Za zdravstvo ima nade, ali vapi za boljim upravljanjem

stdClass Object ( [id] => 601552 [title] => Za zdravstvo ima nade, ali vapi za boljim upravljanjem [alias] => za-zdravstvo-ima-nade-ali-vapi-za-boljim-upravljanjem [catid] => 258 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

U hrvatskom zdravstvu zaposleno je 65 tisuća ljudi, a ovogodišnji budžet iznosi 25,8 milijardi kuna. Upravljanje takvim sustavom je menadžerski izazov i za najbolje svjetske korporacije, a svi, nažalost, svjedočimo kako milijarde zdravstvenih kuna odu u vjetar zbog lošeg upravljanja i korupcije.

Zdravstveni sustavi su u svakoj državi, uz mirovinski i obrazovni sustav, glavni pokazatelji organiziranosti i financijske odgovornosti društva. Hrvatska u tom pogledu zaslužuje velike pohvale i velike pokude – u nekim smo ishodima liječenja pri vrhu svjetske prakse, dok smo po smrtnosti od karcinoma drugi u Europskoj uniji. Nadalje, za zdravstveni sustav izdvajamo oko jedan do dva posto BDP-a manje od prosjeka EU-a, a očekujemo skandinavske ishode liječenja. No, unatoč tome što za zdravstvo izdvajamo relativno manje u odnosu na prosjek EU-a, notorna je činjenica da nam je zdravstveni sustav iznimno neefikasan u racionalnom upravljanju onim sredstvima koje izdvajamo za njega.

Stoga nije čudno da smo od 1994. do 2018. na sanaciju zdravstvenog sustava potrošili oko 17,7 milijardi kuna. Unatoč tome se ukupni dugovi zdravstva iz godine u godinu održavaju na razini od oko osam milijardi kuna, s tim da se krajem 2018. od toga na 59 bolnica odnosilo 5,7 milijardi kuna, dok su dospjeli dugovi bolnica bili na razini od čak tri milijarde kuna. Razliku od 5,7 do oko osam milijardi kuna čine dugovi svih ostalih javnih zdravstvenih ustanova i HZZO-a. Dakle, 25 godina neuspješno saniramo, racionaliziramo i reformiramo zdravstvo.

U takvoj situaciji je "normalno" da neke bolnice i ustanove svoje obveze ne plaćaju više od tisuću dana, jer imaju novca samo za podmirivanje plaća. Kao što nije čudno da veledrogerije, kao dobavljači lijekova, moraju svako malo javno upozoriti Vladu da će prestati isporučivati lijekove ako se bar dio dugova ne podmiri, pa onda Vlada hitnim mjerama pokrpa financijske rupe u nekim bolnicama.

U tom kontekstu valja nam citirati doc. dr. Anu Bobinac, koja je magistrirala i doktorirala u području ekonomike zdravstva na Erasmus School of Health Policy and Management u Nizozemskoj, gdje je dobila i NVTAG nagradu za najbolji rad mladog znanstvenika iz ekonomike zdravstva, a trenutačno je u Rijeci naslovni docent na Medicinskom fakultetu. Na stalna pitanja novinara o tome ima li nade za hrvatsko zdravstvo, ona odgovara pozitivno, napominjući, međutim, kako se rasprave o zdravstvu "uglavnom fokusiraju na nedostatak novca, što na određeni način paralizira sustav".

"Drugo, provlači se teza da je zdravstveni sustav jako kompleksan i da ga mogu razumjeti samo odabrani, pa u skladu s time građani i laička javnost ne može i nema razloga propitivati njegovo funkcioniranje.

Prema mojemu mišljenju, takva atmosfera održava status quo i nije plodno tlo za ozbiljnije iskorake. Slične probleme imala je i Nizozemska i druge zemlje prije dvadesetak ili tridesetak godina, a uspješno su ih riješile poboljšavanjem upravljivosti korištenjem već poznatih alata upravljanja. Ništa ne mora i ne može doći preko noći.

Kao što je izostanak vrhunskog upravljanja nezamisliv u velikim tvrtkama poput Amazona, ne smije izostati ni u hrvatskom zdravstvu, s dvije razlike: zdravstveni sustav ne mora generirati dobit i ne mora nužno uvijek biti ni u plusu jer je njegova funkcija i utjecaj na društvo i ekonomiju nemjerljiv, a korisnost zdravstvenog sustava ne mjeri se u novcu, nego u doprinosu zdravlju društva", ističe Ana Bobinac, koja poziva na profesionalnije upravljanje sustavom, od financijskog do informatizacijskog odjela.

To se podjednako odnosi na nepostojanje protokola koje bi liječnici morali slijediti pri obradi pacijenta, a koji bi točno propisivali koje su pretrage i postupci potrebni kojem pacijentu u kojem trenutku, do sređivanja liste čekanja putem bolje informatiziranosti i centralizacije, u tom pogledu, čitavog zdravstva. Vrijeme je, dakle, za organizacijsko, menadžersko i financijsko restrukturiranje korporacije javnog zdravstva u kojoj radi 65 tisuća ljudi, s proračunom od 25 milijardi kuna.