Zvuči kao floskula, no doista je tako - splitski Književni krug u petak je bio pretijesan za sve one koji su htjeli čuti neku novu štoriju o Momčilu Popadiću ili njegove stihove koji su, uglazbljeni, postali klasici.
O književniku i novinarskom bardu, "hedonistu pisanja", povodom 25. obljetnice njegove smrti, govorili su njegovi kolege i prijatelji - Jakša Fiamengo i Bože V. Žigo, dok je odabrane stihove interpretirao dramski umjetnik Trpimir Jurkić.
- Pope više nema, ostale su pjesme i proze, šansone za skladanje, lutkarski igrokazi i kritike, opaske, svakovrsni tekstovi; reportaže, kolumne, eseji, kozerije. I vedrina kojom je zračio. Lucidnost, domišljatost. I veliki talent. Bio je, u najboljem smislu te riječi, skitnica, s notesom i bez njega - i kao pjesnik i kao reporter....
O književniku i novinarskom bardu, "hedonistu pisanja", povodom 25. obljetnice njegove smrti, govorili su njegovi kolege i prijatelji - Jakša Fiamengo i Bože V. Žigo, dok je odabrane stihove interpretirao dramski umjetnik Trpimir Jurkić.
- Pope više nema, ostale su pjesme i proze, šansone za skladanje, lutkarski igrokazi i kritike, opaske, svakovrsni tekstovi; reportaže, kolumne, eseji, kozerije. I vedrina kojom je zračio. Lucidnost, domišljatost. I veliki talent. Bio je, u najboljem smislu te riječi, skitnica, s notesom i bez njega - i kao pjesnik i kao reporter....