Kultura‘facebook kao oružje’

DRUKČIJA KNJIGA Ivo Šćepanović: Lajkaju mi 'cake'

Piše Joomla\CMS\User\User
Jakov Prkić / CROPIX
Facebook kao oružje”, roman Ive Šćepanovića u izdanju Webknjižare.hr, možemo slobodno reći, nastao je skoro pa u biblijskim uvjetima.

Naime, naš poznati splitski novinar ispleo ga je u 14 dana, radeći po 12 sati dnevno, i tek je 15. dan počinuo. Primijetio bradu. Zabilježio najveću čitanost u BiH svoje netom objavljene knjige “Međugorje, 30 godina fenomena sve od A do Z”. Napravio, sve u svemu, bogovski posao od nečega na početku čega bijaše riječ.

- Šćepo, kako to da Facebook, planetarno popularna društvena mreža, koja je sigurno začela milijun poslova, a možda i milijunske vrijednosti, prije tebe nije nikoga potakla na ovako nešto?

- Ne znam, a da i je, onda ja ne bih bio prvi čija je knjiga uživo nastajala na Facebooku, a komentari čitatelja s Facebooka ušli u tiskano izdanje. Ovako je bilo ugodno čitati kad recimo londonski Metro, ili australski radio SBS, pa i portal www.allfacebook.com i drugi, izvijeste kako sam prvi na svijetu izbacio projekt povezivanja društvene mreže Marka Zuckerberga i izdavaštva knjiga.

Mene je osobno taj eksperiment zanimao, a na kraju mi je stvorio i dosta novih kontakata u inozemstvu, izazvao puno bržu reakciju stranih nego domaćih medija, bez obzira što je knjiga pisana na hrvatskom jeziku.

- Što misliš koliko je Facebook i inače koristan kao alat u književnoj produkciji?

- Čak bih rekao da je korisniji u novinarstvu. A ja sam prvenstveno novinar. I nije slučajno direktor BBC-ja nedavno svim novinarima doslovno zaprijetio otkazima ako ne otvore profile na Facebooku, budući da je to novo sredstvo prikupljanja informacija.

U izdavanju knjiga društvene mreže vjerojatno nisu neko neizbježno sredstvo, ali tretirajte mega popularnu društvenu mrežu kao nekada telefon, mobitel, kompjutor...

- Jednostavno može koristiti i ne možete ga tek tako ignorirati. Meni je kod upita stranih novinara ovih dana bilo drago što su prepoznali da sam napravio neki prijelaz, cross-over između tradicionalnog izdavaštva i izdavaštva budućnosti jer su u ovom projektu na svoje došli oni koju su tijekom nastajanja knjige mogli čitati poglavlje po poglavlje, ali i oni koji na kraju žele u rukama držati tiskano izdanje, jer su tradicionalnijih shvaćanja.

Tvrtka Redak i www.webknjizara.hr su na ovaj način željeli pokazati kako je autorima uz uslugu print na zahtjev lakše izdavati knjige, jer se knjiga tiska tek kad je netko naruči, dakle izbjegavaju se velika ulaganja unaprijed.

- ‘Facebook kao oružje’... Priznaj da naslov zvuči teoretski... kao da ga potpisuju Noemi Klein ili Noam Chomsky?

- Teorije koje je Klein iznijela u svojim knjigama meni su zvučale dosta realno. A naslov je doista i poruka ove knjige. Uostalom, potvrdilo se i u Egiptu tijekom nedavnih nemira koliku moć može imati Facebook.

Društvena mreža jednostavno predstavlja novo vrijeme i pod takvim okolnostima sam i pisao knjigu. I glavna junakinja knjige, Ruskinja Ana Sultanbekova također koristi Facebook kao oružje kako bi se osvetila društvu oko nje koje ju je razočaralo svojim ponašanjem.

- Rekao si mi kako te slovački novinar pitao ima li tvoja knjiga veze s revolucijama u arapskom svijetu, a informiran tvojim biografskim podatkom da si sedam godina bio glasnogovornik teniskog turnira u Uzbekistanu... Šalu na stranu, gdje vidiš Facebook za deset godina s obzirom na živi utjecaj koji ima u kreiranju javnog mnijenja?

- Kako stvari idu naprijed, Facebook za deset godina sigurno neće biti ovakav. Jednako kao što ne vjerujem da Facebook u Uzbekistanu trenutno može utjecati na društvene promjene. Tamo mu nedostaje infrastrukture da bi nešto pokretao. A, osobno i ne bih želio da, recimo, Zapad ruši i postavlja vlasti u arapskim ili srednjoazijskim zemljama kako im padne na pamet.

Bombe na par cipela i hlača

- Bio sam u Uzbekistanu kad su srušeni newyorški “Blizanci”, i kad je Amerika najavila napade na srednjoazijske režime, vozač mi je u čudu rekao: “Zašto oni žele bombardirati mene koji imam jedne cipele i hlače zato što je njima netko srušio dvije kuće”?

- Reci nam čisto vlastiti dojam: misliš li da bi roman imao isti ovaj uspjeh i da je bio objavljen samo u tiskanom izdanju, odnosno, zahvaljuje li po tebi svoju uspješnost na činjenici da je ujedno i tehnološki eksperiment, odnosno, jesi li se bavio mišlju da napišeš roman neovisno o Facebooku, odnosno, možemo li očekivati Šćepanovićev drugi prozni komad u varijanti “Twitter kao streljivo”, “Kad tad, Ana i Ipad”...?

- Naravno da je medijska pozornost vezana za caku da je to prva knjiga na svijetu uživo nastala na Facebooku. Neovisno o Facebooku, početkom godine sam objavio dugo spremanu knjigu “Međugorje - 30 godina fenomena” zajedno s kolegom Marijanom Sivrićem.

Dokumentarističkim pristupom, drugačijim od postojećih na temu, uspjeli smo postići da je to po nekim podacima najtiražnija knjiga u BiH od početka godine. No, i tu je reakcija inozemnih medija bila zavidna, jer je ta knjiga prevedena na engleski, talijanski i francuski jezik.

- Koja te mogućnost više uzbuđuje: ‘lajk’ i komentar na nastavak u Facebooku ili tiskano izdanje u rukama čitatelja?

- ‘Like’ ili čak i kritika sigurno su uzbudljiviji, jer stižu odmah nakon što ste nešto objavili. Svidio mi se Facebook po tom pitanju, a mislim da imam dovoljno pribranosti da ne dopustim da me društvena mreža otuđi.

Facebook sam prije nekoliko godina počeo koristiti kad mi je jedna irska novinarka to sugerirala kako bih mogao vidjeti njezine fotografije iz Kirgistana gdje je otišla živjeti neko vrijeme. I od tada se Facebookom koristim jednako kao i mobitelom.

jakov kosanović

Rizičan ritam

Primijetio sam da imaš dosta živi forum čitatelja na komentarima, od kojih su neki prilično sugestivni. Jesu li želje, prohtjevi i iščekivanja oblikovali nešto od zbivanja koja su zadesila protagonisticu romana?

Tijekom pisanja knjige svakodnevno sam čitao komentare čitatelja, ali nisam mogao pustiti da oni kreiraju priču, jer tako bih upao u zamku da se pojave nelogičnosti u fabuli. I naravno postojao je rizik da zbog brzine pisanja doživim bombardiranje kritikama. A četrnaest poglavlja, svaki dan po jedno, sjajna je podloga da se izložite. I naravno, tijekom tih dana sam redovito obavljao svoj novinarski posao. Hm, prilično rizičan ritam, hahaha... Ali dobro je na kraju ispalo i jedino mi je malo žao što odmah nisam pisao i na engleskom jeziku.


#IVOšćEPANOVIć