Kultura Kultura

OD 4. DO 12. LISTOPADA

Branko Karabatić uoči početka 23. Split Film Festivala: Doza pozornosti nije lako ostvariva u okruženju svekolike površnosti

OD 4. DO 12. LISTOPADA

Split Film Festival se tradicionalno odvijao u rujnu, no ove se godine pomaknuo naprijed na listopad. Direktor Branko Karabatić se za promjenu termina odlučio zato što je rujan "najgori mjesec".

- Krajem srpnja mnogi odlaze na ljetovanje, u kolovozu je slab protok informacija, dogovoriti/kupiti filmove i dobiti sve podatke za web stranicu, katalog veoma je kompleksna rabota. Početkom rujna svi se vraćaju na posao, teško je pronaći profesionalce za žirije koji su slobodni provesti tjedan dana na festivalu. A ni listopad nije puno bolji, prividno se dobije više vremena, ali opet ispadne na isto. Loznitsa je imao premijeru svog dokumentarca "Proces" koristeći snimljeni materijal Staljinovih montiranih procesa.

Setovi su pravi filmski, scenografija, mikrofoni, pravo filmsko osvjetljenje (neki od okrivljenika ne mogu ni gledati od svijetla). Svi skrušeno priznaju sve svoje "zločine", većinu osude na 10 godina zatvora i strijeljaju nakon godinu, dvije. Dogovarali smo projekciju u Splitu, no producentica Maria se predomislila, uključio se neki "važniji" festival za premijeru u "istočnoj Europi". Osobno mislim da ne pripadamo tom krugu, naša kultura, način življenja bar je bila pod izravnim uticajem Zapada, Italije, a ne Osmanlija, međutim stvari se rapidno mijenjaju.

Mislite li da će se to odraziti na posjet, odnosno može li isti porasti?
- Teško je to prognozirati, za pretpostaviti je, ako pada kiša i ne može se opuštati uz piće na štekatima, da će ljudi ušetati u kino, ali ako je ružno vrijeme možda neće ni izlaziti. Realno bi trebalo očekivati više publike.

Festival je zatvarao ljeto, sad otvara jesen, prije ZFF-a. Hoće li STFF-u kao zahtjevnijem filmskom festivalu pristajati jesensko ruho? Je li jesen njegovo prirodnije godišnje doba od (kraja) ljeta?
- Nema tu velike razlike, projekcije su u zatvorenom, premda je ugodnije kad je suho, još toplo, pa se mnogi festivalski gosti, posebno oni sa sjevera kupaju sredinom rujna. Isto tako, ako nije vrijeme za kupanje, više će se družiti, mislim na goste, ali ne treba zaboraviti ni domaće ljubitelje filma.

U kakvom je STFF odnosu s ostalim festivalima i domaćim medijima?
- Uvijek je aktualno pitanje: što su to, čemu služe festivali, jesu li to uglavnom sajmovi taštine, industrijski marketi, ugodna mogućnost za druženje, uz čašicu alkohola, ili otvaraju neke nove obzore preko intrigantnih filmova koji ipak zahtijevaju dozu pozornosti, što nije lako ostvarivo u okruženju svekolike površnosti. Kod nas je situacija malo drugčija, svi se festivali trpaju u istu vreću, projekcija na "lancunu", u dvorištu iza zida, na travnjaku uz priručni videoprojektor ima isti tretman kao i festival na koji pristigne tisuće prijava sa svih kontinenata. To je prava demokracija.

Nedavna izložba plakata STFF-a od 1996. do 2018. dokaz je vrijednosti festivala, ali neki ga, ipak, još uvijek uzimaju zdravo za gotovo?
- Ne treba se time zamarati, zna se koji je festival prvi u zemlji upisao Split i Hrvatsku na svjetsku kulturnu medijsku mapu. To se, uglavnom prešućuje, ali činjenice ostaju, ne mijenjaju se.

Ovogodišnja tema STFF-a je otpor kapitalizmu i populizmu. Koliko je komercijalni film danas kapitalistički i populistički proizvod? Ima li toga i u niši festivalskog art filma?
- Ne samo film. U cijelom sustavu, bio kapitalistički ili ne, ljudi su svedeni na brojeve u statistikama, top-listama svih vrsta. Kineska vlast već promatra, kontrolira skoro cijelo pučanstvo, a instalirat će još stotine milijuna nadzornih kamera. Megakompanije imaju podatke o svima koji se koriste suvremenom tehnologijom u bilo kojem obliku. Zanimljivo je da tehnologija preuzima nadzor uz pomoć umjetne inteligencije, inicijatori tih promjena žive u deluziji da oni upravljaju sustavom. Komercijalni film je uvijek, posebno američki, propagandni proizvod. Neovisni film, ako se profesionalno producira, ovisi o sustavu i silom prilika odraz je iste takve politike. Izlaz je "gerilski" film, ne donosi profit, a od nečega se mora živjeti.  

U programu imate stare znance poput Loznitse i Serre, ali i neke nove autore. Vidite li smjenu (redateljskih) generacija u svijetu filma?
- Svi stare, pa i redatelji, mladi, vitalniji, željni slave i uspjeha ustrajno nadiru, među njima je dosta talenata, kao i onih koji su uporni, ustrajni, pa će uspjeti makar u "mainstreamu". Zanimljivije je bilo sve ove godine pratiti tehnološku transformaciju medija koja je itekako utjecala na promišljanje o mediju. Sjećam se da smo filmove selektirali s VHS kazeta, zatim su ih zamijenili DVD-ovi, dok su se za projekciju koristile 35-mm filmske kopije. Jedne godine festivalski ured je bio bukvalno zatrpan od 20-ak istih, svaka težine 25–30 kg. Zatim stigoše USB stickovi, slanje digitalnih kopija e-mailom, a danas se sve više dowloada DCP-ja i kopija za projekciju.

Imate i čak dva filma Anđela Jurkasa, od čega se jedan nalazi u službenoj konkurenciji, među "strancima"...
- Zanimljiv je autor, pokušava raditi "drukčije" filmove. Njegov zadnji film "Happy End: Glup i gluplji 3" imat će, mislim, premijeru na festivalu, prije redovite distribucije.

Što je ove godine s gostima? Dolazi li u Split netko od (stranih) autora?
- Dolaze, kao i svake godine, neki koji su zaista htjeli posjetiti Split i festival u zadnji čas otkažu, jer kao njemačka redateljica dobiju posao, ponudu koju ne mogu odbiti, ili su već ušli u produkciju novog filma: ni listopad nije najbolji mjesec. Ipak će stići producentica iz Indije, redatelji iz Španjolske, odakle dolazi i član žirija, prošlogodišnji dobitnik Grand Prixa na našem festivalu, te dosta redatelja kratkih filmova i VR uradaka.

Ovo je 23. izdanje festivala, a ubrzo će biti četvrt stoljeća od prvoga, kako gledate na skorašnji jubilej?
- U eri jeftinog populizma, nedostatka kriterija i neobjektivnog vrednovanja ne treba zaboraviti da je STFF, kao prvi festival utemeljen u neovisnoj državi, u par godina napravio meteorski uspon, bio je partner mnogim poznatim svjetskim festivalima, brojna svjetska imena filmske umjetnosti posjećivala su festival, moglo bi se još dugo govoriti o festivalu i da je bilo bolje potpore, što je u ovom ozračju teško očekivati mogao je iskoristiti svoje potencijale i ostati nevelik, ali postati festival na svjetskoj razini. Nadam se da još nije kasno. Spremamo strategiju.

Naslovnica Kultura