Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ZADRŽI DAH Magla svuda oko nas

FILM: Dans la brume; SF; Francuska, 2018.; REŽIJA: Daniel Roby; ULOGE: Romain Duris, Olga Kurylenko; DISTRIBUCIJA: Editus; OCJENA: ***

Filmske katastrofe poslovično pogađaju New York ili L.A. Pariz u takvom filmu eventualno igra sporednu ulogu, kao u 'Armagedonu' gdje je, u nepunih 20 sekundi, njegova masovna destrukcija ispraćena s kamerom fiksiranom na crkvi Notre Dame. To je razlog zašto 'Zadrži dah' ima dezodorirajući učinak, premda daleko od toga da cijepa novi atom žanra. Iako se porijeklo ubojite magle nikad ne objašnjava u potpunosti, spektakularni fatalistički pogled na Pariz sa krovova prilično je realističan – kao da gledamo polucijom zraka načeti Peking kojemu francuski i mnogi drugi gradovi streme sa sve većom razinom štetnih plinova. Kad se magla raziđe, u zraku filma ostaje po(r)uka.

“Magla se podiže.“ – “Zadrži dah“ (2018.)

Ovakvi filmovi u pravilu ne dolaze iz Francuske. Morat ćete posegnuti u daleku prošlost da iskopate francuski “un film catastrophe“ ili film katastrofe kao što je “End Of World“ (1931.), “The Last Days Of Pompeii“ (1950.) i “Typhoon Over Nagasaki“ (1957.). Moderni “disaster“ film “made in France“ takoreći ne postoji ako se ne konta apokaliptični zombijevski horor “Horde“ i pravo je čudo da ga se, konstantno kopirajući hollywoodske blockbustere, dosad nije producentski ili redateljski mašio Luc Besson.

To je razlog zašto “Zadrži dah“ ima dezodorirajući učinak, premda daleko od toga da cijepa novi atom žanra. Naime, filmske katastrofe poslovično pogađaju Ameriku, New York ili Los Angeles, tek onda London ili Tokio. Pariz u takvom filmu eventualno igra krajnje sporednu ulogu, kao u “Armagedonu“ gdje je, u nepunih 20 sekundi, njegova masovna destrukcija ispraćena s kamerom fiksiranom između vodoriga na crkvi Notre Dame. Topografija Pariza svakako je osvježavajuća u filmu izvornog naslova “Dans la brume“ ili, engleski, “Just A Breath Away“.

Odnosno, osvježenje je vidjeti film katastrofe situiran u Pariz, kao i čoporativni bijeg ljudi ispred nadolazeće nepogode (u ovom slučaju ubojite magle) ulicama francuskog grada, a ne recimo New Yorka. Osvježenje je vidjeti i dnevnu/noćnu panoramu francuske prijestolnice prekrivenu apokaliptičnom maglom koja se pojavila odmah nakon potresa. Magla se dosad već rabila za hororsku ili SF apokalipsu u filmovima “The Fog“ Johna Carpentera i “The Mist“ Franka Darabonta. Ipak, nemojte se dati zavesti natpisom na plakatu “Nešto je u magli“.

Redatelj Daniel Roby u prvoj trećini filma znade nadražiti gledatelja da se upita krije li se što u magli, ali iz dima neće izletjeti duhovi preminulih mornara, neko čudovište ili nešto treće. U magli nalik plinu nema ništa, no tko je udahne umire, zato radija, dok je Francuska pod uzbunom, savjetuju “uđite u zidanu zgradu, ne otvarajte prozore“ itd. Uglavnom, tako je i bolje budući da se s Darabontovom “Maglom“ nije lako nositi, posebice njezinim svršetkom, jednim od najmoćnijih u novom mileniju. Roby bira drukčiji koncept, dramskiji, intimniji, “low key“.

Ništa od istraživanja psihologije žitelja malog grada. Priča je, kao u “Nemogućem“ J.A. Bayone, svedena na preživljavanje jedne obitelji, oca Mathieua (francuska glumačka zvijezda Romain Duris), majke Anne (Olga Kurylenko) i kćerke Sarah (Fantine Harduin iz Hanekeova “Happy End“) koja ima Stimbergerov sindrom i živi u kapsuli. Mathieu i njegova (bivša?) žena Anna se sklanjaju u stanu starijeg para (Michel Robin, Anne Gaylor) na zadnjem katu njihove zgrade, dokle se magla tek treba podići.

Otac i majka će napraviti sve da spase kći zatočenu kat-dva ispod i traže naći način kako sići dolje. Mogu zadržati dah koju minutu, no to nije dugoročno rješenje s obzirom da se magla ne povlači, samo raste, prijeteći da polako, ali sigurno zaposjedne i dotad netaknute uzvisine Pariza, najgornje katove, pa i krovove. Kad se Mathieu dočepa maske i boce s kisikom za sebe i Annu, njih dvoje odlaze naći prikladni kombinezon za Sarahinu bolest kako bi mogli napustiti zgradu i skrasiti se kao familija na nekom mjestu izvan magle (ako ono postoji).

Vani vlada kaos i Parižani se bore za jedino mjesto gdje nema magle (Montmartre), kamo vojni konvoj vodi preživjele. Potencijalnu monotoniju režiser razbija trilerski tenzičnom, mada ponekad repetitivnom utrkom s vremenom. Kapsula isprve pruža klinki zaklon od magle, ali moraju joj se frekventno mijenjati baterije da ne postane njezin grob ukoliko dođe do gašenja sustava. Kisik dolazi opasno blizu nule prije nego što se Anna s teškim kovčegom dočepa ulaza u zgradu, a čekaju je još duge stepenice do zadnjeg kata…

Kako bi se “Zadrži dah“ mogao mjeriti s američkim blockbusterima, uzbuđenjima Roby pridodaje napad bijesnog psa koji lovi Sarahine roditelje po maglovitim ulicama i ljulja unutarnju logiku filma prodavajući maglu publici. Kako je moguće da ovom psu i još jednom psiću plin ništa ne može, a šteti životinjama poput štenetove majke i skinuo je golubove s neba, tj. što je kod njih toliko posebno da mogu preživjeti? Ipak, Roby umjesto odgovora ide dalje i orkestrira iznenadnu eksploziju u laboratoriju odakle roditelji za kćerku kradu kombinezon.

Plus, tu je i Mathieuova odiseja preko krovova kad se prisilno razdvoji od Anne (nema dovoljno kisika u boci za oboje). Spektakularni fatalistički pogled na Pariz sa sunčanih krovova prilično je realističan – obavijen toksičnim oblakom, kao da gledamo polucijom zraka načeti Peking kojemu francuski i mnogi drugi gradovi streme sa sve većom razinom štetnih plinova. “Dans la brume“ izdaje jasno upozorenje za maglu svuda oko nas. Iako, porijeklo magle se nikad ne objašnjava u potpunosti.

Znamo da magla nije bojni plin i da dolazi iz zemlje, a Anne kao fizičarka smatra kako je “prirodna reakcija na nešto“. Nije posrijedi samo prirodna reakcija za naše zanemarivanje prirode, nego i odnos prema neobičnijim ljudima kao što je Sarah, Robyjev supstitut za sve “drukčije“ (boja kože, spolne preferencije…). Preživljavanje normalnih ljudi je upitno u filmu i ovisit će o “drukčijima“ koji bi mogli preuzeti primat nakon “maglovite“ apokalipse u izvrnutom postapokaliptičnom svijetu. Kad se magla raziđe, u zraku filma ostaje po(r)uka. Zadržite dah.

Još jedan 'un film catastrophe'

Lista francuski (ko)produciranih filmova katastrofe iduće godine će postati pogatija za još jedan uradak. To je “Kursk“, o istoimenoj podmorničkoj katastrofi. Režiju potpisuje Thomas Vinterberg (“Lov“), a glavne uloge igraju Matthias Schoenaerts, Lea Seydoux, Colin Firth i Michael Nykvist.

Naslovnica Cinemark