Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

UVREDA Čiji je ćaća Libanonac, čiji Palestinac?

FILM: L'insulte; drama; Libanon/Francuska/Cipar/Belgija/SAD, 2017.; REŽIJA: Ziad Doueiri; ULOGE: Adel Karam, Kamel El Basha; OCJENA: ****

Redatelj Ziad Doueiri umješno balansira između makro i mikro vizije današnjeg Bejruta kao središnjeg utjelovljenja bliskoistočnog sukoba, odnosno cijelog Libanona, pa i čitavog svijeta kao bureta baruta s upaljačem za fitilj u krivim rukama. Priča 'Uvrede' se može odvijati bilo gdje na svijetu, izvan Libanona. I odvija se, od Amerike do Hrvatske.

Sudnica se pretvara u bojno polje u filmu “Uvreda“ kad se ispolitizira tužba koju je jedan Libanonac podnio protiv Palestinca. Nešto interno, osobno između dva čovjeka postaje eksterno, društveno, podignuto na višu, nacionalnu razinu. U dojmljivoj drami nominiranoj za ovogodišnjeg Oscara u kategoriji najboljeg “stranog“ filma, talentirani redatelj Ziad Doueiri umješno balansira između makro i mikro vizije današnjeg Bejruta kao središnjeg utjelovljenja bliskoistočnog sukoba, odnosno cijelog Libanona, pa i čitavog svijeta kao bureta baruta s upaljačem za fitilj u krivim rukama.

Tenzije između desno orijentirana Libanonca Tonyja Hanne (Adel Karam) i Palestinca iz “izbjegličkog kampa“ Yassera Salameha (Kamel El Basha, nagrađen za glumu u Veneciji) eskaliraju i eksplodiraju ukazujući na društvene podjele i davne nacionalne traume. Trideset-i-nešto-godišnji automehaničar i postariji predradnik, koji imaju dosta toga zajedničkoga, zakačili su se oko gluposti. Odvodna cijev s Hannaina balkona strši, pušta vodu na ulicu i polijeva prolaznike, kao što je on nenamjerno polio Salamehovee radnike kad je zalijevao cvijeće.

“Cesta je široka, neka hodaju drugom stranom“, bahato će Hanna kad mu Salameh sa svojim radnicima pokuca na vrata i ponudi da će popraviti cijev. Iako mu je Hanna zalupio vrata u facu, Salameh svejedno popravlja (ilegalno postavljenu) cijev. No, Hanna će cijev skršiti čekićem. Promatrajući njegov ispad s ulice Salameh mu kaže da je “jebeni seronja“, što i jest. Hannina akcija i Salamehova reakcija (uvreda) pokreću radnju. Prvi tvrdoglavo želi ispriku od drugoga, iz njegovih usta čuti da mu je žao, a ovaj oklijeva, smatrajući da nije dužan ispričati se.

Samo riječi, “glupe riječi i ništa više“, dovest će do fizičke konfrontacije kad se Salameh na koncu dođe ispričati, no ustukne konfrontiran s anti-palestinskom propagandom koju desničarski političar huška na televiziji u radionici njegova sljedbenika Hanne. Kap koja prolijeva čašu jest Hannaina uvreda ne samo za Salameha, nego i za cijelu naciju i identitet Palestinaca - “da vas je barem (Ariel) Sharon istrijebio do kraja“.

“Vi ste nacija podlih gadova, zato se ne možeš ispričati“, izaziva Hanna, na što Salameh uzvraća udarcem šakom i začarani krug mržnje se nanovo otvara, uvlačeći njihove supruge (Christine Choueiri, Rita Hayek), cijeli Bejrut, ali i Libanon. Mržnje koja nije prestala s završetkom rata, tek se malčice ugasila, ali još uvijek tinja, vječito spremna da nanovo plane. “Upravo tako započinju ratovi“, netko notira u filmu “Insult“ u kojem rat, službeno završen davne 1990. godine, ponovno počinje u sudnici i na ulicama, gdje će se preseliti razmirice Hanne i Salameha.

Držeći u oku ljudske dramske napetice oskarovca Asghara Farhadija (“Nader i Simin se rastaju“, “Trgovački putnik“), Doueiri pokazuje koliko je u srcu pojedinog čovjeka i naroda lako rasplamsati nekadašnji osobni i politički animozitet koji je nalik pasivnom vulkanu, vazda pripravan da se aktivira i eruptira lavu mržnje kad se stare, nezacijeljene rane otvore. Prošlost se prelijeva u sadašnjost, a osobno teško razdvaja od političkog, stoga banalna interakcija dvojice ljudi može postati javna stvar.

Kad Hanna i Salameh postanu svjesni implikacija izazvanih njihovim “malim nesporazumom“ mutiranim u veliki iz zatucanosti i inata, štafetu konflikta već su preuzeli drugi i njome barataju kao bengalkom u uličnim neredima. U sudnici su to stariji tužitelj Wehbe (Camille Salameh) i mlada braniteljica Nadine (Diamand Bou Abboud). Oni zastupaju Libanon iz suprotnih ideoloških pozicija, desne/konzervativne i lijeve/liberalne, usput se ne libeći suočiti svoje stranke s prošlosti, tj. Građanskim ratom u Libanonu na koji gledaju drukčijim očima.

Otkrivena povezanost među zaraćenim odvjetnicima možda nije odveć suptilna, no Doueirijeva povijesna lekcija s porukom u sadašnjosti je svejedno važna i univerzalna. “Mi smo crnčuge arapskog svijeta“, konstatira Saleh. Riječ “uvredljivo“ je možda ovdje (na Bliskom istoku) rođena, kako tvrdi tužitelj Wehbe, ali priča “Uvrede“ se mogla/može odvijati bilo gdje na svijetu, izvan Libanona. I odvija se, od Amerike do Hrvatske.

Brušenje zanata na Tarantinovim filmovima

Libanonski filmaš Ziad Doueiri (r. 1963.) otišao je u Ameriku studirati režiju u dobi od 18 godina, tijekom građanskog rata. Zanimljivo je da je radio kao asistent kamermana na Tarantinovim filmovima kao što su “Psi iz rezervoara“, “Pakeni šund“ i “Jackie Brown“. Poznat je po filmovima “West Beirut“ i “The Attack“, no “The Insult“ mu je dosad najjače ostvarenje.

Naslovnica Cinemark