Kultura Kultura

Nezaslužena ignorancija

Je li bitno tko je kome došao na sprovod? Je li cjepidlačenje primijetiti zvonku odsutnost ministrice kulture na ispraćaju velikog Fiamenga? 

Nezaslužena ignorancija

U Komižu također ministrica nije uspjela doći, niti poslati ikoga tko bi imao i najskromniju legitimaciju oprostiti se u njezino ime, ali i u ime ministarstva hrvatske kulture kojem je ona na čelu

Umro je 27. prosinca prošle godine, a na počinak u grobnicu u rodnoj Komiži položen je devet dana kasnije. Za oproštaj od Jakše Fiamenga, pisca, novinara i akademika, od Fiamenga čovjeka, svi koji su ga znali i štovali imali su dovoljno vremena. Svi osim ministrice kulture.

Ni na Jakšin ispraćaj s Lovrinca, odakle je otplovio tiho, neuobičajeno skromno za čovjeka njegova značaja, ministrica Nina Obuljen Koržinek nije stigla doći. Ni u devet dana nije stigla odrediti nekog svoga pomoćnika, zamjenicu, pomoćnicu, nekoga dostojnog, da je predstavlja u Splitu.

Nije stigla u devet dana naći načina ni da dođe na komemoraciju u HAZU u Splitu, nego je, u tren oka, zacijelo telefonski, kao svoga izaslanika tamo poslala Radoslava Bužančića, pročelnika Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, koji je u dvanaest koraka od Porinove ulice, gdje mu je ured, stigao u palaču Milesi, gdje je ured HAZU u Splitu.

Naravno, nije na komemoraciji ni riječ izustio. A i kako bi? Ta on se bavi antičkim zidinama, podrumima, kamenim gromadama, zvonicima i njihovom restauracijom, bavi se kampanelima i spomenicima kulture koji ne umiru.

Breca zvonka odsutnost

Jakša Fiamengo posve je druga vrsta spomenika.

U Komižu također ministrica nije uspjela doći, niti poslati ikoga tko bi imao i najskromniju legitimaciju oprostiti se u njezino ime, ali i u ime ministarstva hrvatske kulture kojem je ona na čelu. Život gre, vrime gre, karoca gre, ali ne i ministrica...

Jest, bila je i Oliveru, i Ivi Grgureviću, i mnogima drugima, ali ne i Jakši Fiamengu. Je li to uopće bitno? Je li bitno tko je kome došao na sprovod? Je li cjepidlačenje primijetiti zvonku odsutnost ministrice kulture na posljednjem putovanju jednog pjesnika, novinara i akademika? Možda i jest.

Ali možda i nije. Jer, eto, po možda i naivnom osjećaju kako visoki državni dužnosnici po definiciji predstavljaju sve podjednako, očekuje se da oni znaju da je makar pristojno, ako ne i nužno, imati i koliko-toliko ujednačen kriterij, osobito kad je riječ o posljednjim gestama poštovanja koje možemo uputiti mrtvim velikanima. U suprotnom, ispada da ni med mrtvim ni pravice!

Je li sitničavo tražiti i očekivati pravicu kad je u pitanju posljednji ispraćaj? Mi držimo da nije jer, u najmanju ruku, neprisutnost ministrice kulture u tom slučaju ne bi nitko, osim nas, nekadašnjih Jakšinih kolega novinara, primijetio.

A ta je neprisutnost bila vrlo primijećena i ostavila je sjenu zbunjenosti i povrijeđenosti kod mnogobrojnih ljubitelja poezije, pjesama i značaja Jakše Fiamenga.

Ostao je dojam, kakav je Jakša zapisao u jednoj svojoj pjesmi koja, za razliku od onih 63 koje je Oliver Dragojević otpjevao, nema općenarodnu slavu.

"I tko zna je li uopće postojalo
to mjesto, to vrijeme i ja ovdje ovakav
na ovakvome ovome ovo..."

Je li Fiamengo, doista, uopće postojao, ovdje, onakav? Ovo pitanje ostavlja tužan, težak dojam, dojam nepravde i nezaslužene ignorancije.

 

Naslovnica Kultura