stdClass Object
(
[id] => 1117482
[title] => Danas se navršava 25 godina otkako nas je napustila glumica Asja Kisić, nezaboravna i veličanstvena šjora Bepina: kad joj je Smoje još prije sklopio oči, cijela je nacija plakala
[alias] => danas-se-navrsava-25-godina-otkako-nas-je-napustila-glumica-asja-kisic-nezaboravna-i-velicanstvena-sjora-bepina-kad-joj-je-smoje-jos-prije-sklopio-oci-cijela-je-nacija-plakala
[catid] => 286
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ako kod nekoga i ima kakvoga nećkanja iliti kolebanja, pa taj dotični ne može trenutno spojiti ime i lik pri spomenu Asje Kisić, a onda zacijelo ne postoji nitko tko ne poznaje šjoru Bepinu iz televizijske serije Naše malo misto.
Da, premda je odigrala desetke uloga u kazalištima i na filmovima, ova rođena Zadranka ostat će u svekolikom zapamćenju ovdašnjega glumišta baš kao tumačiteljica slavne role iz još slavnije serije što ju je po scenariju Miljenka Smoje taman prije pola vijeka bio snimio Danijel Marušić.
Danas, pak, navršava se njezin srebrni jubilej smrti: preminula je baš u Splitu, 3. kolovoza 1996.
---
---
Iako je svjetlo dana ugledala u Zadru, 29. siječnja 1914. kao Asja Đurđević, u Splitu je koncem 20-ih godina prošlog stoljeća pohađala Trgovačku akademiju.
Nije ju završila iz zdravstvenih razloga, a već početkom iduće dekade uzimat će privatne sate glume kod glasovitoga kazalištarca Tita Strozzija u Zagrebu.
Nakon toga će u razdoblju od 1935. do 1942. biti u angažmanu kazališta u Osijeku, da bi se nakon toga obrela u Hrvatskom državnom kazalištu za Primorje u Dubrovniku, pa se pri koncu WWII rata priključila partizanskim kazalištima na terenu, a konac rata dočekala je kao članica Narodnog pozorišta u Beogradu.
Sportašica - hazenašica
Poratno vrijeme provela je u Zagrebu, bivajući nekoliko godina članicom HNK, u kojem je istumačila uloge Elmire u Molièrovu komadu Tartuffe i Nataliju u Škvarkinovoj Noćnoj smotri, a dvije je sezone provela i u ansamblu Kazališta Komedija.
Dva desetljeća, od 1952. do 1972. godine, do umirovljenja, Asja Kisić bila je prvakinja Drame splitskoga Narodnoga kazališta.
Kuriozitet je da je ova glumica kao djevojka u Splitu bila aktivna sportašica, hazenašica, što je igra nalik rukometu, koju su u Pragu početkom XX. stoljeća smislili Česi. Također, Asja Kisić bila je sestra Vesne Kaliterne, supruge legendarnoga hajdukovca barba Luke Kaliterne…
Na pozornicama splitskog Teatra, što u kući, što na otvorenom, tijekom Splitskih ljetnih priredaba alias Splitskog ljeta, Kisićeva je odigrala čak nešto više od famoznih 60 uloga…
Na splitskoj pozornici debitirala je u predstavi Zlatarovo zlato (Klara Gruberova) Augusta Šenoe i u režiji Vatroslava Hladića, 1. listopada 1952. Znakovito je da je kazališnu karijeru završila u istoj predstavi, ali u drugoj produkciji, kao i u drugoj ulozi: onoj Marte Gregorijanec.
Splitska niska njezinih rola nastavila se predstavama VolponeBena Jonsona i Mrtvi ne plaćaju porez Nikole Manzarija, poslije čega je tumačila odista impresivan broj djela iz klasične literature – Victor Hugo: Lucrezia Borgia (Donna Lucrezia Borgia), Anton Pavlovič Čehov: Ujak Vanja (Jelena Andrejevna), Bertolt Brecht: Dobar čovjek iz Sečuana (Gospođa Jang), Jaroslav Hašek/Aleksandar Aranicki: Dobri vojak Švejk (Etelka Kákony), Maksim Gorki: Na dnu (Vasilisa Karpovna), Agatha Christie: Mišolovka (Gospođa Boyle), Luigi Pirandello: Henrik IV (Markiza Matilda Spina), Carlo Goldoni: Ribarske svađe (Šjora Paškva), Niccolò Machiavelli:Mandragola (Jedna žena), Peter Ustinov:Napola na drvetu (Lady Fitzbuttress), Milan Kundera: Monada (Prušankova), J. B. P. Molière: Don Juan i ostali (Elmire), Slawomir Mrožek: Tango (Eugenija), Edward Albee: Tko se boji Virginije Woolf? (Martha)…
Bila je zapažena i kao heroina iz Sofoklovih grčkih tragedija Kralj Edip (Jokasta) i Antigona (Euridika); Williama Shakespearea: Hamlet (Gertruda) i Kralj Lear (Goneril); Tennessee Williamsa: Tetovirana ruža (Serafina) i Silazak Orfeja (Lady Torrance), te niza komada Branislava Đ. Nušića: Mister Dolar (Gospođa savetnikovica sa reputacijom), Ožalošćena porodica (Sarka), Pokojnik (Rina), DR (Gđa Draga) i Autobiografija (Atropo, Gospa).
Asja Kisić dosta je nastupala i u dramama domaćih autora. U tri Krležina naslova: Vučjak (Eva), Leda (Klara) i Na rubu pameti (Gđa Agneza) u adaptaciji Vere Crvenčanin, te dvama Držićevim: Dundo Maroje (Laura) i Skup (Dobre).
Dubrovački krug nastavila je s Ivom Vojnovićem: Ekvinocijo (Jele) i Vlahom Stullijem: Kate Kapuralica (Kate), pa i Korčulaninom Petrom Kanavelićem: Šimun Dundurilo (Dživa). Bila je prepoznata i kao izvrsna Hasanaginica u istoimenoj drami Milana Ogrizovića.
Uloge kod Mimice
Splitski krug zadužila je isprva kao Klara u tekstu Na otoku, što su ga zajedno bili napisali hvarska braća iz Vrisnika, Marin i Jure Franičević. Bila je i ilustratorica u Smojinom komadu Ča je pusta Londra…, te Palmina u Libru Marka Uvodića Splićanina, što ga je za kazališne daske bio priredio Ante Jelaska.
Iz niza filmskih ostvarenja Asju Kisić pamtit ćemo po ulogama iz ostvaraja Vatroslava Mimice U oluji (1952.), Jubilej gospodina Ikla (1955.) i Prometej s otoka Viševice (1964.), te kultnog filma Lito vilovito (1964.) Obrada Gluščevića i Marušićeva Servantesa iz maloga mista (1982.).
Potonji je kinematografski projekt bio ostvaren na temelju sjajnog uspjeha što ga je desetak godina ranije bila požela serija Naše malo misto.
I kod kolega ispred kamere ili na kazališnoj pozornici, ali i kod najšire publike, Asja Kisić bila je neporeciva miljenica sviju s kojima je dolazila u kontakt.
Izniman glumački talent i bravurozna scenska tehnika koju je savladala omogućili su ovoj umjetnici da se s podjednakim nervom uspješno upusti u istumačenja posve različitih karakternih uloga.
Jednako je bila uvjerljiva i kao Sofoklova Jokasta ili Ogrizovićeva Hasanaginica, i kao Stullijeva Kate Kapuralica ili Držićeva Laura.
No, uloga Bepine iz spomenute Smojine serije ostat će u memoriji ove kulture kao spomenik učinjen u trajnom materijalu, kao neprolazni i nepoderiv podsjetnik što će zanavijek svjedočiti o veličini glumice Asje Kisić.
Ako kod nekoga i ima kakvoga nećkanja iliti kolebanja, pa taj dotični ne može trenutno spojiti ime i lik pri spomenu Asje Kisić, a onda zacijelo ne postoji nitko tko ne poznaje šjoru Bepinu iz televizijske serije Naše malo misto.
Da, premda je odigrala desetke uloga u kazalištima i na filmovima, ova rođena Zadranka ostat će u svekolikom zapamćenju ovdašnjega glumišta baš kao tumačiteljica slavne role iz još slavnije serije što ju je po scenariju Miljenka Smoje taman prije pola vijeka bio snimio Danijel Marušić.
Danas, pak, navršava se njezin srebrni jubilej smrti: preminula je baš u Splitu, 3. kolovoza 1996.
---
---
Iako je svjetlo dana ugledala u Zadru, 29. siječnja 1914. kao Asja Đurđević, u Splitu je koncem 20-ih godina prošlog stoljeća pohađala Trgovačku akademiju.
Nije ju završila iz zdravstvenih razloga, a već početkom iduće dekade uzimat će privatne sate glume kod glasovitoga kazalištarca Tita Strozzija u Zagrebu.
Nakon toga će u razdoblju od 1935. do 1942. biti u angažmanu kazališta u Osijeku, da bi se nakon toga obrela u Hrvatskom državnom kazalištu za Primorje u Dubrovniku, pa se pri koncu WWII rata priključila partizanskim kazalištima na terenu, a konac rata dočekala je kao članica Narodnog pozorišta u Beogradu.
Sportašica - hazenašica
Poratno vrijeme provela je u Zagrebu, bivajući nekoliko godina članicom HNK, u kojem je istumačila uloge Elmire u Molièrovu komadu Tartuffe i Nataliju u Škvarkinovoj Noćnoj smotri, a dvije je sezone provela i u ansamblu Kazališta Komedija.
Dva desetljeća, od 1952. do 1972. godine, do umirovljenja, Asja Kisić bila je prvakinja Drame splitskoga Narodnoga kazališta.
Kuriozitet je da je ova glumica kao djevojka u Splitu bila aktivna sportašica, hazenašica, što je igra nalik rukometu, koju su u Pragu početkom XX. stoljeća smislili Česi. Također, Asja Kisić bila je sestra Vesne Kaliterne, supruge legendarnoga hajdukovca barba Luke Kaliterne…
Na pozornicama splitskog Teatra, što u kući, što na otvorenom, tijekom Splitskih ljetnih priredaba alias Splitskog ljeta, Kisićeva je odigrala čak nešto više od famoznih 60 uloga…
Na splitskoj pozornici debitirala je u predstavi Zlatarovo zlato (Klara Gruberova) Augusta Šenoe i u režiji Vatroslava Hladića, 1. listopada 1952. Znakovito je da je kazališnu karijeru završila u istoj predstavi, ali u drugoj produkciji, kao i u drugoj ulozi: onoj Marte Gregorijanec.
Splitska niska njezinih rola nastavila se predstavama VolponeBena Jonsona i Mrtvi ne plaćaju porez Nikole Manzarija, poslije čega je tumačila odista impresivan broj djela iz klasične literature – Victor Hugo: Lucrezia Borgia (Donna Lucrezia Borgia), Anton Pavlovič Čehov: Ujak Vanja (Jelena Andrejevna), Bertolt Brecht: Dobar čovjek iz Sečuana (Gospođa Jang), Jaroslav Hašek/Aleksandar Aranicki: Dobri vojak Švejk (Etelka Kákony), Maksim Gorki: Na dnu (Vasilisa Karpovna), Agatha Christie: Mišolovka (Gospođa Boyle), Luigi Pirandello: Henrik IV (Markiza Matilda Spina), Carlo Goldoni: Ribarske svađe (Šjora Paškva), Niccolò Machiavelli:Mandragola (Jedna žena), Peter Ustinov:Napola na drvetu (Lady Fitzbuttress), Milan Kundera: Monada (Prušankova), J. B. P. Molière: Don Juan i ostali (Elmire), Slawomir Mrožek: Tango (Eugenija), Edward Albee: Tko se boji Virginije Woolf? (Martha)…
Bila je zapažena i kao heroina iz Sofoklovih grčkih tragedija Kralj Edip (Jokasta) i Antigona (Euridika); Williama Shakespearea: Hamlet (Gertruda) i Kralj Lear (Goneril); Tennessee Williamsa: Tetovirana ruža (Serafina) i Silazak Orfeja (Lady Torrance), te niza komada Branislava Đ. Nušića: Mister Dolar (Gospođa savetnikovica sa reputacijom), Ožalošćena porodica (Sarka), Pokojnik (Rina), DR (Gđa Draga) i Autobiografija (Atropo, Gospa).
Asja Kisić dosta je nastupala i u dramama domaćih autora. U tri Krležina naslova: Vučjak (Eva), Leda (Klara) i Na rubu pameti (Gđa Agneza) u adaptaciji Vere Crvenčanin, te dvama Držićevim: Dundo Maroje (Laura) i Skup (Dobre).
Dubrovački krug nastavila je s Ivom Vojnovićem: Ekvinocijo (Jele) i Vlahom Stullijem: Kate Kapuralica (Kate), pa i Korčulaninom Petrom Kanavelićem: Šimun Dundurilo (Dživa). Bila je prepoznata i kao izvrsna Hasanaginica u istoimenoj drami Milana Ogrizovića.
Uloge kod Mimice
Splitski krug zadužila je isprva kao Klara u tekstu Na otoku, što su ga zajedno bili napisali hvarska braća iz Vrisnika, Marin i Jure Franičević. Bila je i ilustratorica u Smojinom komadu Ča je pusta Londra…, te Palmina u Libru Marka Uvodića Splićanina, što ga je za kazališne daske bio priredio Ante Jelaska.
Iz niza filmskih ostvarenja Asju Kisić pamtit ćemo po ulogama iz ostvaraja Vatroslava Mimice U oluji (1952.), Jubilej gospodina Ikla (1955.) i Prometej s otoka Viševice (1964.), te kultnog filma Lito vilovito (1964.) Obrada Gluščevića i Marušićeva Servantesa iz maloga mista (1982.).
Potonji je kinematografski projekt bio ostvaren na temelju sjajnog uspjeha što ga je desetak godina ranije bila požela serija Naše malo misto.
I kod kolega ispred kamere ili na kazališnoj pozornici, ali i kod najšire publike, Asja Kisić bila je neporeciva miljenica sviju s kojima je dolazila u kontakt.
Izniman glumački talent i bravurozna scenska tehnika koju je savladala omogućili su ovoj umjetnici da se s podjednakim nervom uspješno upusti u istumačenja posve različitih karakternih uloga.
Jednako je bila uvjerljiva i kao Sofoklova Jokasta ili Ogrizovićeva Hasanaginica, i kao Stullijeva Kate Kapuralica ili Držićeva Laura.
No, uloga Bepine iz spomenute Smojine serije ostat će u memoriji ove kulture kao spomenik učinjen u trajnom materijalu, kao neprolazni i nepoderiv podsjetnik što će zanavijek svjedočiti o veličini glumice Asje Kisić.
Danas se navršava 25 godina otkako nas je napustila glumica Asja Kisić, nezaboravna i veličanstvena šjora Bepina: kad joj je Smoje još prije sklopio oči, cijela je nacija plakala
Piše Siniša Vuković
3. kolovoza 2021. - 14:56
malo mistoHrt
Ako kod nekoga i ima kakvoga nećkanja iliti kolebanja, pa taj dotični ne može trenutno spojiti ime i lik pri spomenu Asje Kisić, a onda zacijelo ne postoji nitko tko ne poznaje šjoru Bepinu iz televizijske serije Naše malo misto.
Da, premda je odigrala desetke uloga u kazalištima i na filmovima, ova rođena Zadranka ostat će u svekolikom zapamćenju ovdašnjega glumišta baš kao tumačiteljica slavne role iz još slavnije serije što ju je po scenariju Miljenka Smoje taman prije pola vijeka bio snimio Danijel Marušić.
Danas, pak, navršava se njezin srebrni jubilej smrti: preminula je baš u Splitu, 3. kolovoza 1996.
Iako je svjetlo dana ugledala u Zadru, 29. siječnja 1914. kao Asja Đurđević, u Splitu je koncem 20-ih godina prošlog stoljeća pohađala Trgovačku akademiju.