Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MRAČNI UMOVI Trenutni sjaj mladog uma

FILM: The Darkest Minds; fantastična avantura; SAD, 2018.; REŽIJA: Jennifer Yuh Nelson; ULOGE: Amandla Stenberg, Harris Dickinson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** ½

Da su ugledali mrak kina na vrijeme, prije četiri-pet godina, 'Mračni umovi' bi se ponosili etiketom adaptacije bestselera za 'mlade odrasle', posebice što su bolji ili manje loši od većine sličnih ostvarenja. Pa opet, vrijeme koje ga je pregazilo u jednome je išlo na ruku filmu, tj. 'The Darkest Minds' na trenutak izgleda kao realistički SF današnjice, ne 'samo' eskapistička fikcija s novinskim naslovima (iz) moguće sutrašnjice. Scene razdvajanja (nebijele) djece od roditelja i njihova prebacivanja u logore poklapaju se s američkom izbjegličkom zbiljom, još anksioznijom i distopijskijom od filmske, sjetimo li se klinaca u kavezima. U filmovima ove vrste poslovično vladaju generacijski jaz, vladina opresija i metaforičko preživljavanje adolescencije. 'Mračni umovi' su mogli podebljati relevantan (i mračan) društveni komentar za čitav žanr kao nikad prije. Međutim, strahovi odraslih usmjereni prema naraštaju punom nepovjerenja prema starijima samo su iskorišteni za ekspoziciju. Kad se počne formirati tipičan romantičan trokut, važnije je hoće li Ruby i Liam ostati zajedno i konzumirati dotad nekonzumiranu žudnju, a ne što će biti sa svijetom koji na njima, mladima, ostaje.

"Borit ću se za sve nas." - "Mračni umovi" (2018.)

"Ovo je kao Hogwarts", primijeti Ruby (Amandla Stenberg) kad dođe u utočište za djecu i mlade s posebnim moćima, osvijetljeno lebdećim lampionima. "Onda si ti Harry, a ja Hermiona ili Ginny", zaključi Liam (Harris Dickinson). Simpatično zapažanje i zaključak s obzirom na iznenađujuće solidnu čaroliju romantične scene u nastajanju. Liam će uporabiti svoje telekinetičke sposobnosti kako bi "upecao" Ruby nevidljivom udicom i povukao je na podij da zaplešu sentiš na EDM laganicu "Loud Places" Jamieja XX-a.

No, "Mračni umovi" zapravo počinju tamo gdje su završile postapokaliptičke "Igre gladi", ne čarobnjački "Harry Potter". Autori filma "The Darkest Minds" jamačno su svjesni toga, ali radije su se opredijelili za univerzalnijeg "Pottera". Imaju dobar razlog za to: "The Hunger Games" je, od prvog do posljednjeg dijela, 2012. - 2015., popularizirao, ali i okončao trend distopijskih "young adult" serijala/filmova ("Divergent", "Beautiful Creatures", "The Host", "Mortal Instruments: City Of Bones", "The Giver", "The 5th Wave"...) kojeg je na životu posljednjih godina jedva održa(va)o "Maze Runner".

"Mračni umovi" su stigli prekasno na "YA" polje, pola godine nakon što je publika pronašla izlaz iz trećeg i posljednjeg "Labirinta". Odatle "Potter" i zato se filmofile poziva da prokljuve referencije na zimzeleni "X-Men" (zamislite formativne godine mutanata natprirodnih moći) i aktualni "Stranger Things" s kojim "The Darkest Minds" vezuje ime Shawna Levyja i heroina kadra kontrolirati tuđe umove, a nalazi se u bijegu od vlasti sa škvadrom. Da su ugledali mrak kinodvorana na vrijeme, prije četiri-pet godina, "Mračni umovi" bi se ponosili etiketom filmske adaptacije bestselera (Alexandre Bracken) za "mlade odrasle", posebice što su bolji ili manje loši od većine spomenutih u zagradama.

Pa opet, vrijeme koje ga je pregazilo u jednome je išlo na ruku dugometražnom igranom prvijencu redateljice Jennifer Yuh Nelson ("Kung Fu Panda 2&3"), odnosno "The Darkest Minds" na trenutak izgleda kao realistički SF današnjice, ne "samo" eskapistička fikcija s novinskim naslovima (iz) moguće sutrašnjice. Scene razdvajanja (nebijele) djece od roditelja i njihova prebacivanja u logore poklapaju se s američkom izbjegličkom zbiljom, još anksioznijom i distopijskijom od filmske, sjetimo li se onih nesretnih klinaca u kavezima.

Tu su i predsjedničke laži emitirane na dnevnoj bazi, poput  "poruke nade" sina (Patrick Gibson) predsjednika Amerike (Bradley Whitford) koja glasi "ako se ja mogu izliječiti, možete i vi", te razmetanja Bijele kuće "reformiranim klincima". Izliječenog? Reformirani? Pitanje nas dovodi do distopijske premise filma. Misteriozna epidemijska bolest pokosila je 90 posto američke djece, dok se u preostalim preživjelima razvijaju nadnaravne, nadljudske sposobnosti. Vlasti se boje preživjelih, odvajaju ih od obitelji i smještaju u kampove na evaluaciju i reformaciju ili čak eliminaciju ako je njihov "poremećaj" preopasan. U logorima klinci dobiju pripisanu boju koja odgovara njihovom poremećaju.

Po toj boji se među njima radi i segregacija. Zeleni, poput Chubsa (Skylan Brooks), imaju pojačanu inteligenciju. Plave, kojima pripada Liam, krase telekinetične sposobnosti. Zlatni poput Zu (Miya Cech) mogu manipulirati električnom energijom. "Iznimna" Ruby je, recimo, narančasta (kontrola uma), što opažamo i po sjaju njezinih zjenica kad nekoga dotakne i upotrijebi telepatske moći nerijetko zvučeći poput jedija ("nije ti dobro", "nije mi dobro").

Narančasti su najopasniji iza crvenih koji, pak, siju destrukciju vatrom iz ustiju, a sve boje demonstriraju što mogu u šačici koreketnih akcijskih scena (cesta, trgovački centar) lišenih animirane kinetike "Kung Fu Pandi", ali ne i računalne animacije. Svakog narančastog klinca vlada smjesta stavlja na listu za odstrel, no Ruby se uspjela predstaviti kao zelena, zatim i pobjeći iz kampa uz pomoć doktorice Cate (Mandy Moore). U filmovima ove vrste poslovično vladaju generacijski jaz, vladina opresija i metaforičko preživljavanje adolescencije.

"Mračni umovi" su mogli podebljati relevantan (i mračan) društveni komentar za čitav žanr kao nikad prije, oslikati horor rečenice "ili se umiralo ili odlazilo u logor", kako pripovijeda 16-godišnja naratorica Ruby, dok kamera panoramski hvata groblje žutih školskih buseva ("nema djece, nema ekonomije"). Međutim, strahovi odraslih usmjereni prema nekim novim-starim klincima, po "defaultu" odbačenom naraštaju punom nepovjerenja prema starijima od kojih moraju svoj dar zakopati u tami namjesto izvući ga na svjetlo, samo su iskorišteni za ekspoziciju.

Poslije, osobito kad se počne formirati tipičan romantičan trokut s vođom komune za napredne, jedan od najneuvjerljivijih u "young adult" filmovima, biva važnije hoće li Ruby i Liam ostati zajedno i konzumirati dotad nekonzumiranu žudnju nadomak dodira i poljupca. Manje je, dakle, bitno što će biti sa svijetom koji na njima, mladima, ostaje, a upitno je da ga mogu popraviti kad otkriju tko su i što su ("nikad se ne srami onoga što jesi").

Olakotna okolnost jest što su Amandla Stenberg ("Sve, baš sve"; sporedna uloga u "Igrama gladi") i posebice Harris Dickinson ("Štakori s plaže") dobri u tijelu likova postojeće romantične kemije. Ipak, Rubyna priča – ovo je njezin film - posjedovala je štofa i za karakternu dramu, uzme li se u obzir rodno mjesto heroine (Salem; moderna "vještica"), konfliktne emocije od tuge do bijesa i sposobnost da se izbriše iz sjećanja drugih, bliskih ljudi. Tek na samome kraju Rubyna drama se rađa iz romanse, umjesto obratno.

Propali planovi za serijal

Teško da će nešto biti od planiranog serijala na temelju romana Alexandre Bracken. "Mračni umovi" su dosad zaradili samo 38 milijuna dolara diljem svjetskih kina, četiri više od budžeta filma.

Naslovnica Cinemark