Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SLENDER MAN Tanak horor u začaranom 'Krugu'

FILM: Slender Man; horor; SAD, 2018.; REŽIJA: Sylvain White; ULOGE: Joey King, Julia Goldani Telles; DISTRIBUCIJA: Continental; OCJENA: **

Mitologija Slender Mana imala je potencijala priče za strašenje ispričane uz internetsku logorsku vatru, nekakvog 'Kruga' za naraštaj koji nema pojma što je VHS, no zato je na 'ti' s YouTube videom, društvenim mrežama, mailovima i sličnim kanalima komunikacije viralnog doba. Međutim, redatelj i scenarist ne znaju što bi točno napravili sa sablasnim likom i vrte se u začaranom 'Krugu' ne samo 'Ring(u)a', nego i formulaičnih novomilenijskih horora kakvima 'Slender Man' najviše nalikuje.

“On nas traži!“ - “Slender Man“ (2018.)

Urbana legenda o strašnom Slender Manu (slender = tanak, vitak) seže u 2009. godinu. Tada je izvjesni Eric Knudsen na internetskom forumu Something Awful, pod korisničkim imenom Victor Surge, objavio dvije fotografije djece s fotošopiranim avetnim bićem u zadnjem planu. Jeziva visoka i tanka figura u crnom odijelu u pozadini fotke urezala se mnogima u sjećanje i mit je stvoren, odnosno rođen je Boogeyman/Baba roga internetske generacije, iznimno vitka prikaza bez lica nalik sjeni koja otima djecu i mlade, a ruke mu se po potrebi mogu produžiti kao da je hororski Mr. Fantastic iz “Fantastične četvorke“.

Slender Man je ubrzo postao viralan i kratke horor priče o njemu širile su se poput internetskog virusa. Tanahni bezlični tip rastegnutih ruku čak je “viđen“ i u šumama u okolici hrvatske metropole cca 2015. godine, da njegov univerzalni “appeal“ bude još veći. Jasno, to nije sve, ima još. Na YouTubeu se mogu naći dokumentaristički “found footage“ filmići iz kućne radinosti, strašljiva - ne šaljiva - kućna videa, u kojima je Slender Man, kao, uhvaćen na kameri ili su ovjekovječene lokacije njegovih ukazanja, a tu su i brojne “slendermanovske“ psine (“pranks“) priređene slučajnim prolaznicima diljem svijeta.

No, vrag je odnio šalu kad su 2014. dvije maloljetnice u Wisconsinu izbole frendicu kako bi udovoljile Slender Manu i zloduh na taj način ne bi naudio njihovim familijama (dolazio im je u snovima, promatrao ih na javi). Nakon toga zabilježeno je još nekoliko sličnih incidenata u “čast“ Slender Manu, srećom bez višestrukih ozljeda opasnih po život. Dakle, strava i užas po mjeri filmskog horora 21. stoljeća kojemu ništa nije sveto, pa ni ekranizacija te i takve stvarnosti, a kronično mu nedostaje mitskih žanrovskih antagonista kao u sedamdesetima, osamdesetima i devedestima poput Leatherfacea, Michaela Myersa, Freddyja Krugera i Jasona Voorheesa.

Stavimo li po strani Jigsawa iz “Slagalica strave“ i Sadako/Samaru iz “Krugova“ (japanski “Ringu“, američki “The Ring“), novomilenijski horori baš i nisu stvorili franšiznog supernegativca za anale žanra, premda se, recimo, pokušavalo s Bughuulom (“Zla kob 1&2“) i Kanker Manom (“Somnia“). Studio Sony i Screen Gems brže-bolje su poželjeli kapitalizirati na internetskoj i inoj fami Slender Mana i dali redatelju Sylvainu Whiteu (“Luzeri“) da snimi film po scenariju Davida Birkea (“Elle“ Paula Verhoevena), da bi približavanjem datuma kolovoške premijere bili sve nervozniji zbog njegovog negativnog publiciteta nadomak kontroverze uzrokovanog stvarnim nasiljem iniciranim “slendermaniom“.

“Slender Man“ je na kraju u kina pušten s malo i nimalo pratećeg promotivnog materijala, ali je svejedno dosad zaradio 25 milijuna dolara u američkim kinima na budžet od deset. Autorima bismo oprostili manjak morala i višak lošeg ukusa na račun filmskog tretmana hororske zbilje da je “Slender Man“ ispao dobar horor, međutim nije. Mitologija Slender Mana imala je potencijala priče za strašenje ispričane uz internetsku logorsku vatru, nekakvog “Kruga“ za naraštaj koji nema pojma što je VHS (video home system), no zato je na “ti“ s YouTube videom, društvenim mrežama, mailovima i sličnim kanalima komunikacije viralnog doba.

Prema postojećoj Slender Manovoj mitologiji, White i Birke su (pozitivno) doista nadahnuće tražili u “Krugu“, umjesto u izlizanim “found footage“ hororima (negativno), ali ga nisu pronašli. Zaplet je “ring(u)ovski“. Nekoliko srednjoškolskih prijateljica (Julia Goldani Telles, Jazz Sinclair), predvođenih mladim glumicama koje su već glumile u hororima Joey King (“Wish Upon“) i Annalise Basso (“Ouija: Origin Of Evil“), okupilo se da pogleda video o Slender Manu (dva metra visoki i 55 kilograma teški/laki Javier Botet; “REC“, “Mama“, “Insidious 4“), snimljen u razmjerno eksperimentalnom i apstraktnom stilu Sadakina/Samarina “bunuelovskog“ filmića.

Ukleti video će utjecati na sve koje su ga pogledale - i one koji će to tek napraviti. Ukazivat će im se raznorazne stvari pred očima usko povezane sa Slender Manom, a jedna od njih nestati (Basso), nakon čega ostale “proguglaju“ na netu “povijest mitskih humanoida“ i doznaju da bi trebale žrtvovati nešto što vole kako bi vratile prijateljicu. Zvuči poznato? Naravno, bilo bi “too much“ da žrtvuju jedna drugu (na koncu ovo je horor “PG-13“ predikata), no reklo bi se da je film mogao snimiti sam sebe po slučajevima Slender Mana s kojim White i Birke ne znaju što bi točno napravili i vrte se u začaranom “Krugu“ ne samo “Ring(u)a“, nego i formulaičnih novomilenijskih horora kakvima “Slender Man“ najviše nalikuje (“Istina ili izazov“).

Možete se, znači, kladiti da ćete i u ovom filmu biti zaskočeni jeftinim “bu“ scenama, biti bombardirani filteriranom slikom nadnaravnih prizora, vidjeti računalno generirane prizore paukova što izlaze iz nečijih usta, svjedočiti internetskom istraživanju legende itd. Sporadični trenuci “nolanovske“ i “lynchovske“ vizualne prpošnosti u vizualizaciji halucinacija likova Joey King (biblioteka) i Julije Goldani Telles (bolnica), zaigrani u poigravanju san-java perspektivama i optičkim varkama, kao i sablasni videopoziv s onoga svijeta upućen žrtvi Jazz Sinclair, pokazuju kakav je “Slender Man“ mogao biti, ali nije. Tanušan je, bezizražajan i bezličan kao Slender Man.

Najgori horor svih vremena? Nećemo pretjerivati!

Film je rijetko nadahnut, no daleko od toga da je najgori horor svih vremena, što bi se moglo zaključiti po jezivo niskoj ocjeni na IMDb-u (3.0). Gledali smo jednako slabe, ako ne i gore horore od početka ove godine, poput “Kuće duhova“ i “Niz mračni hodnik“.

Naslovnica Cinemark