Kultura Kultura

Strujanja nadahnuća

Katerina Duda, pobjednica FMFS-a u kratkom filmu: Turizam je nepresušan izvor inspiracije, a problem s njim jest što je vrlo često riječ o kratkoročnim planovima, zaradi od sezone do sezone

Strujanja nadahnuća
Prije nekoliko godina u suradnji s ekipom motela 'Trogir', u Splitu sam radila videorad koji se bavi sportsko-prodajnim centrom 'Koteks-Gripe'. Kod 'Koteksa' me fascinira promišljena arhitektura koja slijedi tipologiju terena i vodi računa o mediteranskoj gradnji, ostavljajući veliki središnji prazan prostor, javni trg. Sve to je u potpunoj suprotnosti s načinom na koji turizam danas intervenira u prostor i koji ostavlja hektička gradska jezgra.

Drugi kratki film Katerine Dude "Strujanja" nalazi se na pravoj festivalskoj turneji.

Nakon projekcije na FMFS-u, gdje je Katerinin "kratkiš" podijelio glavnu nagradu u programu "Ješke" sa "Stepskom lisicom" Andrije T. Mardešića, "Strujanja" su prikazana i na Danima hrvatskog filma.

"Strujanja" su na FMFS-u bila projicirana prije posljednjeg filma Agnes Varde, i Katerinu je posebno veselilo to što dijeli isti vremenski "slot" s jednom od njezinih najdražih filmskih autorica.

- FMFS mi je ostavio dojam vrlo ugodnog festivala s dobrim programom i žao mi je što nisam bila u mogućnosti ostati više dana – govori nam Duda, koja se odmah nakon FMFS-a vratila u Zagreb na DHF.
- Nadam se da je zagrebačka publika zadovoljna. DHF je prva projekcija filma u Zagrebu pa je to prilika da suradnici i protagonisti pogledaju film na velikom platnu – kaže.

"Strujanja" su drukčija od "Rezidbe", ali povezuje ih motiv dokumentiranja. U "Rezidbi" vaš djed s novim mobitelom dokumentira svakodnevicu i traži od vas da ga naučite montaži. U "Strujanjima" vi dokumentirate ispražnjenu poslovnu zgradu gdje su ostale biljke...
- Riječ je o dokumentarnim filmovima pa je teško izbjeći neku vrstu "dokumentiranja". Međutim, radi se o dva potpuno različita filma.

"Rezidba" je nastala kao završna vježba na "Restartovoj" školi dokumentarnog filma i vremenskim i produkcijskim uvjetima škole.

S druge strane, rad na "Strujanjima" trajao je puno dulje, a u produkciji "Restartovog" laboratorija uključivao je profesionalne uvjete rada i suradnike.

Već su uvjeti proizvodnje ova dva filma uvjetovali drugačiji pristup temi. "Rezidba" je rad s poznatim i bliskim, a "Strujanja" ne polaze od mene.

Je li ovo više tema za vašeg djeda s obzirom na to da se radi o zaostacima prošlih vremena, društvenih poduzeća itd.? Odakle zanimacija za to budući da ste rođeni 1989. godine?
- Ne mislim da se bavimo "zaostacima prošlog vremena" koji danas nisu relevantni. Promatramo zgradu impozantne arhitekture koja je u trenutku snimanja iseljena, i njezina je budućnost u tom trenu neizvjesna, što nije izoliran slučaj.

Moja generacija svjedoči baš tim promjenama: pražnjenjima, ali i prodaji, špekulacijama, privatizaciji. Nevezano za ovaj film, ali na tragu vašeg pitanja, mislim da je bitno da naša generacija otvori teme koje se tiču jugoslavenskog samoupravljanja i svakodnevice.

Kroz školski sustav i medije takve su nam teme ili bile potpuno dokinute, ili prikazane kroz jaki filter revizionizma.

Ljudi se tek povremeno pojavljuju, zgrada je takoreći glavni lik filma koji ima metafizička "strujanja" u kroniciranju prostora kroz vrijeme...
- Točno, to je film je o interijeru poslovne zgrade i biljkama koje su ostale njezini posljednji stanari. Pratimo vrtlarku kako one u teglama priprema za seljenje u novi prostor.

Biljke koje održava, dracene, fikusi i filadendroni, bile su nezamjenjiv dio arhitekture socijalističkog modernizma sedamdesetih i osamdesetih. Danas ove sobne biljke ostaju kao snažan vizualni podsjetnik te paradigme.

Je li na širem planu na neki način poručujete da je Hrvatska zamrznuta u vremenu privatizacije i tranzicije?
- Ne mislim da je Hrvatska zamrznuta u nekom vremenu. Međutim, iseljavanje biljnih vrsta koje su karakteristične za dizajn interijera određenog vremena, u trenutku kada one čine jedine preostale stanovnike zgrade, možemo doživjeti kao promjenu strujanja.

Jedna paradigma shvaćanja prostora i arhitekture biva zamijenjena drugom, dok koncept socijalne države (i njezinih poduzeća) postupno nestaje.

Koliko je ovaj film odraz vaših akcija i intervencija u javnome prostoru kojima se koristite u svome radu?
- Vrlo često u svom radu krećem od tema grada i gradskih prostora, pa je tako i arhitektura bila početna pozicija ovog filma.

Možda je način razmišljanja o intervencijama i "stvaranju situacije" prisutan u nekim režijskim odlukama. Primjerice, u situaciji u kojoj zbor za potrebe filma dolazi održati probu u ispražnjenom centralnom prostoru.

Pritom je dio članova zbora u tom prostoru bio prvi put, a inače održava probe u istoj zgradi, ali u bočnom prostoru s odvojenim ulazom.

Pokazujete zanimaciju za turizam. Zašto baš turizam i kakav ste dojam o njemu stekli dok ste bili u Splitu?
- Turizam vidim kao nepresušan izvor inspiracije, od toga kako mijenja gradski prostor i obalu, preko rada u turizmu, pa sve do popratne ikonografije svakog turističkog mjesta ili itinerera.

Problem je što je vrlo često riječ o kratkoročnim planovima, zaradi od sezone do sezone, i što se uspješnost turizma svodi na brojke, statistike i noćenja, bez jasne dugoročne i održive strategije.

Prije nekoliko godina u suradnji s ekipom motela "Trogir", u Splitu sam radila videorad koji se bavi sportsko-prodajnim centrom "Koteks-Gripe".

Kod "Koteksa" me fascinira promišljena arhitektura koja slijedi tipologiju terena i vodi računa o mediteranskoj gradnji, ostavljajući veliki središnji prazan prostor, javni trg.

Sve to je u potpunoj suprotnosti s načinom na koji turizam danas intervenira u prostor i koji ostavlja hektička gradska jezgra. Ponovno je riječ o dvije različite paradigme poimanja prostora, štoviše, brizi za prostor.

 

Nisam vezana za određeni medij i formu

Diplomirali ste animirani film. Kad ćete snimiti "crtić"?

- Studij novih medija (smjer koji sam odabrala na diplomskom studiju animiranog filma i novih medija) naučio me je da svakoj temi i projektu pristupam na način da promislim koji medij najbolje artikulira određeni umjetnički koncept.

Na taj način, za razliku od filmaša, nisam nužno vezana za određeni medij i formu, već koncept može tražiti instalaciju, video ili pak artist book. Na tom tragu, iako animacija nije moj izraz, ne isključujem mogućnost da neki rad u budućnosti bude animiran ako primijetim da je baš to smjer koji određena tema traži.

 

Naslovnica Kultura