Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SVE, BAŠ SVE Nešto, bar nešto

FILM: Everything, Everything; romantična drama; SAD, 2017.; REŽIJA: Stella Meghie; ULOGE: Amandla Stenberg, Nick Robinson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** 1/2

Film funkcionira na razini korektno-gledljivog zbog povremeno zgodnih režijskih rješenja, tj. osjećaja za mladenačko zaljubljivanje i kemije centralnog glumačkog para, ali počinje teturati u drugoj polovici, a iz ravnoteže ga izbacuje finalni 'twist'.

“Voljela sam te prije nego što sam te upoznala.“ – “Sve, baš sve“ (2017.)

“Daj se odljubi“, Cher preporuča Nicolasu Cageu u sceni iz “Opčinjene mjesecom“, emitirane na televiziji u filmu “Sve, baš sve“. Pogled na mladog i ludog Cagea s početka karijere poprilično je neobična referencija za jedan teen-ljubić. Bilo bi logičnije da se na TV-u vrtila klasičn(ij)a “Ljubavna priča“, ako ne i recentne melodramske romanse za mlade poput “Krive su zvijezde“ ili “Tu sam pred tobom“, s teško ostvarivom ljubavi na duge staze zbog bolesti jednog od ljubavnika.

Adaptacija istoimena “young adult“ romana Nicole Yoon u režiji Stelle Meghie, “Everything, Everything“ je upravo jedan takav film, ali od toga se trudi pobjeći koliko može kako ne bi bio predmet tipskog žanrovskog ladičarenja. Odatle možda citat iz “Moonstruck“, no svakako, protagonisti filma teško će se “odljubiti“ jedno od drugog jednom kad se zaljube do ušiju, posebno glavni ženski lik, tinejdžerica Maddie (šarmantna Amandla Stenberg u probojnoj izvedbi). U dosadašnjem životu Maddie je imala interakciju svega s troje ljudi, majkom liječnicom (Anika Noni Rose), medicinskom sestrom/njegovateljicom (Ana de la Reguera; ista Paz Vega) i njezinom kćerkom (Danube R. Hermosillo).

Djevojka je, naime, u kućnom pritvoru, ali ne zahvaljujući lošem vladanju i ocjenama. “Kad bih izašla vani, umrla bi“, informira nas Maddie na početku filma ilustrirana animacijom i precizira kako od malena boluje od rijetke bolesti kombinirane imunodeficijencije. Obične infekcije mogle bi je ubiti da izađe - njezino se tijelo ne može braniti od virusa i bakterija, imunost joj “koma“ i ima manje limfocita nego što je normalno. Zato je ona “girl in the bubble“, živi izolirana od vanjskog svijeta u karanteniranoj, hermetički zatvorenoj kući gotovo iz nekakvog futurističkog horora zombijevske dekontaminacije i osjeća se kao astronaut zarobljen u svemiru.

Može samo zamišljati kako bi izgledalo da nestane staklo koje njezinu najdražu sobu staklena zamka iz bajke brani od svijeta i ona se najednom nađe ispred kuće, a vrijeme krati gledajući filmove, pišući osvrte na pročitane knjige, pohađajući “online“ satove arhitekture itd. Svaki dan joj je, kaže, isti, no tračak drukčijeg nazire se kad se Maddieine oči susretnu s novim dečkom iz susjedstva Ollyjem (Nick Robinson) i u njima frcne ljubav na prvi pogled. Suprotnosti se privlače - on nije zatočenik vlastite kuće i nosi crno, ona jest i odijeva apotekarski bijele kombinacije.

S Ollyjem će Maddie shvatiti što sve propušta i pokušati maštanja pretvoriti u stvarnost kako bi doznala “što znači biti živa“. Ne samo da je vani, nego s njim za kojeg još utvara da je “možda samo plod moje mašte“. Njezino maštanje čini “Sve, baš sve“ poticajnim u sklopu žanra. Tako, Maddie zamišlja da SMS-razgovore s Ollyjem vodi uživo, licem u lice, unutar svojih modela (u prirodnoj veličini, u stilu sterilnih pedesetih) sa satova arhitekture gdje se nađe mjesta i za jednu nijemu, oživljenu figuricu astronauta, usamljenog poput nje u njezinu unutrašnjem svemiru.

Malo je manje maštovit postupak po kojem redateljica njihov unutarnji monolog (Olly ima tremu, Maddie misli kako on misli da je glupa), odnosno prava razmišljanja u datom momentu skrivena iza krivih, izvlači na ekran u formi titla, slično kao što je to napravio Woody Allen u konverzaciji s Annie Hall tijekom leta avionom u istoimenu klasiku. Daleko je ovo od originalna filma, no funkcionira na razini korektno-gledljivog zbog povremeno zgodnih režijskih rješenja, tj. osjećaja za mladenačko zaljubljivanje i kemije centralnog glumačkog para, veoma uvjerljivog u zajedničkim scenama.

Polagano približavanje i požudno iščekivanje prvog dodira/poljupca prilično je lijepo dočarano i nabildano prethodnom izgradnjom Maddieine situacije i njihova odnosa (“nema diranja“), pa se i na gledatelja prenosi da htio-ne htio navija za trenutak da “podijele dah“. “Everything, Everything“ počinje teturati u drugoj polovici kad se Maddie zbog ljubavi odvaži izaći iz kuće i pobjeći s Ollyjem na Havaje (!), dramaturški razumljivoj, ali režiranoj razgledničarski i generički, a film iz ravnoteže izbacuje finalni “twist“ i retrospektivno umalo baca na koljena da nije spomenutih utješnih vrlina. “Sve, baš sve“ ima nešto, bar nešto.

Mladi glumci u usponu

Amandla Stenberg (r. 1998.) prvi put se na filmu pojavila u akcijskom trileru “Colombiana“ igrajući lik mlade Zoe Saldane. Otad se našla u sporednoj ulozi nastupnih “Igara gladi“, a nakon “Sve, baš sve“ čekaju je uloge u romantičnoj ratnoj drami “Where Hands Touch“ i SF trileru “The Darkest Minds“. Nick Robinson (r. 1995.) pojavio se, pak, u “Jurskom svijetu“ i snima također dva filma – gay-dramu “Simon vs The Homo Sapiens Agenda“ i komediju “Krystal“ u režiji Williama H. Macyja.

Naslovnica Cinemark