Kultura Kultura

mlade snage

Marko Boko cijelu godinu radi u Europskom parlamentu da bi nekoliko dana mogao paliti gradele i gostiti grafitere u Bolu
 

mlade snage

Aktivnije sam crtao u srednjoj školi te i na prvim godinama studija, no potom su me druge obveze i angažmani obuzeli toliko da više nisam imao vremena razvijati to što volim i radim. Ipak, to me nije udaljilo od moje grafiterske ekipe u Zagrebu

Idućih nekoliko dana u Bolu na Braču miris mora i borovine izmiješat će se s mirisom spreja i boje – od srijede navečer u ovom mondenom otočnome mistu održava se festival "Graffiti na Gradele". U bolski turistički smještaj useljava se potpuno drukčija ekipa mladih, a kad odu, Boljanima će, umjesto smeća, ostaviti jednogodišnju izložbu na zidovima.

Festival je udomaćen kod čuvene Bijele kuće, mitskog turističkog objekta u sjećanju starijih mještana, gdje se proteklog tjedna radilo po cijele dane kako bi se očistio okoliš uoči početka osmog okupljanja grafitera i glazbenika.

Sve konce u ruci ovog događaja drži jedan mladić, 29-godišnji Marko Boko, nastanjen u Zagrebu i zaposlen u Europskom parlamentu, koji godišnje odmore koristi da bi doveo street art umjetnike u svoje rodno mjesto. I s njima se podružio, naravno.

Je li sve, zapravo, počelo iz druženja Vaše ekipe i Vašeg hobija? – pitamo ga za početak.

– Festival se poprilično slučajno dogodio i tek smo treće ili četvrte godine usudili se nazvati ga "festivalom". Sve do tada bilo je to malo simpatično druženje kod "Fabrike" u Bolu, gdje smo oslikavali jedan zid, imali nekoliko DJ-eva i okupljali prijatelje. Tek onda smo odlučili to dignuti na neku strukturiraniju razinu. Javio sam se ravnateljici Centra za kulturu Općine Bol Ivani Bošković Ivičić, ona nas je podržala jer je htjela ovakvo nešto u programu Bolskog lita i – evo nas. Hobi se pretvorio u nešto što je raslo iz godine u godinu, okupljalo sve više zainteresiranih i suradnika. Uz sjajne osvrte publike, došla su priznanja i nagrade. Važno mi je naglasiti da ove priče, festivala i njegova rasta ne bi bilo bez mladih iz raznih krajeva Hrvatske, koji nesebično izdvajaju svoje vrijeme, uzimaju godišnje i dolaze u Bol volontirati kako bi sve bilo u redu i dogodilo se onako kako smo zamislili. Njih je svake godine sve više i više, no bez Antonije, Zrinke, Paule, Ane, Maggie, Gorana, Dine, Nine, Ivana, Kate, Marka, Frana i niza drugih sjajnih mladih priče ne bi bilo, a ni ovakvog gušta. Dobra i prava ekipa je sve!

Zašto ste u međuvremenu prestali crtati?

– Aktivnije sam crtao u srednjoj školi te i na prvim godinama studija, no potom su me druge obaveze i angažmani obuzeli toliko da više nisam imao vremena razvijati to što volim i radim. Ipak, to me nije udaljilo od moje grafiterske ekipe u Zagrebu. Prestanak aktivnog crtanja nije značio i udaljavanje od dragih prijatelja, koji i dalje crtaju svaki tjedan ili svakodnevno, nego suprotno – druženje i suradnje otišli su u zaista sjajnom i pozitivnom smjeru. Tu prije svega mislim na četvoricu sjajnih zagrebačkih umjetnika, Chez 186, Sarme, Casino i Royal, naša aktivnost ne postoji bez njih, iznimno su uključeni i u pripremu festivala.

Bol je destinacija "elitnog turizma". Kakav je suživot turista "dubljeg džepa", kako ih nazivaju, i uličnih, subverzivnih umjetnika?

– U početku nije bilo dobro. Publika koja dolazi na G'N'G je mlada, izgledaju drukčije, vole tetovaže.... Govorilo se da su "ovakvi", "onakvi", da "dolaze s boršama"... S vremenom ih je bilo sve više, počelo ih se gledat kroz potrošnju. To više nisu studenti, počeli su radit, pa dođu na tjedan ili deset dana u Bol, unajme smještaj pa se malo odmore prije festivala, pa još ostanu poslije njega par dana. E, onda ih se počelo gledat kao "mi nešto od njih imamo". S druge strane, naša priča kruži preko interneta, kroz medije, festival je uspio medijski prikazati Bol na neki drugi način, tako da kad dođem doma, pitaju: "Koga ćete dovest? Oće li doć Vojko? Oće li ovo i ono?" Jednostavno, mladi iz Bola željno nas iščekuju jer nema ništa drugo slično, a i ljudi srednje generacije vole doć, vidit malo, čut neku drugu glazbu, podružit se, popit... Ali počeci nisu bili laki, ni TZ ni Općina nisu nam bili naklonjeni. Odlučili smo radit da ne ovisimo o njima, ne triba nam ništa dat, al nemojte nas sputavat, mi ćemo se snać. Onda smo se snašli, imamo partnere, sponzore, ulaz na festival je besplatan i nikad se neće naplaćivati.

To je kao Facebook, njihov je moto "besplatno je i tako će uvijek ostati"?

– Je, samo Facebook lakše nađe načina kako se izvuć. Mi smo uspjeli ostati samoodrživi uz sponzore, a kako je turistička sezona lošija, i drugi se nekako isto uključuju, sad se vesele našim ljudima. Sad je to dobro, kao i jahtaši i turističke brodice iz Makarske. Sve se okrenulo na kraju, a drago mi je da su ljudi iz Bola počeli to nekako gledati kao svoje, "grafiti su naši", iz Bola. To mi je bila velika želja, da dođe do toga. I još nešto: odabran sam za dobitnika Godišnje nagrade Općine Bol. Dodijelit će mi je 5. kolovoza.

Čestitam!

– Eto, kolo sreće se okreće.

"Graffiti na Gradele" proglašen je najboljim boutique festivalom u Hrvatskoj, a Momondo portal bio ga je uvrstio i u top 10 street art događaja u svijetu. Koliko imate grafitera iz drugih zemalja?

– Mi smo ove godine podvukli crtu ispod 15 jakih imena, dolaze nam Španjolci, Bugari, crtači iz regije. Zadnjih nekoliko godina trudimo se dovesti najbolja imena jer nam line up grafitera podiže međunarodnu vidljivost, a glazbeni line up regionalnu i nacionalnu. Publika uglavnom dolazi na koncerte, a ulaznicu za međunarodne priče osiguravaju nam ta jaka street art imena. Bitno je naglasiti da stranci znaju gdje dolaze i na kojim vrijednostima počiva naša priča, da ona nije komercijalna, da je vrlo otvorena i pristupačna svima. I ne traže honorare! Oni inače crtaju za velike honorare, naša dva gosta Bugara sigurno ne bi došli za manje od tri, četiri tisuće eura da priča nije takva. I to je smjer u kojem bismo mi htjeli ići i dalje. Već imamo neke dobre kontakte za iduću godinu. More njih prošlo je kroz Bol, oni svi surađuju, kreću se po Europi, pričaju o tome, i onda se za nas zna: to je relativno malena, simpatična priča na nekakvom dalmatinskom otoku u Hrvatskoj gdje je njima zanimljivo doći četiri, pet dana, odraditi i otići dalje.

Gdje nalazite nove zidove nakon sedam godina crtanja? Brišete li stare grafite?

– Neke čuvamo, neke ne, lokacija nas uvjetuje. Ako uspijemo dovest nekoga tko će nacrtat bolje i zanimljivije, onda to treba napravit. Kad dobijemo "top" stvar, kao što je Dioniz s grožđem od Lonca, ja ga nikad ne bih htio skidat, ali... To tako treba bit, to je prolazna stvar, međutim, mi imamo sve dokumentirano. Meni je cilj da, ako dođemo do 10. izdanja festivala, pokušamo tiskat neku brošuricu, ništa pretenciozno, gdje će se vidjeti naš rast u organizacijskom aspektu i kako su se naši umjetnici razvijali stilski kroz sve te godine... Površina nema puno i ja ne smijem dopustiti da festival obuzme mjesto. Mi se ipak moramo prilagodit Bolu. Prebojimo i ide novo.

Osim crtanja grafita i koncerata koji traju do svitanja, što se još može raditi kod vas na festivalu?

– Kroz jutro smo osmislili neki opušten program, radionice za djecu... Čemu ih učimo? Učimo ih što su grafiti, kako je to nastalo, kakve su vrijednosti iza toga. I onda crtaju po papirima ili po svojim majicama, donesemo im neke sprejeve...

Naučite ih da su grafiteri dobra djeca?

– Da oni moraju uvijek biti subverzivni, da moraju imati taj kontrakulturni moment, ta nekakva ulična kultura mora bit prisutna, ako izgube tu čar "kontra", onda to neće bit to. Učimo ih da je to stvaralaštvo, da su to su super murali, da kod nas dolazi svjetska klasa.

Još nešto?

– Natjecanje u hip-hopu organizira nam Splićanka koja živi u Dublinu, ali se vraća svake godine u Bol. Imamo bike turnir na igralištu iznad Bijele kuće, polo na biciklima, to je vani sada jako popularan sport. Javili su nam se organizatori da bi to napravili na našem festivalu, oni imaju turnire okolo, dolazi 80 stranaca, Švicarci, Francuzi, Nijemci, Rumunji, Britanci, ludilo. Imat ćemo basket, velik je interes za to, preko dana još puno zafrkancija, najbolji skok u more s mula i slično.

Što će biti s "Graffitima na Gradele" kad jednom napušteni hotelski kompleks u borovini dobije vlasnika? Jeste li razmišljali o tome?

– Stara kamena Bijela kuća zaštićeno je kulturno dobro, izgrađena je 1936. kao sjemenište, za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je bolnica, a onda je nacionalizirana. Nekada je to bio top hotel, Vice Vukov nastupao je na njegovoj terasi... Interesantno je vidit kako taj dio izgleda tjedan dana prije festivala, dok on traje, i tjedan nakon njega. Čim mi odemo, to se opet sve porazbija, išara, sve propadne... Mi smo cijeli tjedan dana to uređivali, meli, kosili travu, skupljali staklo jer se to svake godine uništi. I sad vi tamo imate masu stranaca koji dođu do nas: "Šta je tu bilo, zašto je to tako?" Kad ti njima kreneš pričat priču, njima je nejasno, država je vlasnik, a dopušta da to propada. Evo, pod cijenu toga da nas više ne bude, samo nek se to uredi, jer kako to izgleda, to je katastrofa.

Koji je Vaš posao u Europskom parlamentu, čime se točno bavite?

– Radim u Uredu Europskog parlamenta u Hrvatskoj i s mojim kolegama zadužen sam za odnose s javnošću, odnosno suradnju s našim partnerima, a tu je još cijeli niz aktivnosti i inicijativa, s velikim naglaskom na mlade. Baziran sam u Hrvatskoj, a s vremena na vrijeme poslom odem u Bruxelles i Strasbourg, gdje se nalaze sjedišta EP-a.

Kako ste došli do tog posla, koje su kvalifikacije potrebne?

– Nakon studija na Fakultetu političkih znanosti prijavio sam se na staž u Europskom parlamentu, koji sam dobio i odradio u uredu u Hrvatskoj te se tako dodatno upoznao s radom i ulogom institucija EU-a. Potom sam neko vrijeme radio u području političkog marketinga i komunikacija, nakon čega sam se javio na otvoreni natječaj Parlamenta, položio potrebne ispite, prošao obvezne intervjue i uspješno zadovoljio kriterije. Ovu priliku koristim da prije svega mladima preporučim praćenje mreža europskih institucija, s obzirom na to da se često otvaraju prilike za plaćeni staž ili zapošljavanje.

Meso ili riba?

Najvažnije je pitanje - što će se peći na gradelama. Graffiti na gradele?
– Sinoć sam bio s ekipom koja radi spizu, bit će ribe i mesa. Ipak, ljudi u tri ujutro više vole nešto malo mesnatije nego razgrtati kosti.

Tko oslikava?

Španjolski muralist Malakkai, srpski grafiter i dizajner Star, bugarski dvojac Arsek & Erase, Lunar, Chez 186, Sarme, Casino i Royal, Smack 184, Mosk, te splitski dvojac Senk i Anxio.

Tko nastupa?

U petak Bad Copy, Krešo Bengalka i Bore Balboa, a u subotu Vojko V, High 5, Buntai, Bore Balboa, 30 Zona i Palac. Tijekom dana i nakon glavnih izvođača pa do jutra DJ imena: Tikach, Oliver, Zembo, Resk, Traples, Niki Peducci, Rofellos, Nina Davis, Kiki B., Ynez, Lil Cut Wrist i Kuna, a svoj DJ set zavrtjet će i Mirela Priselac Remi.

 
Naslovnica Kultura