Kultura Kultura

IN MEMORIAM: FRANCO ZEFFIRELLI (1923. - 2019.)

Operni zamah filmske i kazališne redateljske ikone: napustio nas je velikan koji je u Liz Taylor prepoznao 'kazališnu' glumicu, izazvao kontroverzije razgolićenjem mlade Julije i angažirao akcijskog heroja za ulogu Hamleta

IN MEMORIAM: FRANCO ZEFFIRELLI (1923. - 2019.)
Kinematografija i teatar operetski su se pretapali u Zeffirellijevom opusu od početaka redateljske karijere. Režirao je kazališne predstave kao filmove, a filmove kao kazališne predstave s puno filmičnosti, ne 'teatralnosti'.

Operni, epski zamah u filmovima bio je zaštitni znak legendarnog talijanskog redatelja Franca Zeffirellija, najpoznatijeg po adaptacijama Shakespearovih djela za kino poput "Ukroćene goropadnice", "Romea i Julije" i "Hamleta", kao i režiji opera u teatru. Zeffirelli je bio ikonički filmski i kazališni redatelj.

Kinematografija i teatar operetski su se pretapali u njegovom opusu od početaka redateljske karijere kojom se počeo baviti nakon što ga je inspirirao film "Henrik V" s Laurenceom Olivierom, pa sve do posljednjeg filma "Callas zauvijek" (2002.) o opernoj divi Mariji Callas.

Režirao je kazališne predstave kao filmove: toliko produkcijskih vrijednosti na sceni rijetko se viđalo u scenografskom i kostimografskom smislu. Filmove je, pak, režirao kao kazališne predstave s puno filmičnosti, ne "teatralnosti".

Tražio je i filmična lica, ali i "riskirao" s odabirom glumaca. U filmu "The Taming of the Shrew" (1967.) trebali su glumiti Sophia Loren i Marcello Mastroianni da bi na kraju glavne uloge ponijeli Elizabeth Taylor i Richard Burton, još friški od komercijalnog debakla "Kleopatre", koji su godinu dana ranije glumili u drami kazališnog pedigrea "Who's Afraid Of Virginia Woolf?".

Taylor nije imala iskustva sa Shakespeareom, no Zeffirelli je u njoj prepoznao "kazališnu" glumicu i htio dobiti drukčiju "bračnu" glumačku dinamiku nje i Burtona u odnosu na "Tko se boji Virginije Woolf?".

Angažirao je nepoznate tinejdžere Leonarda Whitinga i Oliviju Hussey za "Romeo and Juliet" (1968.) i izazvao kotroverzu razgolićavanjem tada mlade glumice u "topless", ali upravo se Zeffirellijeva verzija Shakespeareove romantične tragedije smatra definitivnom, kao i njegova iznimno gledana televizijska mini-serija "Isus iz Nazareta" (1977.) s Robertom Powellom kad je ekranizacija Kristova života u pitanju.

"Romea i Juliju" je Zeffirelli pokušao osuvremeniti u romantičnoj teen-drami "Vječna ljubav" (1981.) s Brooke Shields, netom proslavljenom "Plavom lagunom", no taj film nije ispao pretjerano uspješan, iako je nedavno dobio remake.

Iz te redateljeve faze puno je bolji "Šampion" (1979.) s oskarovcem Jonom Voightom u ulozi bivšeg boksača u borbi života s bivšom suprugom (Faye Dunaway). "The Champ" je ostao u sjeni "Rockyja II" i "Kramera protiv Kramera", ali Zeffirellijeva "tearjerker" melodrama istinski je dirnula u srce mnoge gledatelje koji su isplakali krokodilske suze kao mali Ricky Schroder.

Uz poluautobiografski "Čaj s Musollinijem" (1999.), to jedan od rijetkih Zeffirellijevih filmova snimljenih bez dramsko-kazališnih predložaka ("Jane Eyre", 1996.), najčešće Bardovih ("Otello", 1986.) koje bi oplemenio raskošnim vizualnim stilom.

Njegov "Hamlet" (1990.) u tom je smislu nezaobilazan naslov, pa i subverzivan. Naime, Zeffirelli je za ulogu Hamleta odabrao akcijskog heroja Mela Gibsona, nadahnut njegovom sjajnom "biti ili ne biti" izvedbom u prvom "Smrtonosnom oružju".

Blizak s Berlusconijem

Zeffirelli je bio sklon politici. Sedamdesetih je bio izabran u parlament na listi stranke Kršćanskih demokrata. Dvadesetak godina kasnije je opet došao na to mjesto s liste Berluconijeve Forza Italije. S Berlusconijem je bio jako blizak

Naslovnica Kultura