stdClass Object
(
[id] => 574536
[title] => Stomatologiju zamijenila glumom: Želja za Akademijom toliko me vukla da je bilo samo pitanje vremena kad ću je i upisati
[alias] => stomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Slobodna dramska umjetnica Irena Tereza Prpić rođena je prije 29 godina u Zagrebu, živjela je u Rovinju, glumila u Varaždinu i u Zagrebu, a Rusi su je takoreći „doveli“ u Dubrovnik. Naime, utjelovila je Lizu u predstavi „Pikova dama“ Aleksandra Sergejeviča Puškina u režiji ruskog redatelja Denisa Azarova, koja je u sklopu trećih Dana ruske kulture premijerno izvedena u Kazalištu Marina Držića.
Kako je došlo do vašeg prvog gostovanja u dubrovačkom teatru?
- Prije pet godina bila sam dio režijskog diplomskog ispita redateljice Marine Pejnović na Akademiji dramske umjetnosti i u publici je bio ravnatelj KMD-a Ante Vlahinić. Zapazio me i eto: falila im je uloga u „Pikovoj dami“ i ravnatelj se, na svu sreću, sjetio tog režijskog ispita i mene. Nazvao me, pitao me jesam li slobodna, potvrdila sam da jesam i rado sam prihvatila ponudu. S veseljem sam došla u Dubrovnik i tako je zapravo krenula moja prva suradnja s KMD-om.
„Mirno, precizno, lijepo…“ tako ste na konferenciji za medije opisali rad s dubrovačkim ansamblom i ruskim autorskim timom.
- Da, i sve je bilo jako organizirano! Zapravo, bilo je jako lagano raditi. Ne zato što je bilo „lako“ u smislu materijala ili u smislu zahtjevnosti… Bilo je zahtjevno, ali opet nekako lagano i jednostavno u pogledu procesa i razumijevanja s redateljem i glumcima međusobno da je meni to bilo divno. Sve je prošlo mirno i bio je užitak raditi na „Pikovoj dami“.
Bez obzira na to što redatelj dolazi iz posve drugog kulturnog kruga i mentaliteta?
- Bez obzira na to. Naime, već sam jednom imala priliku raditi sa stranim redateljem Nijemcem, ali posebno je u ovom slučaju bilo zanimljivo da ruski redatelj radi ruskog autora. Prvi put sam se susrela s tim.
Čini se da su vam Rusi na neki način suđeni – reći ću samo „Ujak Vanja“ Antona Pavloviča Čehova.
- Da, to mi je bio diplomski ispit u klasi Bobe Jelčića, tako sam diplomirala. Kroz Akademiju i ispite je bilo neminovno dotaknuti se Čehova, Puškina, Dostojevskog… Rusi su jako prisutni u školovanju jednog glumca, ali ovo iskustvo koje sam stekla u Dubrovniku se ipak ističe jer su u pitanju ruski redatelj, ruski autor i „Dani ruske kulture“.
Što kažete na atmosferu u KMD-u?
- Vrlo brzo sam se uklopila – od prvog trena. Bila je mala ekipa i počeli smo raditi u lipnju, kad je kazališna sezona bila gotova, tako da nam je zapravo cijelo Kazalište bilo na dispoziciji. Vrlo brzo sam se osjećala kao doma, prihvaćenom. Dojmilo mi se da to malo kazalište tako funkcionira i za mene je to pozitivno iskustvo.
Bili ste ljetos, vratili se u jesen. Kad vam je Dubrovnik draži?
- Ja bih rekla sada. Inače, odrasla sam u Rovinju, koji je manji od Dubrovnika, ali je isto turistički grad. Kako sam odrasla u tom turističkom okruženju, koliko god je to lijepo, divno, krasno ljeti, i koliko god grad „živi“, nekako mi je ipak draži ovaj smiraj nakon sezone. Nema gužvi, a nije hladno, nije pusto, nekako me se više dojmio ovaj „jesenski Dubrovnik“. Isto vrijedi za doma: predsezona i posezona su mi nekako draže nego kad je vreva i gužva.
Obilježili su vas i Zagreb i Rovinj. Kako je živjeti na toj relaciji kopno - more?
- Ne mogu odvojiti jedno od drugog. Uvijek se dogodi ta jedna sekunda razmišljanja kad me netko pita odakle sam. Kažem da sam rođena u Zagrebu, a odrasla u Rovinju jer to je nešto što je neminovno, što je neodvojivo… To je ono što jesam! Ja sam zapravo cijeli život živjela na relaciji Zagreb – Rovinj. U Rovinju sam išla u školu, preselili smo se u Rovinj, a nitko mi rodom nije iz Rovinja tako da bih rekla da mi je genotip Zagreb, Dalmacija – jer mi je mama iz Omiša, a istarski i rovinjski fenotip sam sebi nekako sama stvorila. Rovinj i Zagreb su veliki dio mene i budući da već deset godina živim u Zagrebu i tamo sam studirala, to je neka druga poveznica. Baš sam „podijeljena“ između ta dva grada!
Je li temperament onda više dalmatinski ili...?
- Ja bih rekla da je tu veliki miks: tu je i Istra, i mamina strana, to jest Dalmacija i Zagreb. To je zapravo jedna velika salata sa svime i svačime! (smijeh)
Kad ste kod salate, koja vam je kuhinja draža?
- Istarska i dalmatinska, odnosno mediteranska! Nekako mi to više leži i više guštam u toj kuhinji mada se ne libim kontinentalne kuhinje, volim i to. No srce, to jest želudac me ipak više vuče prema Mediteranu!
U životopisu vam se prvo ističe stomatologija pa onda tek gluma?!
- Dvije sam godine prije Akademije studirala stomatologiju. Pošto sam odrasla u Rovinju, maloj sredini gdje nije bilo dramskih grupa, radionica ili skupina, bavila sam se plesom i to mi je bio jedini doticaj s nekim nastupanjem, izvedbama i scenom. Kroz srednju školu su mi dobro išle kemija i biologija, išla sam na prijemni na medicinu i stomatologiju, ali uvijek je negdje u meni čučala želja da pokušam upisati Akademiju dramske umjetnosti. To sam si nekako stavila na „stand by“ jer sam najprije htjela doći u Zagreb da malo vidim što se sve događa tamo i „gdje sam“ zapravo. Nakon što sam upisala stomatologiju uvidjela sam da bih to mogla završiti da nisam imala drugih želja, ali me je želja za Akademijom toliko vukla da je to bilo samo pitanje vremena kad ću je i upisati. Na kraju sam to i napravila. Jednostavno sam se ispisala sa stomatologije i krenula na prijemni i nikad nisam požalila.
Što je nakon toga svega ostalo – veći strah od pozornice ili od stomatologa?
- U šali bih rekla od stomatologa! Iskreno, ni jedno ni drugo mi ne izazivaju strah. Naravno, pozornica i kazališta su dijelovi mog života, to je moj poziv, a stomatologija je, rekla bih, jedno lijepo sjećanje!
Glumi ste u seriji „Počivali u miru“, ali u nekoliko filmova, kao na primjer „Nije sve u lovi“ ili u finskom trileru „The Guardian Angel“, u kojemu glumi i Rade Šerbedžija. Vidite li budućnost karijere u takvim formatima?
- Hrvatska je mala zemlja pa samim tim i malo tržište. Gotovo da ne postoji glumac koji radi isključivo kazalište ili samo film, uvijek nešto prednjači. Svi kolege rade i jedno i drugo. Ja sam isto tako u „fazama“: kad puno radim u kazalištu zaželim se snimanja i obrnuto – kada snimam nekako mi počinje nedostajati kazalište. Voljela bih definitivno još više snimati te imati iskustvo i na filmu i na televiziji. To je nešto što me jako privlači jer su to dva različita medija te se rad na jednom i drugom ne mogu usporediti. To su dva potpuno različita načina rada.
Što vam „daje“ kamera, a ne daje pozornica?
- I jedno i drugo mi nešto „daju“. Dvije su to različite tehnike koje se koriste, svaki medij zapravo radi za vas, a vi morate znati kako to najbolje iskoristiti za sebe. Kad vas snima kamera vidi se svaki detalj, tu se ne može lagati, kamera apsolutno sve vidi, svaki „pomicaj“ obrve ili oka, kamera baš sve „apsorbira“, dok bi u kazalištu neki pokreti ili neke geste koji su naglašeni i koji savršeno funkcioniraju za kameru bili prenaglašeni i to nikako ne bi funkcioniralo. Ne bih rekla da jedno ili drugo daju ili ne daju, dapače, i kamera i kazalište daju nešto svoje!
Što vas u pitanju kamere žanrovski privlači?
- Rekla bih drame, ali isto tako i komedije. Dosta me privlače i kriminalističke teme.
Neki vaši kolege rad u sapunicama ističu s ponosom, a neki kao da se srame. Što vi kažete na to?
- To je posao kao i svaki drugi. Stvar je to odluke, dapače, kad se netko odluči za to i maksimalno se tome posveti, s velikom željom, podržavam takav angažman. Riječ je o zahtjevnom i teškom ritmu posla. To su snimanja od osam do deset mjeseci, od jutra do mraka, gdje se scenariji dobivaju dan, dva ili tri prije, tako da ljudi sa strane lako zaborave pozadinu tog posla. Sve su to segmenti koji nose glumački posao.
Ne zazirete ni od jednog od tih segmenata?
- Zasad se nisam odlučila sudjelovati u tako nečemu, ali nikad ne recite nikad. Ne znam što donosi sutra i kakva će situacija biti. Nekako gledam što mi život donosi pa prema tome i ja donosim odluke. Do sada se nije ništa posložilo da bih trebala donijeti odluku da glumim u sapunicama tako da - vidjet ćemo!
Što volite gledati na televiziji?
- Jako volim dobre serije – kriminalističke i dramske serije te trilere.
Kažu da su serije danas postale bolje od filmova?
- Serije kao da su preuzele „vodstvo“ jer im ide na ruku to što svaka epizoda može biti „mini film“, što na neki način jest, i upravo zato se dogodio taj veliki „bum“ serija. Stvarno sam veliki fan serija jer sam, što se toga tiče pravi onaj „binge-watcher“ – obožavam kad iziđe cijela serija i onda to odgledam od početka do kraja i to mi je najdraže. Kad znam da slijedi period pauze i da neću biti previše zauzeta, ostavim si tako seriju i odgledam je od gušta kao neku „nagradu“ za sebe.
S obzirom da ste u Dubrovniku koji je postao „meka“ za serije i filmove, jeste li obišli neke lokacije?
- Jako dugo sam „odgađala“ gledati „Igru prijestolja“ i onda sam je prošlo ljeto krenula gledati. Odmah sam se „zakačila“ i pogledala sve i sad sam jako veliki fan. S velikim iščekivanjem gledam tu zadnju sezonu, ali nisam išla ciljano na lokacije snimanja ovdje u Dubrovniku. Već sam ih znala i ne gledam na to na takav način. Drago mi je da se to sve snimalo ovdje, ali za mene je ovo Dubrovnik, a ne „Kraljev Grudobran“!
Nedostaje li vam onda domaćih ili stranih serija na televiziji?
- Mislim da bi nam trebalo još domaćih serija. Trebalo bi se dotaknuti više žanrova, primjerice akcijskog žanra. Treba potencirati ulazak u nove žanrove koji se još nisu obrađivali: trileri, akcije, horori… Naravno, sve to uz drame i komedije, što je ionako stalno prisutno. Toga treba biti još više! Pogotovo zbog toga da se publika približi hrvatskom filmu i seriji. Većinski dio publike još uvijek ima neku distanciju prema hrvatskom filmu i serijama, baš zato bi time trebalo više napuniti program kako bi to stvarno postalo dostupno ljudima i kako bi im to postala normala. Što se tiče hrvatske kinematografije, vuče se neka stigma od prije dvadesetak godina koja danas uopće više ne vrijedi. Toliko smo filmova "izbacili" u zadnjih pet-šest godina, Hrvatski audiovizualni centar je nešto najbolje što se moglo dogoditi za hrvatski film, filmovi dobivaju međunarodne nagrade, stalno su na međunarodnim festivalima, tako da se jednostavno treba probuditi svijest kod ljudi. Mislim da se to događa, ali treba vremena, i baš zato bi se u ovom nekakvom valu trebalo snimati više serija jer ipak je televizija nešto čime ljudima direktno ulaziš u dnevne boravke i najbrže im se možeš približiti. Ja sam definitivno za to da ima više domaćih serija.
Koja vas se hrvatska serija /film u posljednje vrijeme dojmila?
- Od domaćih serija bih definitivno izdvojila „Novine“ i „Počivali u miru“, a od filmova „Goran“ u režiji Nevija Marasovića. Bila sam jako po dojmom nakon tog filma.
Biti glumac u Hrvatskoj nipošto nije lako, a kako je biti „slobodan umjetnik“, odnosno „umjetnica“?
- To je nešto što upravo sada živim. Biti slobodan umjetnik i početnik u Hrvatskoj stvarno nije jednostavno, puno je prepreka. Već nekoliko godina vlada hiperprodukcija glumaca, a kako sam i prije rekla, mi smo mala zemlja i malo tržište, nemamo toliku potrebu. Divno je i krasno da se puno ljudi bavi ovim poslom, dapače, ali treba razmišljati o gabaritima unutar kojih radimo. Neminovno je razmisliti i postaviti si pitanje: gdje će svi ti ljudi raditi?! Jer, možemo mi upisati i završiti, ali što nakon toga?! Prilično se „osjeća“ činjenica da je glumaca previše i upisi bi se trebali malo drukčije rasporediti, recimo da se prijemni odvijaju svake druge godine. Govorim o nekoj statistici i matematici, to jest o pravilnijem rasporedu broja glumaca jer posla ima toliko koliko ima, a nas je uistinu previše. Matematikom se vrlo brzo može doći do neke računice koji za nekog tko je slobodnjak i nije baš „WOW“, ali da „kucnem u drvo“, nekako se snalazim, borim i zasad je to sve u redu i nadam se da će se tako nastaviti.
S druge strane, velika prednost slobodnjaka jest upravo sloboda biranja i kretanja.
- Da, uvijek radite s novim ljudima i svaki put je novo okruženje i to vas ne obogaćuje samo kao umjetnika već i kao osobu. Stalno ste u pokretu, nova okolina jako utječe na vas i kad dođete kao „vanjski suradnik“, kao gost u nekom ansamblu, nekako podignete i probudite i dio njihove rutine, što je uvijek lijepo vidjeti, pogotovo kad je tu više „vanjskih“ glumaca i kad dođete u uhodanu sredinu - to je uvijek lijepo iskustvo.
Grofica Ana Fedotovna u „Pikovoj dami“ traži romane u kojima djeca ne ubijaju roditelje i u kojima nema utopljenika. Što vi volite čitati?
- Rusku literaturu sam čitala tijekom školovanja. U zadnje vrijeme sam dosta čitala Damira Karakaša. Stalno se vraćam na tu temu, ali me u posljednje vrijeme dosta zanimaju kriminalistički romani.
Kako se opuštate od glume?
- Sportom - i to na bilo koji način. Nekada idem trenirati u neki klub, nekad trčim, volim šetnje, idem u kino, čitam i družim se s prijateljima. Treba čovjek imati neki odmak od posla tako da bilo koji segment u životu koji malo odmiče od glume i kazališta zapravo „puni“ baterije. Isto tako, čovjek se treba malo osamiti, reflektirati što je sve bilo i što će sve biti. Kvalitetno osamljivanje u smislu odmora i resetiranje ponekad dobro - da ne kažem najbolje - dođu.
Postoji li neka željena uloga ili redatelj čiji bi vas poziv „raspametio“?
- Nikada nisam težila za nekom određenom ulogom. Takvo me razmišljanje za sada nije obuzelo, a od redatelja u Hrvatskoj jako bih voljela surađivati s Igorom Vukom Torbicom, Dorom Ruždjak Podolski, Daliborom Matanićem, Aldom Tardozzijem...
Postoje li glumci koji su vam na neki način uzori?
- Ne samo kao uzore, nego kao kolege jako cijenim i poštujem Filipa Križana, Filipa Vidovića i Živka Anočića s kojima sam imala prilike raditi. Od ostalih glumaca koje cijenim, a s kojima doduše nisam imala priliku raditi su Zrinka Cvitešić, Ksenija Marinković, Krešimir Mikić… Mogla bi ih nabrojiti jako puno! Stvarno imamo predivnih i kvalitetnih glumaca i svaki put kad se nađem u novom okruženju glumaca uvijek učim od svojih kolega - neovisno od toga jesu li oni stariji ili mlađi. Svaki vam kolega može biti uzor jer od svakoga možete nešto naučiti.
Što će vam nedostajati kad odete iz Dubrovnika?
- Vjerojatno klima i te šetnje uz more i ovaj zrak. Pa i blizina svega! Naime, sve je jako blizu i sve jako brzo možeš obaviti. To su te neke stvari koje, kad u Zagrebu „zatmuri“, čovjeku jako nedostaju. Ukratko, Mediteran.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Irena Tereza Prpić
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2018-11-11 21:53:48
[created_by] => 39370
[created_by_alias] => Bruno Lucić
foto: Tonči Plazibat/Cropix
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2018-11-11 21:53:48
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2018-11-11 21:53:48
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 3121
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443919.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443918.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443917.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443916.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443915.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443914.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443913.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443912.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/11\/11\/Teme\/10443895.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1080"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x2876"},{"size0":"1920x2876"},{"size0":"1920x1282"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 18
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 15356298 Threads: 3 Questions: 3185668582 Slow queries: 7150542
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 235696384
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 33
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front06
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/stomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati-574536
[printLink] => /kultura/stomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati-574536?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 421528
[name] => Irena Tereza Prpić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => irena-tereza-prpic
[link] => /tag/irena-tereza-prpic
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 421529
[name] => pikova dama
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => pikova-dama
[link] => /tag/pikova-dama
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Irena Tereza Prpić
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Stomatologiju zamijenila glumom: Želja za Akademijom toliko me vukla da je bilo samo pitanje vremena kad ću je i upisati
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-17-02-49-13-39370
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443919.jpg
[galleryCount] => 9
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443919.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443918.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443917.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443916.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443915.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443914.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443913.jpg
[title] =>
)
[7] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443912.jpg
[title] =>
)
[8] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/11/11/Teme/10443895.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Slobodna dramska umjetnica Irena Tereza Prpić rođena je prije 29 godina u Zagrebu, živjela je u Rovinju, glumila u Varaždinu i u Zagrebu, a Rusi su je takoreći „doveli“ u Dubrovnik. Naime, utjelovila je Lizu u predstavi „Pikova dama“ Aleksandra Sergejeviča Puškina u režiji ruskog redatelja Denisa Azarova, koja je u sklopu trećih Dana ruske kulture premijerno izvedena u Kazalištu Marina Držića.
Kako je došlo do vašeg prvog gostovanja u dubrovačkom teatru?
- Prije pet godina bila sam dio režijskog diplomskog ispita redateljice Marine Pejnović na Akademiji dramske umjetnosti i u publici je bio ravnatelj KMD-a Ante Vlahinić. Zapazio me i eto: falila im je uloga u „Pikovoj dami“ i ravnatelj se, na svu sreću, sjetio tog režijskog ispita i mene. Nazvao me, pitao me jesam li slobodna, potvrdila sam da jesam i rado sam prihvatila ponudu. S veseljem sam došla u Dubrovnik i tako je zapravo krenula moja prva suradnja s KMD-om.
„Mirno, precizno, lijepo…“ tako ste na konferenciji za medije opisali rad s dubrovačkim ansamblom i ruskim autorskim timom.
- Da, i sve je bilo jako organizirano! Zapravo, bilo je jako lagano raditi. Ne zato što je bilo „lako“ u smislu materijala ili u smislu zahtjevnosti… Bilo je zahtjevno, ali opet nekako lagano i jednostavno u pogledu procesa i razumijevanja s redateljem i glumcima međusobno da je meni to bilo divno. Sve je prošlo mirno i bio je užitak raditi na „Pikovoj dami“.
Bez obzira na to što redatelj dolazi iz posve drugog kulturnog kruga i mentaliteta?
- Bez obzira na to. Naime, već sam jednom imala priliku raditi sa stranim redateljem Nijemcem, ali posebno je u ovom slučaju bilo zanimljivo da ruski redatelj radi ruskog autora. Prvi put sam se susrela s tim.
Čini se da su vam Rusi na neki način suđeni – reći ću samo „Ujak Vanja“ Antona Pavloviča Čehova.
- Da, to mi je bio diplomski ispit u klasi Bobe Jelčića, tako sam diplomirala. Kroz Akademiju i ispite je bilo neminovno dotaknuti se Čehova, Puškina, Dostojevskog… Rusi su jako prisutni u školovanju jednog glumca, ali ovo iskustvo koje sam stekla u Dubrovniku se ipak ističe jer su u pitanju ruski redatelj, ruski autor i „Dani ruske kulture“.
Što kažete na atmosferu u KMD-u?
- Vrlo brzo sam se uklopila – od prvog trena. Bila je mala ekipa i počeli smo raditi u lipnju, kad je kazališna sezona bila gotova, tako da nam je zapravo cijelo Kazalište bilo na dispoziciji. Vrlo brzo sam se osjećala kao doma, prihvaćenom. Dojmilo mi se da to malo kazalište tako funkcionira i za mene je to pozitivno iskustvo.
Bili ste ljetos, vratili se u jesen. Kad vam je Dubrovnik draži?
- Ja bih rekla sada. Inače, odrasla sam u Rovinju, koji je manji od Dubrovnika, ali je isto turistički grad. Kako sam odrasla u tom turističkom okruženju, koliko god je to lijepo, divno, krasno ljeti, i koliko god grad „živi“, nekako mi je ipak draži ovaj smiraj nakon sezone. Nema gužvi, a nije hladno, nije pusto, nekako me se više dojmio ovaj „jesenski Dubrovnik“. Isto vrijedi za doma: predsezona i posezona su mi nekako draže nego kad je vreva i gužva.
Obilježili su vas i Zagreb i Rovinj. Kako je živjeti na toj relaciji kopno - more?
- Ne mogu odvojiti jedno od drugog. Uvijek se dogodi ta jedna sekunda razmišljanja kad me netko pita odakle sam. Kažem da sam rođena u Zagrebu, a odrasla u Rovinju jer to je nešto što je neminovno, što je neodvojivo… To je ono što jesam! Ja sam zapravo cijeli život živjela na relaciji Zagreb – Rovinj. U Rovinju sam išla u školu, preselili smo se u Rovinj, a nitko mi rodom nije iz Rovinja tako da bih rekla da mi je genotip Zagreb, Dalmacija – jer mi je mama iz Omiša, a istarski i rovinjski fenotip sam sebi nekako sama stvorila. Rovinj i Zagreb su veliki dio mene i budući da već deset godina živim u Zagrebu i tamo sam studirala, to je neka druga poveznica. Baš sam „podijeljena“ između ta dva grada!
Je li temperament onda više dalmatinski ili...?
- Ja bih rekla da je tu veliki miks: tu je i Istra, i mamina strana, to jest Dalmacija i Zagreb. To je zapravo jedna velika salata sa svime i svačime! (smijeh)
Kad ste kod salate, koja vam je kuhinja draža?
- Istarska i dalmatinska, odnosno mediteranska! Nekako mi to više leži i više guštam u toj kuhinji mada se ne libim kontinentalne kuhinje, volim i to. No srce, to jest želudac me ipak više vuče prema Mediteranu!
U životopisu vam se prvo ističe stomatologija pa onda tek gluma?!
- Dvije sam godine prije Akademije studirala stomatologiju. Pošto sam odrasla u Rovinju, maloj sredini gdje nije bilo dramskih grupa, radionica ili skupina, bavila sam se plesom i to mi je bio jedini doticaj s nekim nastupanjem, izvedbama i scenom. Kroz srednju školu su mi dobro išle kemija i biologija, išla sam na prijemni na medicinu i stomatologiju, ali uvijek je negdje u meni čučala želja da pokušam upisati Akademiju dramske umjetnosti. To sam si nekako stavila na „stand by“ jer sam najprije htjela doći u Zagreb da malo vidim što se sve događa tamo i „gdje sam“ zapravo. Nakon što sam upisala stomatologiju uvidjela sam da bih to mogla završiti da nisam imala drugih želja, ali me je želja za Akademijom toliko vukla da je to bilo samo pitanje vremena kad ću je i upisati. Na kraju sam to i napravila. Jednostavno sam se ispisala sa stomatologije i krenula na prijemni i nikad nisam požalila.
Što je nakon toga svega ostalo – veći strah od pozornice ili od stomatologa?
- U šali bih rekla od stomatologa! Iskreno, ni jedno ni drugo mi ne izazivaju strah. Naravno, pozornica i kazališta su dijelovi mog života, to je moj poziv, a stomatologija je, rekla bih, jedno lijepo sjećanje!
Glumi ste u seriji „Počivali u miru“, ali u nekoliko filmova, kao na primjer „Nije sve u lovi“ ili u finskom trileru „The Guardian Angel“, u kojemu glumi i Rade Šerbedžija. Vidite li budućnost karijere u takvim formatima?
- Hrvatska je mala zemlja pa samim tim i malo tržište. Gotovo da ne postoji glumac koji radi isključivo kazalište ili samo film, uvijek nešto prednjači. Svi kolege rade i jedno i drugo. Ja sam isto tako u „fazama“: kad puno radim u kazalištu zaželim se snimanja i obrnuto – kada snimam nekako mi počinje nedostajati kazalište. Voljela bih definitivno još više snimati te imati iskustvo i na filmu i na televiziji. To je nešto što me jako privlači jer su to dva različita medija te se rad na jednom i drugom ne mogu usporediti. To su dva potpuno različita načina rada.
Što vam „daje“ kamera, a ne daje pozornica?
- I jedno i drugo mi nešto „daju“. Dvije su to različite tehnike koje se koriste, svaki medij zapravo radi za vas, a vi morate znati kako to najbolje iskoristiti za sebe. Kad vas snima kamera vidi se svaki detalj, tu se ne može lagati, kamera apsolutno sve vidi, svaki „pomicaj“ obrve ili oka, kamera baš sve „apsorbira“, dok bi u kazalištu neki pokreti ili neke geste koji su naglašeni i koji savršeno funkcioniraju za kameru bili prenaglašeni i to nikako ne bi funkcioniralo. Ne bih rekla da jedno ili drugo daju ili ne daju, dapače, i kamera i kazalište daju nešto svoje!
Što vas u pitanju kamere žanrovski privlači?
- Rekla bih drame, ali isto tako i komedije. Dosta me privlače i kriminalističke teme.
Neki vaši kolege rad u sapunicama ističu s ponosom, a neki kao da se srame. Što vi kažete na to?
- To je posao kao i svaki drugi. Stvar je to odluke, dapače, kad se netko odluči za to i maksimalno se tome posveti, s velikom željom, podržavam takav angažman. Riječ je o zahtjevnom i teškom ritmu posla. To su snimanja od osam do deset mjeseci, od jutra do mraka, gdje se scenariji dobivaju dan, dva ili tri prije, tako da ljudi sa strane lako zaborave pozadinu tog posla. Sve su to segmenti koji nose glumački posao.
Ne zazirete ni od jednog od tih segmenata?
- Zasad se nisam odlučila sudjelovati u tako nečemu, ali nikad ne recite nikad. Ne znam što donosi sutra i kakva će situacija biti. Nekako gledam što mi život donosi pa prema tome i ja donosim odluke. Do sada se nije ništa posložilo da bih trebala donijeti odluku da glumim u sapunicama tako da - vidjet ćemo!
Što volite gledati na televiziji?
- Jako volim dobre serije – kriminalističke i dramske serije te trilere.
Kažu da su serije danas postale bolje od filmova?
- Serije kao da su preuzele „vodstvo“ jer im ide na ruku to što svaka epizoda može biti „mini film“, što na neki način jest, i upravo zato se dogodio taj veliki „bum“ serija. Stvarno sam veliki fan serija jer sam, što se toga tiče pravi onaj „binge-watcher“ – obožavam kad iziđe cijela serija i onda to odgledam od početka do kraja i to mi je najdraže. Kad znam da slijedi period pauze i da neću biti previše zauzeta, ostavim si tako seriju i odgledam je od gušta kao neku „nagradu“ za sebe.
S obzirom da ste u Dubrovniku koji je postao „meka“ za serije i filmove, jeste li obišli neke lokacije?
- Jako dugo sam „odgađala“ gledati „Igru prijestolja“ i onda sam je prošlo ljeto krenula gledati. Odmah sam se „zakačila“ i pogledala sve i sad sam jako veliki fan. S velikim iščekivanjem gledam tu zadnju sezonu, ali nisam išla ciljano na lokacije snimanja ovdje u Dubrovniku. Već sam ih znala i ne gledam na to na takav način. Drago mi je da se to sve snimalo ovdje, ali za mene je ovo Dubrovnik, a ne „Kraljev Grudobran“!
Nedostaje li vam onda domaćih ili stranih serija na televiziji?
- Mislim da bi nam trebalo još domaćih serija. Trebalo bi se dotaknuti više žanrova, primjerice akcijskog žanra. Treba potencirati ulazak u nove žanrove koji se još nisu obrađivali: trileri, akcije, horori… Naravno, sve to uz drame i komedije, što je ionako stalno prisutno. Toga treba biti još više! Pogotovo zbog toga da se publika približi hrvatskom filmu i seriji. Većinski dio publike još uvijek ima neku distanciju prema hrvatskom filmu i serijama, baš zato bi time trebalo više napuniti program kako bi to stvarno postalo dostupno ljudima i kako bi im to postala normala. Što se tiče hrvatske kinematografije, vuče se neka stigma od prije dvadesetak godina koja danas uopće više ne vrijedi. Toliko smo filmova "izbacili" u zadnjih pet-šest godina, Hrvatski audiovizualni centar je nešto najbolje što se moglo dogoditi za hrvatski film, filmovi dobivaju međunarodne nagrade, stalno su na međunarodnim festivalima, tako da se jednostavno treba probuditi svijest kod ljudi. Mislim da se to događa, ali treba vremena, i baš zato bi se u ovom nekakvom valu trebalo snimati više serija jer ipak je televizija nešto čime ljudima direktno ulaziš u dnevne boravke i najbrže im se možeš približiti. Ja sam definitivno za to da ima više domaćih serija.
Koja vas se hrvatska serija /film u posljednje vrijeme dojmila?
- Od domaćih serija bih definitivno izdvojila „Novine“ i „Počivali u miru“, a od filmova „Goran“ u režiji Nevija Marasovića. Bila sam jako po dojmom nakon tog filma.
Biti glumac u Hrvatskoj nipošto nije lako, a kako je biti „slobodan umjetnik“, odnosno „umjetnica“?
- To je nešto što upravo sada živim. Biti slobodan umjetnik i početnik u Hrvatskoj stvarno nije jednostavno, puno je prepreka. Već nekoliko godina vlada hiperprodukcija glumaca, a kako sam i prije rekla, mi smo mala zemlja i malo tržište, nemamo toliku potrebu. Divno je i krasno da se puno ljudi bavi ovim poslom, dapače, ali treba razmišljati o gabaritima unutar kojih radimo. Neminovno je razmisliti i postaviti si pitanje: gdje će svi ti ljudi raditi?! Jer, možemo mi upisati i završiti, ali što nakon toga?! Prilično se „osjeća“ činjenica da je glumaca previše i upisi bi se trebali malo drukčije rasporediti, recimo da se prijemni odvijaju svake druge godine. Govorim o nekoj statistici i matematici, to jest o pravilnijem rasporedu broja glumaca jer posla ima toliko koliko ima, a nas je uistinu previše. Matematikom se vrlo brzo može doći do neke računice koji za nekog tko je slobodnjak i nije baš „WOW“, ali da „kucnem u drvo“, nekako se snalazim, borim i zasad je to sve u redu i nadam se da će se tako nastaviti.
S druge strane, velika prednost slobodnjaka jest upravo sloboda biranja i kretanja.
- Da, uvijek radite s novim ljudima i svaki put je novo okruženje i to vas ne obogaćuje samo kao umjetnika već i kao osobu. Stalno ste u pokretu, nova okolina jako utječe na vas i kad dođete kao „vanjski suradnik“, kao gost u nekom ansamblu, nekako podignete i probudite i dio njihove rutine, što je uvijek lijepo vidjeti, pogotovo kad je tu više „vanjskih“ glumaca i kad dođete u uhodanu sredinu - to je uvijek lijepo iskustvo.
Grofica Ana Fedotovna u „Pikovoj dami“ traži romane u kojima djeca ne ubijaju roditelje i u kojima nema utopljenika. Što vi volite čitati?
- Rusku literaturu sam čitala tijekom školovanja. U zadnje vrijeme sam dosta čitala Damira Karakaša. Stalno se vraćam na tu temu, ali me u posljednje vrijeme dosta zanimaju kriminalistički romani.
Kako se opuštate od glume?
- Sportom - i to na bilo koji način. Nekada idem trenirati u neki klub, nekad trčim, volim šetnje, idem u kino, čitam i družim se s prijateljima. Treba čovjek imati neki odmak od posla tako da bilo koji segment u životu koji malo odmiče od glume i kazališta zapravo „puni“ baterije. Isto tako, čovjek se treba malo osamiti, reflektirati što je sve bilo i što će sve biti. Kvalitetno osamljivanje u smislu odmora i resetiranje ponekad dobro - da ne kažem najbolje - dođu.
Postoji li neka željena uloga ili redatelj čiji bi vas poziv „raspametio“?
- Nikada nisam težila za nekom određenom ulogom. Takvo me razmišljanje za sada nije obuzelo, a od redatelja u Hrvatskoj jako bih voljela surađivati s Igorom Vukom Torbicom, Dorom Ruždjak Podolski, Daliborom Matanićem, Aldom Tardozzijem...
Postoje li glumci koji su vam na neki način uzori?
- Ne samo kao uzore, nego kao kolege jako cijenim i poštujem Filipa Križana, Filipa Vidovića i Živka Anočića s kojima sam imala prilike raditi. Od ostalih glumaca koje cijenim, a s kojima doduše nisam imala priliku raditi su Zrinka Cvitešić, Ksenija Marinković, Krešimir Mikić… Mogla bi ih nabrojiti jako puno! Stvarno imamo predivnih i kvalitetnih glumaca i svaki put kad se nađem u novom okruženju glumaca uvijek učim od svojih kolega - neovisno od toga jesu li oni stariji ili mlađi. Svaki vam kolega može biti uzor jer od svakoga možete nešto naučiti.
Što će vam nedostajati kad odete iz Dubrovnika?
- Vjerojatno klima i te šetnje uz more i ovaj zrak. Pa i blizina svega! Naime, sve je jako blizu i sve jako brzo možeš obaviti. To su te neke stvari koje, kad u Zagrebu „zatmuri“, čovjeku jako nedostaju. Ukratko, Mediteran.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/stomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati-574536
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=dbe16cfda6745080efe5326b7757b33da7e05f8e
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Stomatologiju+zamijenila+glumom%3A%C2%A0%C5%BDelja+za+Akademijom+toliko+me+vukla+da+je+bilo+samo+pitanje+vremena+kad+%C4%87u+je+i+upisati&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fstomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati-574536
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fstomatologiju-zamijenila-glumom-nbsp-zelja-za-akademijom-toliko-me-vukla-da-je-bilo-samo-pitanje-vremena-kad-cu-je-i-upisati-574536
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Irena Tereza Prpić
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
17. svibanj 2024 04:49
