Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DUM SPIRO SPERO + IZA LICA ZRCALA Dokumentarni filmovi do posljednjeg daha

FILM: Dum spiro spero/iza lica zrcala; dokumentarac; Hrvatska, 2016.; REŽIJA: Pero Kvesić/Katarina Zrinka Matijević; DISTRIBUCIJA: Factum; OCJENA: **** 1/2; *****

Dokumentarci Katarine Zrinke Matijević i Pere Kvesića nesvakidašnji su unutar ne samo domaće kinematografije, lijepe oči za kinoplatno i precizno odgovaraju umjetničkoj viziji Split Film Festivala. Povezani kao brat i sestra u esejističkom, intimističkom, tematskom i realizacijskom 'one-(wo)man show' ključu, pa i nagradama na Liburnia FF-u, ovi dokumentarci pumpaju ljekovitu snagu pokretnih slika prenesenu na publiku i njihove autore koji se njima brane od horora užurbana svijeta (umiranje, bolest, gubitak djece), pronalazeći mjesta i vremena u kadru za sve njegove ljepote i razloge za život, snimanje filma od prvog do posljednjeg daha, od bezbrižna djetinjstva do bremenite starosti.

Međunarodni karakter Split Film Festivala dugo se očitovao po manjem broju hrvatskih ostvarenja. Prednjačili su, naime, filmovi iz bijeloga svijeta. Ipak, posljednjih nekoliko godina, hrvatski filmovi su neizostavni dio STFF-a, što nekako ide pod ruku s njihovom sve većom kvalitetom. Najbolja potvrda za to jest kad se neki hrvatski film nađe na repertoaru STFF-a zajedno s nekim stranim i jedina uočljiva razlika među njima bude ili jest u jeziku. Onom govornom, ne filmskom. Jučer, kao šećer na kraju prve trećine ovogodišnjeg STFF-a, u “Kinoteci“ su prikazani dokumentarni filmovi “Iza lica zrcala“ Katarine Zrinke Matijević i “Dum spiro spero“ Pere Kvesića, istog dana kad i, recimo, dokumentarac “Helmut Berger, glumac“ Andreasa Horvatha.

Šačica stranaca koja filmofilski marljivo pohađa projekcije 21. STFF-a u “Karamanu“ i “Kinoteci“ vjerojatno nije išla za tim da su izvrsni “Dum spiro spero“ i još bolji “Iza lica zrcala“ hrvatski dokumentarci - oba filma, nesvakidašnja unutar (ne samo) domaće kinematografije, lijepe oči za kinoplatno i precizno odgovaraju umjetničkoj viziji festivala po kojem je isti “otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja svih dužina i žanrova, u otklonu od vladajućih kanona filmske i videoprodukcije“. Gledajući “Iza lica zrcala“ i “Dum spiro spero“ pred očima nam se odmah zavrtio manifest STFF-a “Energija i umjetnikova osobna vizija možda će dotaknuti našu svijest i omogućiti nam da se oslobodimo okova naših svakodnevnih navika, te pomoći da izdržimo, i čak uživamo u ovom stravičnom, ali i najljepšem svijetu“.

Povezani kao brat i sestra u esejističkom, intimističkom, tematskom i realizacijskom “one-(wo)man show“ ključu, pa i nagradama na Liburnia FF-u ("Dum spiro spero" kao najbolji film, posebno priznanje, kamera i zvuk za "Iza lica zrcala") ovi dokumentarci pumpaju ljekovitu snagu pokretnih slika prenesenu na publiku i njihove autore koji se njima brane od horora užurbana svijeta (umiranje, bolest, gubitak djece), pronalazeći mjesta i vremena u kadru za sve njegove ljepote i razloge za život, snimanje filma od prvog do posljednjeg daha, od bezbrižna djetinjstva do bremenite starosti.

Kvesićev život sniman u “Dum spiro spero“ od jutra do sutra svakodnevica je jednog malog-velikog čovjeka koji pod krovom obiteljske kuće izmjenjuje crne misli (“Kakav će svijet biti nakon mene? Kao da nisam postojao...“) s humorom jednake boje kad se preobuče u Darha Vadera i takav gleda filmove na DVD-u isijavajući optimizmom.
Naslov filma “Dum spiro spero“ (na latinskom “dok dišem, nadam se“) poznati pisac i novinar Kvesić nije uzeo samo zbog zgodne rime/igre riječi s njegovim imenom (Pero).

Režiser snima ovaj dokumentarac s puno unutarnje topline iznimno uspjelo miješajući tužno i veselo, životno i filmsko, unatoč teškom disanju kao posljedici dijagnosticirana raka pluća. Pero diše poput Dartha Vadera, ali nada se (spero). Nada se i hrabro nosi s bolešću i neminovnom smrću obuhvaćenima kamerom s puno afirmacije prema životu kojeg još uvijek živi i ostavit će zabilježenog na filmu da svijet jednog dana zna kako mu je nakon njega. “Dum spiro spero“ je istovremeno oproštajno pismo jednog čovjeka ispisano za uži krug obitelji i “found footage“ film jednog redatelja snimljen za generacije filmofila i budućih filmaša koji bi trebali biti inspirirani Kvesićevim postignućem.

Nadahnuće isijava i “Iza lica zrcala“, iznimno poetičan dokumentarac s natruhama eksperimentalnog filma u kojem Matijević odlazi u Liku, “zemlju predaka i djetinjstva“, kako bi tamo ostavila vrijeme i prepustila mu se, kao kad je bila mala i imala vremena biti sama sa sobom. Autorica je “na rubu bezdana“ i traži utočište na mjestu koje joj je nekoć pružalo toplinu i sigurnost, a sada pobuđuje “zvjersko u ljudima i ljudsko u zvijerima“. Hladni snijeg u totalima ilustrira da su se stvari promijenile i Lika u filmu preslik je autorice i njezinih životnih iskustava - pati od epilepsije i izgubila je četiri trudnoće (“gdje ste, moja nerođena djeco?“). No, zima je prirodan ciklus u godišnjim dobima života na putu do “žeravice ljeta“ ili bi barem to trebala biti u životno potvrdnom filmu nevjerojatne sinematične ljepote.

Ovo je čisto filmsko iskustvo, vizualizacija autoričine duše, njezina unutarnjeg i vanjskog svijeta koji izgleda izvanzemaljski u nekim trenucima, kao Malickovo "kino Lika", miješajući racionalno sa snovima i snomoricama kakve bi mogao odsanjati Gaspar Noe u scenama kad nastupi “fatalna igra neurona“ (epilepsija) i crni mrak poždere sve boje na bijelom ekranu. Kamera i fotografija izvrsno prenose emociju redateljice, oslikavaju sjaj i tugu u njezinom oku u potrazi za svim bojama života, djelujući snagom hipnotičkog magnetizma. Rijetko se život prenese na film da isti bude i životan i filmičan. “Iza lica zrcala“ zrcali život i film kao isprepleteni odraz u refleksiji introspektivnog dokumentarnog eseja. Veoma poseban film, jedan od najboljih hrvatskih u novom mileniju.

Agilni Factum

Oba filma nastala su u produkciji Factuma, agilne kompanije Nenada Puhovskog. Factum je samo u posljednjih nekoliko godina, od ukupno 20 koliko postoji, producirao kvalitetne i nagrađivane dokumentarce kao što su “Goli“, “Ljubavna odiseja“, “Djeca tranzicije“... Nedavno smo, također u “Kinoteci“, gledali i Factumovu “Generaciju '68.“.

 

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE