Zdravko Reić: Gotovo je, još jedna sezona je propala, a Kos i Branco ne preuzimaju odgovornost

stdClass Object ( [id] => 457362 [title] => Zdravko Reić: Gotovo je, još jedna sezona je propala, a Kos i Branco ne preuzimaju odgovornost [alias] => zdravko-reic-gotovo-je-jos-jedna-sezona-je-propala-a-kos-i-branco-ne-preuzimaju-odgovornost [catid] => 258 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Gotovo je, Hajduk je izgubio još jednu sezonu, nepovratno. Svakim danom sve je jasnije da nema nade za skori oporavak “bijelih”. Još nije ni krenula zima, a Hajduku je preostala borba tek za treće mjesto. Još jednom daleko od trofeja, ali žestokim navijačima, mislim na one najglasnije sa sjevera stadiona na Poljudu, njih ta činjenica baš i ne uzbuđuje.

Bez obzira što je Hajduk u tunelu oni vide svjetlo, oni vjeruju, odani su i uopće ne sumnjaju da će naići bolji dani za Hajduka. Dakle, nije u pitanju puka nada, ono kad pomišljaš da ćeš ubosti dobitak na Eurolotu, radi se o vjeri koja je bitnija od nadanja.

Zanimljivo, takvu čvrstu vjeru ima i predsjednik Ivan Kos, jer ne vjerujem da se pretvara. On se eto oduševio kad mu je novi trener Joan Carrillo objavio da “dolazi pobjeđivati”. Važan je optimizam, pozitivan pristup, točno onakav kakav je imao i smijenjeni Pušnik.

A u Hrvatskoj, u našoj Prvoj ligi od deset klubova, baš i nije problem nizati pobjede. Čvrsta je i za sada jedino nepobjediva ove sezone Rijeka, dok Dinamo proživljava krizu desetljeća, Osijek je tek u formiranju, pa ajde i taj Slaven Belupo zahvaljujući pravom treneru Željku Kopiću može poremetiti prognoze favoritima, a sve ostalo je slabo, baš skandalozno loša kvaliteta.

Ali dobro, novi trener Hajduka kao i svaki do sada, kad uskoči na klupu splitskog kluba uživa potpunu podršku, maksimalno pozitivni tretman i to ne samo od navijača nego i od medija. Kao što je bilo s Damirom Burićem ili Marijanom Pušnikom. Bilo bi važno da se napokon ukaže trener čija će ruka u igri momčadi biti prepoznatljiva. Ali ne na ziheraški način kakav se događao za vrijeme Burića, još manje razbarušeni, pa i kaotični za mandata Pušnika.

Sad je nedvojbeno da je predsjednik Kos na prvom koraku posrnuo, a to je bila smjena Burića. Kolikogod je Šolta nekim svojim stajalištima nervirao, ipak je za Hajduka bio vredniji. No, Kos je želio zalet, ono da impresionira, pa je u svojem neiskustvu, može se kazati i naivnosti, slijepo povjerovao u jurišnika Pušnika.

Kad slušate slovenskog trenera onda vam i dođe da mu povjerujete, jer je toliko uvjerljiv, pun energije, pa sve misliš da nije lud nuditi prazna obećanja kad se zna da će vrlo brzo biti prokužen. I na kraju odjednom shvatiš da se ponaša uz aut liniju, za vrijeme utakmice, vjerojatno i na treninzima, kao jedan pajaco. Skače, gestikulira, viče, plače, prosi, bodri, čudi se i to u tolikim količinama da je na kraju svojim načinom igrače umorio, dojadio im, pa ga ni iz blizine nisu slijedili.

Sve sumnje koje smo imali, čak uvjerenje da Pušnik nije trener za Hajduka pokazale su se kao točne. On je ispunio svoj san, u njegovom curriculumu bit će upisan Hajduk, kao najveće ime, s kojom činjenicom će možda mnoge zavarati. Bilo mu je lijepo u Splitu, u radu je davao sebe, ali je imao vremena i za šetnju i rekreaciju na teniskim terenima Firula ili golf igralištu u Žrnovnici. A na kraju bingo: inkasirao je otpremninu od 80.000 eura.

To i nije sve, ni Kos, kao ni sportski direktor Branco nisu se ni jednog trenutka pokajali, barem malo posuli pepelom, priznali: nostra culpa, nego su udarili u slatke, u hvale i zahvale. A onda se otkrije, priznali su, Pušniku su dani bili odbrojani i prije debakla u četvrtfinalu kupa Hrvatske protiv Splita odavno su odredili Pušnikova nasljednika u liku Španjolca/Katalonca Carrilla.

Uostalom, Carrillo je, gledaj slučaja, počeo detaljno pratiti utakmice HNL-a, odnosno baš Hajduka još ovog ljeta. I brže bolje je stigao na Poljud, tri dana je potajno boravio u nekom bunkeru, valjda taman toliko da kako tako nauči izgovoriti imena igrača i dok mu skroje klupsko odijelo za prezentaciju.

Bilo bi baš ružno za start Carrilla da Hajduk u Vinkovcima ne dobije tri boda i da onda u zadnjoj predstavi prije raspusta, i to u derbiju u Splitu protiv Dinama izgubi. No, u slučaju tako ružnog starta novog trenera krivnju bi morali preuzeti Ivan&Mario. Dakle, Carrilla će se moći suditi po njegovom radu i rezultatima u drugom dijelu prvenstva, kad prođu pripreme i kad će uz pomoć siječanjskih transfera valjda pojačati momčad.

No, plašim se da će se dogoditi prodaja Lovre Kalinića što bi bio onaj zadnji udarac kvaliteti “bijelih”. Lako je zaključiti da novi trener Carrillo ima jako komotnu situaciju, on je dobio jedinstvenu priliku da uigrava momčad za slijedeće prvenstvo...

Jedino što navijačima Hajduka, najviše onima zadrtima, preostaje, to je vjerovati, čak slijepo, u bolje dane. I tu se krije velika prednost vodstva Hajduka, u tu za bezgraničnu vjera navijača, koji tvrdokorno čuvaju predsjednika Kosa i njegove ljude. Jednostavno je, Torcida je izdresirana izdržati i najteže udarce samo da bi obranili projekt narodnog Hajduka.

Svi koji vole Hajduka moraju biti itekako zadivljeni brojnim marketinškim potezima, najprije s nestvarnim omasovljenjem članstva, onda pogotovo s vrlo uspjelom akcijom darivanja od strane dvije tisuće donatora po cca dvije tisuće kuna za ime na trećem dres. S druge strane je iskonskim navijačima neshvatljiv dizajn tog trećeg dresa, jer se tvrdi da su se donori velikom većinom složili da bude crni.

Objavljeno je da će se u javnost pustiti imena donatora, koja će krasiti taj dres, pa bi bilo zanimljivo, čak i vjerodostojno da se baš precizno obznani tko je to glasovao za crni dres. Osim ako i to nije poslovna tajna.