humanosti i povezanosti su rijetki u filmu, primjerice kad se otac i sin zbližavaju uz cugu i traže utočište od ludila kampirajući u dvorištu ili kad Atli i Rakel gledaju njihov pornić, prisjećajući se u glavama zajedničkog vremena. No, i jedan i drugi trenutak islandski redatelj naprasno prekida. Usput, Sigurðssonov film "Either Way" poslužio je kao inspiracija Davidu Gordonu Greenu za "Prince Avalanche".

Naslovnica Cinemark