KulturaPriče iz srca Dalmacije

U doba brze hrane i turističke konfekcije storytelling Matošićevog tipa čuva iluziju da je još moguće čuti autentični govor ove sredine i gotovo izravno upoznati protagoniste njezine povijesti

Piše Jakov Kosanović
10. prosinac 2019. - 22:08
rgx time: 6.2942504882812E-5

Učenici 4b OŠ Lučac, redom: Karla Jelić, Lana Barić, Lucija Čulić, Lana Marijanović, Ivan Šegota, Victoria Roza Vilcox, Roko Zahirović, Anja Durdov, Lucija Cikojević, Ivana Gudić, Laura Dodig, Karla Jelić i njihova učiteljica Nikica Sikirica, kao i Dječji zbor Srdelice pod ravnanjem maestra Jovice Škare, pripremili su stihopovisničku večer u Muzeju grada Splita, uz knjigu Vedrana Matošića "Put u Povišta“, Priče iz srca Dalmacije za malu i veliku djecu.


Povišta, odmah je objasnila učiteljica Sikirica, mjesto je susreta povijesti i mašte. Matošićeva knjižica tako i izgleda, kao slikovnica bogata legendama i pričama o svetome Duji, caru Dioklecijanu i Marku Maruliću, ali i o Trogiru, kao i o Marku Polu i Korčuli.

Ono što tih tridesetak stranica čini dodatno zanimljivima, osim Matošićevih stihova o rimskim carevima, kršćanskim mučenicima, jezičnim začinjavcima i moreplovcima ovoga kraja, jesu zanimljivi akvareli akademskog slikara Vjekoslava Stipice, kao i engleski prijevod svake od pjesama, kojega također u rimi potpisuje versima vični Matošić. U doba darivanja, to je potencijalno dobar poklon, kako sugrađanima tako i posjetiteljima Splita.
Na knjigu se dužim komentarom osvrnuo i splitski povjesničar umjetnosti Joško Belamarić.


"Priče, priče, priče. Tko želi čuti moje priče? Kad prilazeći Peristilu ili Grguru Ninskom ugledam Vedrana Matošića čini mi se da tako oslovljava ljude oko sebe. On je nesumnjivo čovjek mnogih talenata, a kad bismo ih morali svesti na samo jednu riječ, mnogi bi rekli: On je klasični Ciceron, splitski storyteller.

Matošić nije samo zanimljiv pripovjedač koji podučava nego i slušatelj koji uči uvijek svjestan konteksta u kojemu razvija svoju priču, uvijek svjestan kako ta priča ima smisla samo kad se transformira u nešto što će dobiti javno značenje. Sjećam se kako mi je jednom ispričao neku priču koja me zamislila, a nakon par dana mi je izblijedila u detaljima, pa sam ga zamolio da mi je ponovi. Treba li reći, prilično se razlikovala od prethodne.

Priča je u kratko vrijeme postala nešto sasvim drugo. Sve o čemu on piše nastalo je najprije kao usmena priča koja je prošla niz promjena i adaptacija prije negoli je dobila pisanu formu. U mom zavičaju koji jednako cijeni pamet koja se zna izraziti poantom, znali su govoriti: biži od čovika koji danas govori jedno, a sutra – isto.

Kad uzmete u ruku njegova Marula, svatko tko zna nešto o tom vremenu, lako će shvatiti kako je riječ o barem pet odvojenih stvarnih linija povijesnih događaja koje je autor vješto i svojstvenom pripovjedačkom lakoćom zamrsio u jednu, i koja uopće nije nemoguća. Ali govorimo uvijek o Splitu.

U doba brze hrane i turističke konfekcije storytelling Matošićevog tipa čuva iluziju za one koji sve češće dolaze da vide Splićane, a ne samo Split, da je još moguće čuti autentični govor ove sredine i gotovo izravno upoznati protagoniste njezine povijesti. Ali to su priče prije svega danas same, poput one o Dioklecijanu, Dioklu.

A ako biste me pitali, kao što to djeca znaju pitati na kraju neke bajke, je li to istinita priča, rekao bih da je istina u takvim stvarima daleko od našeg vremena i zaokruženih lanaca autentičnih povijesnih vijesti, te da dobrim dijelom ovisi o načinu na koji se pitanja postavljaju i o onome koji ih postavlja.

Storyteller uvijek zna više, možda i sve, jer unosi emocije. A svojom intuicijom čini svijet povezanim i smislenim. On nas svojom strašću može potaći da sami istražujemo povijesne fakte i stvorimo svoju vlastitu priču.“, zaključuje Belamarić.


Inače, Vedran Matošić, poznati splitski turistički djelatnik i publicist, 1993. objavio je prvu zbirku pjesama "Barke“, potom u ljeto 1994. zbirku "Prodavač snova“, koju promovira na otvaranju izložbe slika Vjekoslava Stipice na pjaceti bolske Bretanide.

Matošić je tu pjesnički posvećen trgovima i kaletama Splita, što je prozno kasnije nastavio "Pričama o Dioklecijanu, sv. Dujmu i Marku Maruliću“. U listopadu 1998. Matošić tiska "Vodič kroz palaču cara Dioklecijana.“ Slijedi "Sedma knjiga“ 2001. u nakladi Mozaik knjige, te u Nakladi Bošković "Priče iz Dalmacije“ 2014. "Igre oko Dalmacije“ 2009., "Versi“ 2016. te "Storyteller mobile tour guide“ 2018.


Kako je istaknuto, "Put u Povišta“ Matošićev je povratak poeziji kako bi povijest bila primamljivija za djevojčice i dječake kojima je ova knjiga i namijenjena.