Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MALI Dosad najveći Nuićev film, sočan krimić koji se odvija iza kadra

FILM: Mali; krimi drama; Hrvatska, 2018.; REŽIJA: Antonio Nuić; ULOGE: Franjo Dijak, Vid Dijak; OCJENA: **** 1/2

Veliki, dosad vjerojatno najveći Nuićev film stršao je unutar (premijerne) konkurencije na Puli. 'Seks, piće i krvoproliće' je metastazirao u 'Maloga'. Schmidtove 'Metastaze' automatski padaju na pamet i zbog marginalaca u tumačenju Dijaka i Rushaidata. No, Nuić se odmiče od Schmidta i slijedi neki svoj put na kraju kojega sin postaje otac.

“Realizam, frende, zajebana stvar“, konstatira Frenki (Frano Dijak) u “Malome“ Antonija Nuića. Do kraja filma Frenki će još barem jednom spomenuti “realizam“, kao ljutu suprotnost virtualnoj stvarnosti iz igrica koje igra njegov sin Mali (Vid Dijak). Situacija u kojoj se Frenki nalazi doista jest iz domene realizma. Osuđeni je diler i odležao je četiri godine u zatvoru. Frenkijeva žena umire od raka i njezini će mu, tvrdi, pokušati oduzeti sina, iako on uporno pokazuje pedagoginjama u školi (Iva Babić, Ksenija Marinković) koliko je Mali napredovao pod njegovom skrbi, pa makar se jednom potukao u samoobrani.

Okvir “Maloga“ je također realističan, rekli bismo tipičan za hrvatsku kinematografiju. Bezizlaznost, crnjak, korupcija… Pa ipak, sve te sastavnice Nuić koristi u žanrovske svrhe i ne snima još jednu hrvatsku drametinu. “Mali“ jest nominalno drama, ali kriminalističkog pedigrea. Drama (“Kenjac“) Nuiću bolje leži od komedije (“Život je truba“), čak i kad je djelovao negdje između (“Sve džaba“), a još kad joj se doda filmski sočan prefiks “krimi“, onda dobijemo trijumf za kraj Pule.

Na ovogodišnjoj etapi festivala prednjačile su “priče iz Hrvatske“, manje ili više uspješni pokušaji festivalskog arta i filmovi kratkog metra silom ujedinjeni u dugi za koje bi slučajan kinonamjernik netko poželio kupiti ulaznicu. Pravoga filma gotovo da nije bilo ni za lijek do pojave “Maloga“. Nuić je napravio “Maloga“ kao pravi, čisti, punokrvni film, “movie“, sa svime što to podrazumijeva, od režije i glume, do fotografije i dijaloga (“Koji si ti umobol na Braču“, “Sve drugo budale mogu igrati, ali šah ne“).

Veliki, dosad vjerojatno najveći Nuićev film stršao je unutar (premijerne) konkurencije na Puli, stoga ne čudi da je odnio glavnu nagradu. Mogao je dobiti i još poneku važniju, recimo za kameru Radoslava Jovanovića Gonza koji je snimio Hendrixov most u Zagrebu kao nitko prije. Pamtimo fluorescentne boje Hendrixa prilikom prolaska vlaka i pretapanje dima trave napušenog Frenkija na rubu mosta s rijekom ispod njega i nadolazećom maglom. Gonzo je nagrađen za rad na omnibusu “Duboki rezovi“ umjesto “Malome“, ali nema veze.

Dobro je znati da u Nuiću imamo filmaša koji se kune u američki film, Scorsesea, “Privedite osumnjičene“ i Linklatera, a opet vraća na vlastiti filmaški izvor, sjećajući se prvog filmskog poljupca (Jura Stublić pjeva na soundtracku). Ovo je neslužbeni nastavak Nuićevog studentskog filma “Vratite im Dinamo“ i priče omnibusa “Seks, piće i krvoproliće“ iz 1999., tj. 2004. godine, s istim likovima i glumcima (Bojan Navojec, Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš) pod drukčijim imenima (Boki, Raks, Kečo kao Saša Tin i Kedžo; “hoće li zapjevati?“).

Nuić se, znači, poput Linklatera u trilogiji “Prije svitanja/sumraka/ponoći“ periodički vratio likovima nečega što već jest i nastavit će biti “ongoing“ saga, ali i nadahnuo njegovim “Odrastanjem“ doslovce zabilježivši odrastanje ili (ne)sazrijevanje likova. Beba začeta u “Seksu, piću i krvoproliću“ sad je izrasla u mladog adolescenta, a huliganski navijači tek su nešto zreliji 40-godišnjaci koji će se lako vratiti na stare staze i zakoračiti na rub društva iscrtan lajnama kokaina.

“Seks, piće i krvoproliće“ je metastazirao u “Maloga“. Schmidtove “Metastaze“ automatski padaju na pamet i zbog marginalaca u tumačenju Dijaka i Rushaidata. Poveznica između filmova je i Robert Ugrina, ovdje kao korumpirani odvjetnik Vladek koji kuje planove za (ne)zakonit biznis s Frenkijem i prljavim policajcem Majićem (Živko Anočić). No, Nuić se odmiče od Schmidta i slijedi neki svoj put na kraju kojega sin postaje otac (“kužiš ti male krimose“).

Mali igra šah s tatom na nevidljivoj ploči, naučio je pucati iz pištolja i spreman je da jednog dana i sam “mastermindovski“ orkestrira kriminalističke operacije u pozadini “roštilj, cugica, pljugica“ okupljanja škvadre. Udubljena hauba automobila i tragovi krvi na vjetrobranskom staklu jedini su pokazatelj prljavih obiteljskih poslova. Odigravajući se pretežno izvan kadra, Nuićev krimić ima još snažniji učinak na gledatelja.

Naslovnica Cinemark