Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Bajaga može, Thompson ne može

ad hoc

Nakon što je u Karlovcu otkazan koncert Momčila Bajagića, od milja zvanog Bajaga, mnogi su kolumnisti stali u obranu njegova lika i djela, izražavajući ogorčenje postupkom karlovačkih vlasti i braniteljskih udruga. U pomoć su priskočili i stručnjaci s Fakulteta političkih znanosti. Tako Gordana Vilović tvrdi da je otkazivanje koncerta znak bolesnog društva, te da branitelji ne mogu biti mjerilo svega.

A Nebojša Blanuša, koji predaje teoriju nacionalizma, što je valjda jedinstven kolegij u svijetu, otkazivanje koncerta objašnjava euforijom stvorenom nakon Svjetskog nogometnog prvenstva, kada su "krila dobili ljudi neskloni toleranciji", a iza svega, dakako, stoje "fundamentalističko-katoličke" udruge. O takvom stanju duhova svjedoči, kaže Blanuša, i pogrom protiv četiriju glumica koje su negodovale zbog Thompsonove pojave na dočeku reprezentacije.
A to što su četiri glumice organizirale pogrom Marka Perkovića, to je normalno. Jer je normalno negodovati zbog Thompsona, a nije normalno negodovati protiv Bajage. Svi ovi koji su ovih dana izrazili svoj kritički sud zbog odbijanja Bajage istovremeno bi trajno zabranili Thompsona. A problem nije u bolesnom društvu, nacionalnoj euforiji, netoleranciji, braniteljima, katoličkim udrugama i sl., nego baš u neprincipijelnosti.

Otpor Bajaginu nastupu posljedica je sustavnih zabrana Thompsona, u kojima sudjeluju državne i lokalne vlasti. Ivan Jakovčić, guverner Istre, veli o njegovu nesuđenom nastupu u Areni: Nije, niti će! I gotovo, nema tu mjesta razgovoru.
Thompson je tobože sporan zbog pozdrava ili pokliča na početku svojih "Čavoglava", iako sudovi u tome ne nalaze ništa sporno. Za neke je to uvredljivo, ali za branitelje, i ne samo njih, uvredljivo je to što je Bajaga 1993. održao koncert u Kninu. Navodno dobrotvorni i navodno za djecu. Ma, hajte, molim vas. Za razliku od Thompsona, koji je svojom pjesmom ohrabrivao obranu, Bajaga je došao ohrabriti okupaciju i pobunu, bez obzira na to što možda nije pjevao ono što mu se pripisuje.
Razumno bi bilo reći – rat je bio i prošao. Zaboravimo i oprostimo sve ono što je netko nekada govorio i pjevao, u ime mira i slobode govora, mišljenja i pjevanja. Neka pjeva i Bora Čorba, ako ima publiku. A neka kao uzor posluži Ivan Čehok, varaždinski gradonačelnik, koji je otklonio prigovore na nastupe u njegovu gradu dvojice pjevača o kojima je ovdje riječ.
Ali ne, i dalje vrijede dvostruki (bilo stranački, bilo ideološki, bilo etnički) kriteriji. Jedni za naše, drugi za vaše. Postoje naši i vaši kriminalci, naše i vaše žrtve, naši i vaši autori. Naši su uvijek, što bi rekao Petar Gudelj, sveci, a vaši su vukodlaci. Jednima nagrade i pohvale, drugima kazne i pokude.

Naslovnica ad hoc