stdClass Object ( [id] => 139630 [title] => INTERVJU Zoja Odak: Maksimalno radim na sebi [alias] => intervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi [catid] => 256 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Moje novinarsko iskustvo s nacionalnom dramskom prvakinjom HNK Zojom Odak čista je antička tragedija: prvi put smo razgovarali nakon što je na Splitskom ljetu, kad smo bili puno mlađi, ostvarila fascinantnu ulogu Klitemnestre u “Elektri”, a sada zatvaramo krug nalazeći se u povodu njezina predstojećeg nastupa u još jednom Euripidovu komadu na Splitskom ljetu − “Hekubi”.

U međuvremenu je na istom festivalu glumila i u njegovim “Bakhama” (onima u kojima je padalo meso s neba, a predstava je zamalo ispala s repertoara). Tumačila je još niz antičkih heroina, pa mi je bilo logično na početku je odmah upitati što je to u njezinu biću ili možda izgledu što je predodređuje za takve uloge. U ovom slučaju kraljice poražene Troje, koja se iz patnice pretvara u osvetnicu za smrt svojega sina i kćerke.

− Vjerojatno je to nešto u mentalnom i fizičkom sklopu, impostaciji glasa, eventualno nekoj snazi... U svakom slučaju, u toj koži, u tom praiskonskom zovu antičkih heroina, osjećam se sjajno i sigurno, kao na svom terenu.

 Kontakti v.d. intendanta HNK u Splitu i mene
 minimalni su i pristojni

U čemu prepoznajete taj svoj teren?

− Možda je to neka fantastična patnja, tragičnost koju čovjek ima u svom biću, a ja lakše otvorim taj kutak. Euripidova je vrijednost u tome što danas, na primjeru Hekube, možemo razgovarati o identičnim stvarima, samo u drugom kontekstu. Ali, pitanja smisla života, pravde, zločina i osvete i te kako su aktualna − koliko smo civilizirani, koliko smo spremni tolerirati, a koliko osvetiti se u bilo kojem pogledu.

To je danas rafinirano, možemo očekivati dio osvete na radnome mjestu, recimo, ali problemi su identični, a ogledaju se u našem svakodnevnom odnosu i prema obitelji, prema užoj ili široj zajednici, domovini... To su najvažnija pitanja našeg života.

Ova “Hekuba”, koju rumunjski redatelj Felix Alexa postavlja u Saloni, reklamira se kao “suvremeno čitanje”. Premijera je u ponedjeljak, možete li nam otkriti u čemu je ta suvremenost?

− Ne bih, to je prije pitanje za redatelja, ali svijet ovu dramu izvodi još od prije Krista i to sve govori.

Hoće li biti radikalnog referiranja na današnjicu, kao u Frljićevim “Bakhama” prije tri godine, u kojima se posredno pojavio i Sanader s govorom na Rivi?

− Svakako ne. To nije ta vrsta ni redatelja ni prostora. Mi ovdje imamo lokaciju koja je apsolutno zadana kao porušena Troja i tu nema jačih intervencija ni u redateljskom ni u scenografskom smislu. Svi smo se na jedan način prilagodili prostoru, tijelo i duh su mu prilagođeni i tu nema drastičnih revolucionarnih čitanja. Ali, suvremene konotacije sadržane su u ovome što sam prije rekla, koliko su neke stvari iste i nakon više od dvije tisuće godina.

U postupcima tračkoga kralja koji ubija Hekubina sina savršeno se ogleda nemoralna pragma koja hrani pohlepu, koja je u ono vrijeme imala svoju političku pozadinu, a danas je, recimo, vidljiva u svijetu velikih korporacija...

− Da, možemo samo zamijeniti termine, ali sadržajno je to isto.

Prepoznajete li vi takve odnose u svojoj neposrednoj radnoj okolini?

− Svakako. 

 Ali, govori se da je sada u HNK-u Split atmosfera opuštenija, međuljudski odnosi bolji...

− Nije to tako kako se hoće prikazati kroz nekakvu internu procjenu. O tome sam svoje rekla dolaskom v.d. intendanta na to mjesto i to je nepromijenjeno. Hrvatska kulturna javnost referirala se konsternacijom na taj čin. Kompetentni ljudi ne misle da su stvari u nacionalnoj kazališnoj kući u Splitu dobro postavljene. Kontakti v.d. intendanta i mene minimalni su i pristojni.

Njegova reakcija na “Kiklopa” Ivice Buljana u sklopu Splitskog ljeta protumačena je kao pristajanje na sluganski odnos kulture prema politici koja je financira. Biste li je vi komentirali?

− Ne posebno.

Biste li vi, poput Ane Karić u Buljanovim predstavama, pristali staviti se u kontekst vrlo agresivne reinterpretacije klasičnih motiva, izložiti se toj vrsti tjelesnog teatra, bok uz bok s golim članovima Leta 3?

− Možda i bih. Buljan je pametan i ima svoju estetiku i otvoren duh za istraživanja. Radili smo zajedno vrlo uspješno. Naravno da nacionalne kazališne kuće moraju voditi računa o repertoaru, o različitim estetikama, što ne znači da moraju biti mumificirane jer svakako treba pratiti duh vremena i u takvim teatrima.

Ipak, “Bakhe” su se tome jako približile, a u njima ste nastupili.

− One nisu bile uvjetovane pozornicom HNK, prostor igrališta srednje škole i blizina Lore pozivali su na takvu interpretaciju. Taj genijalni Euripidov tekst vrlo je snažno prizivao povlačenje poveznica s ovim vremenom. Ja se bolje osjećam u klasičnim čitanjima, ali otvorena sam i za razne eksperimente. Bilo bi kreativno proći, na primjer, proces rada s genijalnim Mađarom Arpadom Schillingom. To su posebni dobici za glumce i kazališta. Ali, naravno, trebalo bi voditi računa o našoj kulturi i podneblju.

Kad ste spomenuli podneblje − kako se u njega uklapate? Mislim prije svega na ovo lokalno.

− Sve teže. Na primjer, moj vapaj bio bi upućen trenutačnom gradonačelniku, koji, naravno, želi dobro gradu, da se poploča kazališni trg, da ne bude de facto parkiralište autobusa, da se zazeleni, da na njemu osvane bista Gaje Bulata, po kojemu se zove. Sve nacionalne kazališne kuće osim splitske imaju kultiviran okoliš, a nigdje nema autobusa pred ulazom u teatar. To su i prethodne gradske vlasti zanemarivale, tuga te uhvati kad vidiš kako to izgleda. To je lakše urediti nego proširiti zapadnu obalu.

Imate li neko svoje uporište u gradu, da kažete − evo, tu pripadam?

− Desetljeće i više osjećam vrlo slabu pripadnost. Neki mali krug ljudi povezuje me s nekim prošlim životom, navikama, ponašanjem. Pribjegavam bjegovima iz Splita, sve češće boravim u Zagrebu zbog različitih razloga. Najopasnije je to što smo u Splitu došli do neke prevladavajuće kič situacije ni sela ni grada, bukvalno i metaforički. Beskrajni duhovni kič, nametanje svjetonazora i ponašanja koji nisu u skladu sa standardima gradskog življenja − to je najveća ugroza koja se dogodila još mnogo ranije, a sad je eskalirala.

Kad govorimo o kiču − prepoznajete li njegovu eskalaciju i u svojoj profesiji? Sve više mladih i lijepih glumaca karijeru temelji na TV sapunicama, najeksponiraniji glumci dolaze iz njih. Nacionalni glumački prvaci nisu toliko prisutni u medijima.

− Dobro je za glumca da preko noći postane poznatiji i nešto zaradi, pa makar i preko sapunica. Na mladim je glumcima da ne ostanu u tom svijetu, da pametno vode karijeru. Ali, doista je došlo do rušenja nekih vrijednosti u ime brzine i tržišta. No, uz brzi uspjeh dolazi i brzi zaborav. Nije tako samo u umjetnosti, i u nekim drugim profesionalnim odnosima došlo je do takvih promjena. Velikani glumišta koji su se dokazali na onom prethodnom, većem tržištu, ne samo u kazalištu, nego i u vrlo popularnim TV serijama, opstaju. Što će Peri Kvrgiću sapunice? A ne možete reći da nije popularan.

Jesu li vas ikad pokušali dobiti u neku sapunicu?

− Jesu, ali ne odgovara mi takav režim snimanja, ta brzina. U svojoj profesionalnoj biografiji imam seriju “Inspektor Vinko”, koju sam radila s doajenom našeg filma, velikim redateljem Krešom Golikom, uz dragoga kolegu Ivicu Vidovića. To je vrsta popularnosti gdje si zapamćen, bili smo proglašeni i glumačkim parom godine. Danas isti glumac nastupa istodobno u tri sapunice i od toga ne zapamtite ništa.

Vratimo se na onaj vaš osjećaj nepripadnosti. Niste spomenuli HNK kao moguću “sigurnu kuću” u kič situaciji o kojoj govorite...

− Teško se i tu nalazim i snalazim. Malo je ostalo kazališnih osobnosti koje su bile međaši u tom teatru. Otišli su Zdravka Krstulović, Boris Dvornik i Josip Genda, kao i Marin Carić, redatelj i nekadašnji direktor Drame, otišli su i neki drugi divni ljudi i umjetnici. I tu se osjećaš na neki način zakinut. Istodobno moraš imati smisao za zajedništvo, ali da se unutar njega snažiš kao individua.

Želim raditi kao da nisam u maloj, lokalnoj zajednici. Imala sam doista sreću da sam, bez obzira na lociranost u ovom gradu, mogla raditi s vrhunskim redateljima i glumcima, da sam mogla učiti od najboljih. Još uvijek maksimalno radim na sebi, a to je ono što neki mladi ljudi, uvučeni u tržišni svijet površnosti i brzine, brzo zaborave raditi i uđu u inerciju.

Govorili ste o suvremenim “preslikama” odnosa iz antičke tragedije, ali ne sliči li ovo oko nas, naročito u Splitu, više na komediju?

− Rekla bih − na tragikomediju, tu nalazimo moliereovske situacije, istu dozu površnosti i licemjernosti. Parolaški se sebe plasira kao čuvara vrijednosti obitelji, domovine i vjere, neki su ljudi to maksimalno iskoristili, ali istodobno će parkirati svoje skupe automobile, s krunicom na retrovizoru, tako da ne ostave prolaz za invalide ili dječja kolica. To je detalj koji me fascinira. Doista hodam i gledam − visi krunica, ali nema prolaza!

Baš u gradu koji stanovite osobe žele deklarirati kao vrlo, vrlo katolički grad. Ova vrsta folklornoga kršćanstva često je mnogim ljudima alibi za malo i veliko profiterstvo. Šteta da su se ljudi toliko navikli na sebičnost i prostotu. Toliko su izmoždeni egzistencijalnim borbama i strahovima da su pristali na najružnije stvari koje su u gradu ovakve povijesti i kulture postale “normalne”. Kad me pitaju zašto neke stvari decidirano kažem, moram reći: u ovoj zemlji ne bi smio biti problem govoriti.

U ovoj zemlji ne bi smio biti problem izražavati svoje mišljenje, pravi je problem šutnja. Nezainteresiranost, oportunizam ili strah izvor su te šutnje, a da smo češće otvoreno iskazivali svoj građanski i profesionalni stav, možda se danas ne bismo čudili i sramili se nekih doista crnih stranica koje sada, s velikim zaostatkom, moramo ekshumirati.

sandro pogutz
snimio: matko biljak

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imala sam sreću  da sam, bez obzira na lociranost u ovom gradu, mogla raditi s vrhunskim redateljima i glumcima, da sam mogla učiti od najboljih. Na žalost, otišli su Zdravka, Boris, Genda, Marin Carić... Još uvijek maksimalno radim na sebi, a to [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => nacionalna dramska prvakinja, ponovno tumači lik antičke heroine, ovaj put Hekube [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2011-08-06 17:00:35 [created_by] => 39 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2011-08-06 18:35:03 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2011-08-06 19:43:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 6692 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 256 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura [secure] => 0 [page_title] => Kultura [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Small [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2011/08/06/spektar/zoj00.jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "350x250" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 256 [name] => Kultura [alias] => kultura [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 19 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 4697053 Threads: 3 Questions: 158884095 Slow queries: 68754 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 4700487 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 52 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front04 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /kultura ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /kultura/intervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi-139630 [printLink] => /kultura/intervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi-139630?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 196746 [name] => zojaodak [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => zojaodak [link] => /tag/zojaodak ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [Subtitle] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imala sam sreću  da sam, bez obzira na lociranost u ovom gradu, mogla raditi s vrhunskim redateljima i glumcima, da sam mogla učiti od najboljih. Na žalost, otišli su Zdravka, Boris, Genda, Marin Carić... Još uvijek maksimalno radim na sebi, a to [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => nacionalna dramska prvakinja, ponovno tumači lik antičke heroine, ovaj put Hekube [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => INTERVJU Zoja Odak: Maksimalno radim na sebi [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-18-11-12-16-39 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2011/08/06/spektar/zoj00.jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2011/08/06/spektar/zoj00.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Moje novinarsko iskustvo s nacionalnom dramskom prvakinjom HNK Zojom Odak čista je antička tragedija: prvi put smo razgovarali nakon što je na Splitskom ljetu, kad smo bili puno mlađi, ostvarila fascinantnu ulogu Klitemnestre u “Elektri”, a sada zatvaramo krug nalazeći se u povodu njezina predstojećeg nastupa u još jednom Euripidovu komadu na Splitskom ljetu − “Hekubi”.

U međuvremenu je na istom festivalu glumila i u njegovim “Bakhama” (onima u kojima je padalo meso s neba, a predstava je zamalo ispala s repertoara). Tumačila je još niz antičkih heroina, pa mi je bilo logično na početku je odmah upitati što je to u njezinu biću ili možda izgledu što je predodređuje za takve uloge. U ovom slučaju kraljice poražene Troje, koja se iz patnice pretvara u osvetnicu za smrt svojega sina i kćerke.

− Vjerojatno je to nešto u mentalnom i fizičkom sklopu, impostaciji glasa, eventualno nekoj snazi... U svakom slučaju, u toj koži, u tom praiskonskom zovu antičkih heroina, osjećam se sjajno i sigurno, kao na svom terenu.

 Kontakti v.d. intendanta HNK u Splitu i mene
 minimalni su i pristojni

U čemu prepoznajete taj svoj teren?

− Možda je to neka fantastična patnja, tragičnost koju čovjek ima u svom biću, a ja lakše otvorim taj kutak. Euripidova je vrijednost u tome što danas, na primjeru Hekube, možemo razgovarati o identičnim stvarima, samo u drugom kontekstu. Ali, pitanja smisla života, pravde, zločina i osvete i te kako su aktualna − koliko smo civilizirani, koliko smo spremni tolerirati, a koliko osvetiti se u bilo kojem pogledu.

To je danas rafinirano, možemo očekivati dio osvete na radnome mjestu, recimo, ali problemi su identični, a ogledaju se u našem svakodnevnom odnosu i prema obitelji, prema užoj ili široj zajednici, domovini... To su najvažnija pitanja našeg života.

Ova “Hekuba”, koju rumunjski redatelj Felix Alexa postavlja u Saloni, reklamira se kao “suvremeno čitanje”. Premijera je u ponedjeljak, možete li nam otkriti u čemu je ta suvremenost?

− Ne bih, to je prije pitanje za redatelja, ali svijet ovu dramu izvodi još od prije Krista i to sve govori.

Hoće li biti radikalnog referiranja na današnjicu, kao u Frljićevim “Bakhama” prije tri godine, u kojima se posredno pojavio i Sanader s govorom na Rivi?

− Svakako ne. To nije ta vrsta ni redatelja ni prostora. Mi ovdje imamo lokaciju koja je apsolutno zadana kao porušena Troja i tu nema jačih intervencija ni u redateljskom ni u scenografskom smislu. Svi smo se na jedan način prilagodili prostoru, tijelo i duh su mu prilagođeni i tu nema drastičnih revolucionarnih čitanja. Ali, suvremene konotacije sadržane su u ovome što sam prije rekla, koliko su neke stvari iste i nakon više od dvije tisuće godina.

U postupcima tračkoga kralja koji ubija Hekubina sina savršeno se ogleda nemoralna pragma koja hrani pohlepu, koja je u ono vrijeme imala svoju političku pozadinu, a danas je, recimo, vidljiva u svijetu velikih korporacija...

− Da, možemo samo zamijeniti termine, ali sadržajno je to isto.

Prepoznajete li vi takve odnose u svojoj neposrednoj radnoj okolini?

− Svakako. 

 Ali, govori se da je sada u HNK-u Split atmosfera opuštenija, međuljudski odnosi bolji...

− Nije to tako kako se hoće prikazati kroz nekakvu internu procjenu. O tome sam svoje rekla dolaskom v.d. intendanta na to mjesto i to je nepromijenjeno. Hrvatska kulturna javnost referirala se konsternacijom na taj čin. Kompetentni ljudi ne misle da su stvari u nacionalnoj kazališnoj kući u Splitu dobro postavljene. Kontakti v.d. intendanta i mene minimalni su i pristojni.

Njegova reakcija na “Kiklopa” Ivice Buljana u sklopu Splitskog ljeta protumačena je kao pristajanje na sluganski odnos kulture prema politici koja je financira. Biste li je vi komentirali?

− Ne posebno.

Biste li vi, poput Ane Karić u Buljanovim predstavama, pristali staviti se u kontekst vrlo agresivne reinterpretacije klasičnih motiva, izložiti se toj vrsti tjelesnog teatra, bok uz bok s golim članovima Leta 3?

− Možda i bih. Buljan je pametan i ima svoju estetiku i otvoren duh za istraživanja. Radili smo zajedno vrlo uspješno. Naravno da nacionalne kazališne kuće moraju voditi računa o repertoaru, o različitim estetikama, što ne znači da moraju biti mumificirane jer svakako treba pratiti duh vremena i u takvim teatrima.

Ipak, “Bakhe” su se tome jako približile, a u njima ste nastupili.

− One nisu bile uvjetovane pozornicom HNK, prostor igrališta srednje škole i blizina Lore pozivali su na takvu interpretaciju. Taj genijalni Euripidov tekst vrlo je snažno prizivao povlačenje poveznica s ovim vremenom. Ja se bolje osjećam u klasičnim čitanjima, ali otvorena sam i za razne eksperimente. Bilo bi kreativno proći, na primjer, proces rada s genijalnim Mađarom Arpadom Schillingom. To su posebni dobici za glumce i kazališta. Ali, naravno, trebalo bi voditi računa o našoj kulturi i podneblju.

Kad ste spomenuli podneblje − kako se u njega uklapate? Mislim prije svega na ovo lokalno.

− Sve teže. Na primjer, moj vapaj bio bi upućen trenutačnom gradonačelniku, koji, naravno, želi dobro gradu, da se poploča kazališni trg, da ne bude de facto parkiralište autobusa, da se zazeleni, da na njemu osvane bista Gaje Bulata, po kojemu se zove. Sve nacionalne kazališne kuće osim splitske imaju kultiviran okoliš, a nigdje nema autobusa pred ulazom u teatar. To su i prethodne gradske vlasti zanemarivale, tuga te uhvati kad vidiš kako to izgleda. To je lakše urediti nego proširiti zapadnu obalu.

Imate li neko svoje uporište u gradu, da kažete − evo, tu pripadam?

− Desetljeće i više osjećam vrlo slabu pripadnost. Neki mali krug ljudi povezuje me s nekim prošlim životom, navikama, ponašanjem. Pribjegavam bjegovima iz Splita, sve češće boravim u Zagrebu zbog različitih razloga. Najopasnije je to što smo u Splitu došli do neke prevladavajuće kič situacije ni sela ni grada, bukvalno i metaforički. Beskrajni duhovni kič, nametanje svjetonazora i ponašanja koji nisu u skladu sa standardima gradskog življenja − to je najveća ugroza koja se dogodila još mnogo ranije, a sad je eskalirala.

Kad govorimo o kiču − prepoznajete li njegovu eskalaciju i u svojoj profesiji? Sve više mladih i lijepih glumaca karijeru temelji na TV sapunicama, najeksponiraniji glumci dolaze iz njih. Nacionalni glumački prvaci nisu toliko prisutni u medijima.

− Dobro je za glumca da preko noći postane poznatiji i nešto zaradi, pa makar i preko sapunica. Na mladim je glumcima da ne ostanu u tom svijetu, da pametno vode karijeru. Ali, doista je došlo do rušenja nekih vrijednosti u ime brzine i tržišta. No, uz brzi uspjeh dolazi i brzi zaborav. Nije tako samo u umjetnosti, i u nekim drugim profesionalnim odnosima došlo je do takvih promjena. Velikani glumišta koji su se dokazali na onom prethodnom, većem tržištu, ne samo u kazalištu, nego i u vrlo popularnim TV serijama, opstaju. Što će Peri Kvrgiću sapunice? A ne možete reći da nije popularan.

Jesu li vas ikad pokušali dobiti u neku sapunicu?

− Jesu, ali ne odgovara mi takav režim snimanja, ta brzina. U svojoj profesionalnoj biografiji imam seriju “Inspektor Vinko”, koju sam radila s doajenom našeg filma, velikim redateljem Krešom Golikom, uz dragoga kolegu Ivicu Vidovića. To je vrsta popularnosti gdje si zapamćen, bili smo proglašeni i glumačkim parom godine. Danas isti glumac nastupa istodobno u tri sapunice i od toga ne zapamtite ništa.

Vratimo se na onaj vaš osjećaj nepripadnosti. Niste spomenuli HNK kao moguću “sigurnu kuću” u kič situaciji o kojoj govorite...

− Teško se i tu nalazim i snalazim. Malo je ostalo kazališnih osobnosti koje su bile međaši u tom teatru. Otišli su Zdravka Krstulović, Boris Dvornik i Josip Genda, kao i Marin Carić, redatelj i nekadašnji direktor Drame, otišli su i neki drugi divni ljudi i umjetnici. I tu se osjećaš na neki način zakinut. Istodobno moraš imati smisao za zajedništvo, ali da se unutar njega snažiš kao individua.

Želim raditi kao da nisam u maloj, lokalnoj zajednici. Imala sam doista sreću da sam, bez obzira na lociranost u ovom gradu, mogla raditi s vrhunskim redateljima i glumcima, da sam mogla učiti od najboljih. Još uvijek maksimalno radim na sebi, a to je ono što neki mladi ljudi, uvučeni u tržišni svijet površnosti i brzine, brzo zaborave raditi i uđu u inerciju.

Govorili ste o suvremenim “preslikama” odnosa iz antičke tragedije, ali ne sliči li ovo oko nas, naročito u Splitu, više na komediju?

− Rekla bih − na tragikomediju, tu nalazimo moliereovske situacije, istu dozu površnosti i licemjernosti. Parolaški se sebe plasira kao čuvara vrijednosti obitelji, domovine i vjere, neki su ljudi to maksimalno iskoristili, ali istodobno će parkirati svoje skupe automobile, s krunicom na retrovizoru, tako da ne ostave prolaz za invalide ili dječja kolica. To je detalj koji me fascinira. Doista hodam i gledam − visi krunica, ali nema prolaza!

Baš u gradu koji stanovite osobe žele deklarirati kao vrlo, vrlo katolički grad. Ova vrsta folklornoga kršćanstva često je mnogim ljudima alibi za malo i veliko profiterstvo. Šteta da su se ljudi toliko navikli na sebičnost i prostotu. Toliko su izmoždeni egzistencijalnim borbama i strahovima da su pristali na najružnije stvari koje su u gradu ovakve povijesti i kulture postale “normalne”. Kad me pitaju zašto neke stvari decidirano kažem, moram reći: u ovoj zemlji ne bi smio biti problem govoriti.

U ovoj zemlji ne bi smio biti problem izražavati svoje mišljenje, pravi je problem šutnja. Nezainteresiranost, oportunizam ili strah izvor su te šutnje, a da smo češće otvoreno iskazivali svoj građanski i profesionalni stav, možda se danas ne bismo čudili i sramili se nekih doista crnih stranica koje sada, s velikim zaostatkom, moramo ekshumirati.

sandro pogutz
snimio: matko biljak

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/intervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi-139630 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=996d553bf6fb23934a2965d04ce7b23e482a41a1 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=INTERVJU+Zoja+Odak%3A+Maksimalno+radim+na+sebi&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fintervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi-139630 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fintervju-zoja-odak-maksimalno-radim-na-sebi-139630 )
Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Imala sam sreću  da sam, bez obzira na lociranost u ovom gradu, mogla raditi s vrhunskim redateljima i glumcima, da sam mogla učiti od najboljih. Na žalost, otišli su Zdravka, Boris, Genda, Marin Carić... Još uvijek maksimalno radim na sebi, a to [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => nacionalna dramska prvakinja, ponovno tumači lik antičke heroine, ovaj put Hekube [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
Kulturanacionalna dramska prvakinja, ponovno tumači lik antičke heroine, ovaj put Hekube

INTERVJU Zoja Odak: Maksimalno radim na sebi

Piše PSD.
6. kolovoza 2011. - 21:43

Moje novinarsko iskustvo s nacionalnom dramskom prvakinjom HNK Zojom Odak čista je antička tragedija: prvi put smo razgovarali nakon što je na Splitskom ljetu, kad smo bili puno mlađi, ostvarila fascinantnu ulogu Klitemnestre u “Elektri”, a sada zatvaramo krug nalazeći se u povodu njezina predstojećeg nastupa u još jednom Euripidovu komadu na Splitskom ljetu − “Hekubi”.

U međuvremenu je na istom festivalu glumila i u njegovim “Bakhama” (onima u kojima je padalo meso s neba, a predstava je zamalo ispala s repertoara). Tumačila je još niz antičkih heroina, pa mi je bilo logično na početku je odmah upitati što je to u njezinu biću ili možda izgledu što je predodređuje za takve uloge. U ovom slučaju kraljice poražene Troje, koja se iz patnice pretvara u osvetnicu za smrt svo...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. svibanj 2024 13:12