Mišljenja Cinemark

POSLJEDNJI DANI LJETA Ljubavni trokut između erosa i thanatosa

FILM: Posljednji dani ljeta; erotski triler; Hrvatska, 2019.; REŽIJA: Damir Radić; ULOGE: Ivica Gunjača, Antonija Šitum, Tanja Kordić; OCJENA: ****

'Posljednji dani ljeta' su nešto što izgleda kao pravi (festivalski/art) film, unatoč nastanku bez službenog budžeta. Gotovo sve što ga interesira i intrigira kao kritičara Radić je utkao u svoj film, počevši od voajerizma kao osnovne niti filmofilije s ove i one strane kinoekrana.

Nenatjecateljski program Kontrapunkt, oformljen za 66. Pulski filmski festival, obuhvaća male, nezavisne hrvatske filmove nastale za šaku kuna, izvan/kontra sistema, nerijetko u gerilskoj produkciji kao plod entuzijazma aktera ispred i iza kamere.

Takvi, "off" filmovi donedavno su se nalazili u glavnom, natjecateljskom programu i prikazivali ravnopravno s "mainstream" ostvarenjima u Areni, što je Društvo hrvatskih filmskih redatelja znalo spočitavati umjetničkom ravnatelju Pule. Sada su izmješteni iz Arene u Istarsko narodno kazalište, ali i konkurencije.

Dugometražnom redateljskom prvijencu filmskog kritičara Damira Radića "Posljednji dani ljeta" odgovara popodnevna projekcija u INK-u zbog njegove intimističke, art prirode i nekonvencionalnosti koja ne cilja na širu publiku, no prava je šteta da je film izopćen iz glavnog programa.

Dometi Radićeva debija znatno su veći od najmanje polovine nacionalne konkurencije, osobito Vrdoljakova "Generala" kao njegova ljutog proračunskog, stilskog i tematskog antipoda. Za početak, "Posljednji dani ljeta" su nešto što u minimalnih 85-90 posto minutaže izgleda kao pravi (festivalski/art) film.

Dakle, za razliku od dobrog dijela predstavnika novije hrvatske kinematografije, zavaljenih na razmeđi televizije (TV drama, humoristična serija, sapunica) i digitalnog kućnog videa, često bez najosnovnije kolor korekcije.  To je veliki kompliment filmu snimljenom "bez službenog budžeta", tek "naknadno prepoznatom od HAVC-a i Grada Pule" u smislu "(simbolične) postprodukcijske podrške".

Dok "General" djeluje kao djelo autora koji, nažalost, nije pogledao puno (stranih, nehrvatskih) filmova u posljednjih 15-ak godina, od "Duge mračne noći" naovamo, "Posljednji dani ljeta" odišu gledalačkom filmofilijom. Radić kao filmski kritičar uhvati pošten postotak godišnje produkcije u redovnoj kinodistribuciji ili na festivalima, i to se osjeti u njegovu prvijencu.

Gotovo sve što ga interesira i intrigira kao kritičara Radić je utkao u svoj film, počevši od voajerizma kao osnovne niti filmofilije s ove i one strane kinoekrana i jednog od vodećih motiva opusa Briana De Palme. "Posljednji dani ljeta" se žanriraju kao "erotski art triler".

Trilerska kategorizacija malčice je preuveličana za uradak iz sfere poetskog naturalizma, no glavni muški lik Ivan u tumačenju Ivice Gunjače, koji je napokon dobio (i opravdao) glavnu ulogu u nekom domaćem projektu, mogao bi se (s)naći kod De Palme ili barem u nekom filmu unutar njegovog filma, makar ne odgovara profilu ubojice, samo voajera. Još više u "Neznancu na jezeru" Alaina Guiraudiea, neovisno o spolnim preferencijama.

Od tog filma Radić "preuzima" šetnju na granici erosa i thanatosa. Kad ne gleda na laptopu ili mobitelu lezbijske porniće, čije eksplicitne scene otvaraju film, Ivan u nizu subjektivnih kadrova, kroz ove ili one procjepe, promatra lezbijke Antoniju i Tanju (Antonija Šitum i Tanja Kordić, obje filmične i ekspresivne) s kojima će se naći u ljubavnom trokutu.

Blagi pomaci decentrirane voajerske kamere direktora fotografije Antonija Pozojevića kao da se odvijaju u ritmu njegovog ubrzanog disanja od uzbuđenja. Prvih 20 minuta filma, intrigantno, nitko ne izgovara ni riječ. Nije, realno, ni trebao do odjavne špice.

Režiran u dugim kadrovima za pospješivanje atmosfere idiličnog dugog toplog ljeta u zabačenoj prirodi nedaleko mora koje jednom ipak mora završiti kad "padne prvi mraz", ovaj film je film ugođaja i unutarnjih (emotivnih) stanja likova.

Likova izgubljenih (ili možda pronađenih) u kolopletu erosa i thanatosa, prožimajućih strasti i želja, s lezbijskim poljupcima prošaranima suncem u stilu "Adelina života", ako već ne i pripadajuće smionih erotskih klinčeva koji bi eksplicirali istospolnu požudu.

Naime, Radić i njegov motažer, iskusni Damir Čučić, dosta toga (namjerno) ostavljaju neodređenim u drami skokovite, nelinearne naracije. Što se odvija u kojem vremenu, ponekad je odveć apstraktno za dokučiti. Fragilna naracija "Posljednjih dana ljeta" je kao ljubav u filmu - razbijena poput srca od kamena u jednoj sceni i ponovno zalijepljena na način da nikad više neće biti onakva kakva je bila.

Producent i asistent

Među producenatima filma potpisan je i Splićanin Igor Jelinović ("Dan Marjana", "Medo mali", "Lula i bručke"), a asistent režisera je Krešimir Košutić, član uredništva Hrvatskog filmskog ljetopisa.

Naslovnica Cinemark