Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

JUPITEROV MJESEC Superheroj iz Sirije

FILM: Jupiter holdja; fantastična drama; Mađarska/Njemačka/Francuska, 2017.; REŽIJA: Kornel Mundruczo ; ULOGE: Merab Ninidze, Zsombor Jeger; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

'Jupiterov mjesec' postavlja superjunaka među sirijske izbjeglice u Mađarskoj, a Mundruczo probija (vizualne) granice između žanrovskog i festivalskog ostvarenja koliko god može da to još uvijek bude film za Cannes, ne nužno multipleks.

Jupiter ima 67 znanih mjeseca. Jedan od njih mogao bi biti kolijevka novoga života. Taj mjesec se zove Europa. Mađarski redatelj Kornel Mundruczo (“White God“) kao da u prologu novog filma SF-ovski najavljuje kolonizaciju Jupiterove Europe. No, “Jupiterov mjesec“ ili “Jupiter holdja“ nije priča o kolonizaciji, već imigraciji. Europa u filmu je ova dolje Europa, zemaljska, naša, a ne ona gore svemirska, Jupiterova. Prizemljenje u tom smislu slijedi već nekoliko sekundi nakon prologa.

Sirijski imigranti bivaju napadnuti na graničnoj kontroli Istočne Europe. Mađarska granična policija otvara vatru na njih blizu granice sa Srbijom. Izbjeglice se daju u bijeg kroz blato i šumu u neprekinutom scenskom kaosu inspiriranom akcijskom dokumentarističnošću “Spašavanja vojnika Ryana“ i “Djece čovječanstva“, odnosno kamernom estetikom oskarovskog direktora fotografije Emmanuela Lubezkog (“Povratnik“). Kamera se odvaja i prati jednog mladića Aryana (Zsombor Jeger) u grčevitom bijegu.

Njega sustiže jedan od predstavnika zakona Laszlo (György Cserhalmi) i napuca pod izlikom da je skrivao oružje. Aryan se beživotno stropošta na tlo. Najednom, nekoliko trenutaka kasnije, kapljice krvi zaprkose gravitaciji i podižu se s njegova tijela poput mjehurića sapunice. Potom, podigne se i on, levitirajući i lebdeći zrakom iznad šume, dok spektakularna kamera radi kolutove naprijed i natrag u svim smjerovima kako bi iz svih perspektiva i rakursa popratila njegove nemoguće vrtoglave pokrete.

Prkošenje gravitaciji ovakvog tipa obično gledamo u američkim blockbusterima, a ne festivalskim filmovima s premijerom proračunato tempiranom za Cannes. Nedvojbeno upoznat s vizualnim čudesima “Matrixa“, “Inceptiona“ i antigravitacijskih superjunačkih spektakala, Mundruczo razbija statičnu i antižanrovsku tradiciju festivalskog filma. Slično je mađarski filmaš postupao i u svom prethodnom filmu “Bijeli bog“, s nizom scena kakve se ne viđaju na festivalima, poput uvodne (djevojka na biciklu i čopor divljih pasa u stampedu iza nje).

“White God“ je bio metaforički apokaliptični horor s društveno-političkim alegorijom skrivenom u pobuni pasa-mješanaca/lutalica protiv nehumanog tretmana u razdoblju kad desničarska mađarska vlada preferira čistokrvne primjerke. “Vjerujete li u išta“, pitaju korumpiranog i ateističkog doktora Sterna (Merab Ninidze). “U uskrsnuće Mađarske“, cinično kaže doktor koji će pokušati eksploatirati Aryanove čudesne moći u zamjenu da ga odvede na sigurno mjesto i ujedini s ocem.

“Gdje je sigurno mjesto, pita Aryan. “Ne postoji sigurno mjesto od povijesnih nepravdi“, znakovito će Stern. Postavivši superjunaka među sirijske izbjeglice u Mađarskoj, “Jupiterov mjesec“ je logičan nastavak društveno-političkih previranja superiornijeg i ponešto nijansiranijeg “Bijelog psa“, još jedan Mundruczov filmski mješanac, žanrovskog i festivalskog filma te, konkretnije, korjenite priče o superheroju, drame o ljudskim pravima i izbjegličkoj krizi, akcijskog trilera potjere i religiozne parabole.

“Akcijska“ kamera snimatelja Marcella Reva (“White God“) osobito je efektna u sceni jurnjava posnimljenih u jednom kadru i (s)udara automobila u “slow motionu“ koji će Aryan u posljednji trenutak izbjeći otisnuvši se od tla, tj. desanta tima specijalaca na hotel ili eksplozije u podzemnoj željeznici. Za misaoni ugođaj filma značajni su trenuci kad Aryan poleti iznad destruktivnog kaosa ili lebdi niz zgradu, pri čemu svaki prozor iza njega priča neku priču, kao u Hitchcockovom “Prozoru u dvorište“.

“Neki superčovjek“ Aryan postaje mesijanska figura za izbjeglice, superheroj iz Sirije koji lebdi nad gradom kao anđeo i “ima svrhu“ spreman da je tek u eventualnom nastavku financiranom američkim kapitalom ispuni do kraja poput sirijskog Supermana. Mundruczo probija granice između žanrovskog i festivalskog ostvarenja koliko god može da to (planski) i dalje bude seriozan film za Cannes, ne nužno multipleks. Dakle, nekakav realistički, a ne eskapistički odmak od stvarnosti, kao u trilogiji Christophera Nolana o Vitezu tame. Ozbiljno pitanje “Why so serious?“ postalo je smrtno ozbiljno “Why so Syrious?“.

'Ždralovi lete' na TV-u

Skoncentriraniji filmofili sigurno će opaziti kadrove iz divnog sovjetskog crno-bijelog klasika “Ždralovi lete“ kako se u podlozi jedne scene vrte na televiziji. Film Mihaila Kalatozova s Tatjanom Samojlovom dobio je posvetu zbog svog poetskog realizma s kojim koketira i “Jupiterov mjesec“.

Naslovnica Cinemark