Kultura Kultura

ČLAN ŽIRIJA STFF-a

Bekim Sejranović: Filmovi bi trebali ići ispred vremena

ČLAN ŽIRIJA STFF-a
Treba poslušati umjetnike koji svijet promatraju iz nekog svojeg kuta koji može biti prealternativan za neke ljude. Filmovi bi čak trebali ići ispred vremena, pripremati nas za ono što dolazi - kaže Sejranović

Nekoliko puta sam pokušao pisati neke scenarije, ali to nije baš ispalo nešto najbolje. Sudjelovao sam i u stvaranju jednog dokumentarca "From Tokyo to The Morava River” japanskog redatelja i moga dragog prijatelja Mokua Teraoke, onako poluamaterski, da tako kažem. No, kao što moje predavanje kaže, ja sam čovjek od riječi – rekao nam je Bekim Sejranović, poznati bosanskohercegovački pisac i član žirija ovogodišnjeg Split Film Festivala. Predavanje koje Sejranović spominje je “Čovjek od riječi ili zašto ne znam snimiti film“, održano u ovaj ponedjeljak u Gradskoj knjižnici Marka Marulića.

- Pričao sam o tome kako nisam uspio napraviti film. Još uvijek ne znam kako napraviti film, ali sam barem naučio kako ne napraviti film - u šali će Sejranović.

Iako ima dosta primjera pisaca koji pišu i scenarije, Sejranović voli za sebe reći da je više pripovjedač.

- Volim gledati filmove, nisam nikad bio neki fan kazališta, no po vokaciji sam pripovjedač, ne filmski scenarist, iako nikad ne reci nikad. Volio bih se okušati i u tome, dakako - veli Sejranović i nakon predavanja poziva filmofile i knjigoljupce na STFF, da “dođu u što većem broju i podrže festival“.

- Za ovaj festival znam već jako dugo, poznajem Branka Karabatića i bila mi je čast i iznenađenje kad me je pozvao da budem u žiriju. Jer, iskreno govoreći, volim gledati filmove, ali nisam u tom svijetu. Ipak, mislim da je bitno u žiriju imati nekog tko ima drukčiju perspektivu na film. Mene u filmu prije svega zanima priča, da fabula nema šupljine. Nekako sam uvijek tu, da tako kažem, pedantan, primijetim neke sitnice koje mi jednostavno zasmetaju, rupe u fabuli. Meni je STFF najviše zanimljiv zato što prikazuje filmove koji nisu “mainstream“, filmove koje vjerojatno nikad ne bih imao šansu pogledati da nisam došao na festival. Istovremeno, nisam dugo bio u Splitu, a inače sam često dolazio. Mislim da će ovo biti jedna lijepa prilika i za druženje i za gledanje dobrih filmova – govori Sejranović koji je u programu uočio politički paprene filmove.

Koliko je bitno da film i kinematografija prate aktualnu politiku i stanje u svijetu, da budu neka refleksija toga?

- Jako bitno, prije svega da film prikaže ono što ne dobijemo u “mainstream“ medijima. Siguran sam da ono što nam se lansira iz tzv. mainstream medija nije tako kako je. Stvari nisu takve i treba poslušati pojedince, umjetnike koji svijet promatraju iz nekog svog kuta koji može biti nekad prealternativan za neke ljude, za neke provokativan, možda čak i neprihvatljiv. Ali, zašto ne praviti provokativne filmove koji ne moraju uopće biti u skladu s objektivnom situacijom? Filmovi bi čak trebali ići ispred vremena, odnosno pripremati nas za ono što dolazi. Bojim se da budućnost svijeta ne izgleda presvijetlo, ne samo u Europi nego i u Americi – pesimističan je Sejranović. Evo i zašto...

- Kad vidite da imamo Trumpa, da se Europa puni ksenofobijom i gradi bodljikavim žicama... a sad smo doznali i da se otvaraju nove izbjegličke rute. Ti možeš zatvoriti žicom ljude na jednom mjestu, ali oni će naći prolaz kroz drugo. Možeš opkoliti cijelu Europu žicom, no ljudi će pronaći put jer su u potrazi za novim životom. Ne bi nitko bez velike muke i potrebe krenuo na takve riskantne putove. Igrom slučaja, dosta sam radio kao sudski tumač i prevodio izbjeglicama tako da znam kroz što sve ljudi moraju prolaziti za boljim životom ili da ga spase.

Naslovnica Kultura