Mišljenja Cinemark

PUTINOVI SVJEDOCI Rođenje lidera iz duha PR-a

FILM: Svideteli Putina; dokumentarac; REŽIJA: Vitalij Manski; DISTRIBUCIJA: Restart; OCJENA: ****

Vitalij Manski kao šef dokumentarnog programa ruske TV snimao je rane dane predsjednikovanja Vladimira Putina, ali nije gasio kameru u presudnim momentima. Osjeća se da se i Manski osobno kaje da je odigrao ulogu PR-a u izgradnji Putinova carstva, ako ne i što sam ispada manipulator ovim dokumentarcem.

Prognani ruski dokumentarist Vitalij Manski ("Ispod sunca") teško će se vratiti u "majčicu Rusiju" ako nastavi izbacivati filmove poput "Putinovih svjedoka". Manski je za posljednji dokumentarac iskoristio arhivske snimke s prijelaza milenija (1999. - 2000.).

Tad je, kao dokumentarist i šef dokumentarnog programa nacionalne televizije, snimao dokumentarni serijal "Red Tsars: Presidents Of Russia" o Mihailu Sergejeviču Gorbačovu, Borisu Jeljcinu i Vladimiru Putinu, kroniciravši rane dane predsjednikovanja potonjeg snimkama koje su onda, u realnom vremenu, djelovale kao dobar PR, a danas s odmakom daju drukčiju sliku čovjeka s kakvim se nije za zezati.

Snimke su doista nevjerojatne budući da je Manski dobio slobodan "access all areas" pristup predsjedničkom zapozorju nakon što je Putin naslijedio Jeljcina na tronu Rusije. Zbilo se to na Novu godinu. Idealan tajming da se pijanom nacijom manipulira i da narod prihvati bilo koga i bilo što, konkretno da su "nacionalni interesi važniji od pojedinaca", "neovisno o tome uzrokuju li pozitivne ili negativne reakcije", u što je Putin uspio uvjeriti Ruse.

Politički mamurluk, međutim, traje gotovo 20 godina kasnije, što je predvidjela Natalija Manski, supruga redatelja i producentica filma. "Želim plakati. Užas. Dolazi čvrsta ruka. Sjećat ćemo se Jeljcinova vremena kao epohe utopije", govori ona zlokobno u dokumentarnim snimkama.

U jednoj sceni filma, tijekom vožnje limuzinom do teretane, Putin govori kako razmišlja kako će se jednog dana vratiti "normalnom životu". No, taj dan još nije svanuo budući da je nedodirljivi Putin i dalje prvi čovjek Rusije kojom vlada kao totalitarist.

Nije loše za čovjeka koji je, prema riječima Jeljcina, oklijevao da preuzme ulogu vršitelja dužnosti predsjednika nakon njegove iznenadne ostavke netom prije tradicionalne novogodišnje čestitke naciji. Manski je već snimio odličan film o (sjevernokorejskoj) totalitarnoj vlasti i opresivnom režimu sagrađenom na temeljima propagande infiltriravši se u jednu obitelj u Pyongyangu ("Under The Sun").

Sada galopira dalje još jednim "Trojanskim konjem" od dokumentarca i kapitalizira na tome što nije gasio kameru u odsudnim momentima. U dokumentarcu koji Manski pripovijeda kao prilično neutralni pripovjedač Putin je ispao vješti manipulator pod krinkom "čovjeka/predsjednika iz naroda".

Na nostalgično traženje jedne bakice "vratite nam stara vremena prije 20 godina" reagirao je riječima da je raspad SSSR-a "najveća geopolitička tragedija 21. stoljeća", a restaurirao je i sovjetsku himnu čiji je remake, u viziji njegova oca Sergeja, nadgledao poznati ruski redatelj Nikita Mikhalkov.

Kao aktualni predsjednik koji je ujedno predsjednički kandidat posjećivao je svaki veći grad u Rusiji umjesto da sudjeluje u predizbornim sučeljavanjima s ostalim pretedentima na Kremlj. Obišao je ranjene vojnike i radnice na Međunarodni dan žena, te posjetio osnovnoškolsku razrednicu u njezinom skromnom stanu, što je djelovalo spontano i dirljivo, iako je pomno isplanirano za dobivanje političkih poena.

"Država je kao vrt, trebate sasjeći korov da drugo raste", kazao je tom prilikom muž Putinove razrednice. "Napravit ćemo baš to", rekao je Putin u trenutku za koji ne možete vjerovati da je ovjekovječen na filmu. Kamera je doista snimila svašta, a Manski je materijal odlično smontirao.

Dokumentarac izvorno naslovljen "Svideteli Putina" (engleski "Putin's Witnesses") otvara se ugođajnim scenama otkucavanja sata i pustim hodnicima Kremlja sa zatvorenim vratima, tj. odlaskom povorke limuzina s motociklističkom pratnjom. Vrijeme za Putina curi unedogled, a njegova rezidencija i vozni park postat će dostupni našem oku.

Ipak, ključni trenuci filma su oni kad kamera djeluje kao "muha na zidu" i akteri je nisu svjesni. Bivši predsjednik Jeljcin snimljen je na dan novih izbora kako iščekuje rezultate, kasnije i da mu se Putin odazove na poziv. Jeljcinov tupi, razočarani izraz lica dok čeka - i neće dočekati - da telefon zazvoni vjerojatno je i najmoćniji trenutak filma koji govori o rezignaciji.

Naime, kroz "Putinove svjedoke" se osjeća da se i Manski osobno kaje da je odigrao ulogu PR-a u (iz)gradnji dugogodišnjeg Putinova carstva, ako ne i što sam ispada manipulator ovim dokumentarcem. Putin je neposredno "proizvod" i Manskog, ne samo Jeljcina.

Dokumentarac u 'Kinoteci'

"Putinovi svjedoci" su krenuli u (limitiranu) hrvatsku kinodistribuciju u drugoj polovici rujna. Od 1. listopada se film može pogledati u splitskoj "Kinoteci".

Naslovnica Cinemark