Selo koje sanja suhe noge, a ulice više i nema: u Kokorićima voda polako opada, ali je li napokon vrijeme da se trajno preusmjeri protok oborina?

OSMRTNICE

PRETPLATA

PREMIUM

stdClass Object ( [id] => 1064650 [title] => Selo koje sanja suhe noge, a ulice više i nema: u Kokorićima voda polako opada, ali je li napokon vrijeme da se trajno preusmjeri protok oborina? [alias] => selo-koje-sanja-suhe-noge-a-ulice-vise-i-nema-u-kokoricima-voda-polako-opada-ali-je-li-napokon-vrijeme-da-se-trajno-preusmjeri-protok-oborina [catid] => 251 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Zbog snažnih kiša koje su na vrgorskom području počele u srijedu, 2. prosinca, i nastavile padati gotovo deset sljedećih dana, izbila je podzemna rijeka Betina i protekao potok Sriduša, što je dovelo do rekordne poplave polja Bunina kod Vrgorca.

Velike poplave zabilježene su i u druga dva vrgorska polja – Jezeru i Rastoku, gdje su pod vodom završile oranice, ceste i mostovi.

Mještani naselja na rubovima Bunine dobro poznaju poplave estavele Betine i sve njezine hirove, ali ovo što se dogodilo u prvoj polovici prosinca nadmašilo je predviđanja i najvećih pesimista.

U tih nekoliko dana u zapadnim dijelovima Vrgorske krajine palo je 500 litara kiše po četvornom metru, što je dvomjesečna količina.

Nakon što smo u prošlom broju Makarske kronike izvijestili o izlijevanju izvora Žiljin u selu Dragljane, a čije su vode stigle i do vrgorskih polja i uzrokovale poplave, situacija je u međuvremenu eskalirala do te razine da je u selu Kokorići na zapadnom rubu Bunine voda mjestimično narasla na šest metara i poplavila petnaestak stambenih te brojne gospodarske objekte. Pod vodom je ostao cijeli kokorićki nasad jagoda, više od 400 tisuća komada, povrtlarske kulture, vinova loza...

Susjedno selo Kutac ostalo je odsječeno od svijeta jer su rijeke Betina u Bunini i Matica u Jezeru prešle preko jedina dva ulaza u mjesto. Ovakav kataklizmički povodanj skrenuo je pozornost cijele hrvatske javnosti na poplavljene Kokoriće, sve službe su tu od prvog dana i koordinira ih gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić, a pokrenuta je humanitarna akcija u koju su se uključili ljudi iz cijele Hrvatske i brojni iseljenici.

Političari svašta obećali

Zaputili smo se u Kokoriće. Već danima su sva tri prilaza selu bila poplavljena, a voda je prešla i preko ceste Kotezi – Ravča. Tamo smo sreli Kotežanina Dejana Stankovića koji se jedva probio iz suprotnog pravca, iz Ravče. Ne sjeća se veće poplave, kaže, a njezina razina je iznenadila i životinjski svijet jer smo vidjeli desetke zmija i guštera kako bježe od vode.

Vratili smo se u Vrgorac i preko Ravče konačno došli do Višnjice i odatle do Sriduše. Taj kokorići zaselak je na većoj visini, nije poplavio, ali tim pravcem je golemi potok već danima napajao Betinu u Kokorićima. A ona je i sama izbila iz svog podzemnog izvora na rubu sela.

Na punktu nas je dočekao pripadnik splitske gorske službe spašavanja i u kratkoj vožnji prebacio na provizorno pristanište u Pervanima. On već danima, zajedno s kolegama iz stanica Makarska, Split, Imotski, Karlovac, Čakovec, prebacuje hranu i potrepštine, mještane na posao i školu, članove drugih službi, pa i brojne novinare i političare jer su Kokorići preko noći dospjeli na naslovnice svih medija.

Kratka plovidba iz Sriduše u Pervane odmah nam je pokazala i zašto. Centralni dio sela je poplavom doslovno upropašten. Desetak stambenih kuća je pod vodom i barem dvostruko toliko gospodarskih objekata. Na mjestu u Kokorićkom polju, između dva pervanska zaselka, voda je visoka šest metara, a ispod nje ostale su brojne oranice išarane nasadima jagoda i povrća. Rijeka je gotovo bez otpora probila i zečji nasip koji ju je trebao zaustaviti i razbacala vreće s pijeskom.

---

---

Selo je ovih dana prava mala košnica, uz mještane tu su pripadnici raznih službi: gorska služba održava linije čamcima između punktova, Crveni križ donosi namirnice, djelatnici HEP-a mukotrpnim penjanjem na električne stupove održavaju kablove, tu su i vrgorski vatrogasci, komunalci, "Čistoća", Hrvatske vode, "Vodoprivreda", volonteri, policija.

Kruh je poslao pekar, tople obroke Mesna industrija "Braća Pivac". Svi su u selu s istim zadatkom: olakšati život mještanima koji žive noćnu moru. Selo su obišli i političari: ministrica poljoprivrede, premijerov izaslanik, župan, dožupan, saborski zastupnik, ravnatelji, direktori. Svi pred novinarima obećavaju rješenja i njihovo brzo provođenje.

Na provizornom pristaništu u Pervanima čujemo glasove iz obližnje poplavljene kuće. Bračni par Drago i Mira Pervan mašu nam s prvog i drugog kata, dok je prizemlje danima poplavljeno. Kažu da je najvažnije da su svi dobro, a Mira dodaje kako im već danima dolaze novinari. Svima odgovara da je važnije pričati o rješenjima.

Nad ovim mjestom dominiraju kuće starih Pervana, današnje etnoselo Kokorići koje je obnovio Zvonimir Pervan, jedan od začetnika turizma u ovom kraju još od 1998. kada je otvorio prvi hotel u Vrgorcu. Njegova kći Danica Pervan prati nas do obližnjeg helidroma, odakle se pruža predivan pogled na oba pervanska zaselka i u daljinu do Vukšića i mjesne crkve svetoga Jure na drugom kraju doline.

Dom sa 6 metra vode

– Nino Pervan, Dado Pervan, Frane Pervan, Darijo Pervan, Mate Pervan, Drago Pervan… nabraja Danica vlasnike poplavljenih kuća i pokazuje objekte. U daljini vidimo Franu Pervana kako u društvu gorskih spasilaca obilazi svoju poplavljenu kuću. Ima slijepu majku, suprugu i malo dijete. Uredio je kuću u kojoj želi graditi život i voda mu je sve odnijela preko noći. U selu je usporedo s dolaskom poplave zabilježeno i nekoliko slučajeva koronavirusa, što je dodatno zakompliciralo stvari.

Tek što smo htjeli upitati gdje su smješteni vlasnici poplavljenih kuća, u susret nam je došao Mate Pervan. Njegova kuća je na najnižoj lokaciji i u njoj je sada oko šest metara vode. Tu je dosad živio sa suprugom, sinom, nevjestom i unucima. S glavice na kojoj je etnoselo stalno poviruje i gleda svoju kuću, svaki put i zaplače jer je dolje ostavio većinu onoga što ima.

Zvonimir Pervan je njemu i drugim potrebitim sumještanima dao po jednu kućicu u etno selu. Mate je tako zbog poplave preko noći postao prinudni turist u svom rodnom selu, s pogledom na golemo jezero i pravom na besplatno korištenje objekta dok ne obnovi kuću.

– Rođak Zvonko je meni, mojoj ženi i dici dao kuću u etnoselu, a on za sebe i kćer ima samo kauč u kući ispod. Nije pomogao samo meni, već i svima koji su pomoć trebali – kaže nam Mate.

Pokazuje prstom na svoju kuću i sa suzama u očima kaže da nema izbora već se pomiriti sa sudbinom. Borili su se za kuću, ali voda je bila jača.

– Moramo čekati da vode ode, a kada se to i dogodi proteći će mnogo vremena dok ne postane useljiva. Ali neka smo svi dobro, to je najvažnije, i vratit ćemo se.

Nada se nekim rješenjima jer mu je kuća poplavila i prije 20 godina, iako daleko manje. Čuo je za ideju tunela koja bi vode brže otjerala u Vrgorsko polje, ali veli da treba biti oprezan kod projekta, kako naselja nizvodno, u Jezeru, ne bi poplavila.

– Mislim da su najveću grešku napravili kada su gradili autocestu na Bunini i poremetili brojne jame i ponore koji su gutali vodu i ona sad nema kud.

---

---

Vratit će se turisti

Dan prije našega dolaska poplavio je najniži objekt etnosela Kokorići, konoba u kojoj su se posljednjih dvadesetak godina družili nebrojeni Vrgorčani i turisti. Voda je prešla metar visine, a vlasnici su uspjeli prenijeti većinu stvari na kat. Ostali su tek masivni drveni stolovi i klupe koje voda s nevjerojatnom lakoćom premješta po prostoriji. Danica kaže da je poplava znala biti i veća i pokazuje oznaku na dva metra većoj visini gdje su njezini preci ucrtali prošle rekorde.

Zvonimir Pervan kaže da mu nije svejedno jer je poplava ušla u njegov objekt, ali kada voda ode turisti će se opet tu družiti i veseliti. Zvonimir ima hotel i kuću u Vrgorcu, ali od prvog dana je u Kokorićima i budno prati razinu vode. Na vrijeme je prebacio namještaj iz konobe etnosela, a ostatak vremena provodi brinući se za potrebe sumještana koje je privremeno uselio u svoje etnoselo. U stalnom je kontaktu sa svim službama u selu, koordinira, navodi. Mobitel mu stalno zvoni. Zovu ga iz domovine i inozemstva, pitaju za stanje, nude pomoć.

Kaže kako su svi očekivali poplavu Betine na prosječnoj visini koja prijeđe preko mosta na ulazu u selu, kada do Vrgorca idu zaobilazno, preko zaselka Vukšići ili Višnjice. Nije se čak očekivalo ni plavljenje kuće Mate Pervana koja je najniža.

– Ali kada smo vidjeli pod kojim pritiskom voda stiže iz Sriduše, stvari su začas postale jako ozbiljne. Hrvatske vode i "Vodoprivreda" su pokušali zaustaviti Betinu zečjim nasipom, ali voda je počela rasti 20-30 centimetara na sat pa od toga nije bilo koristi. Tada smo pozvali HGSS kako bi mogli normalno komunicirati između dva zaselka Pervana, ali ni tada nismo očekivali da će voda prijeći preko cesta prema Vukšićima i Višnjici. Treći dan se i to dogodilo pa smo ostali potpuno odsječeni. Količine vode koje su se spustile u naše polje i selo su bile nevjerojatne – svjedoči Zvonimir i kaže da se sjeća poplave iz 1969. kada je razina vode bila pola metra niža, a tijekom poplave 2000. gotovo dva metra niža.

Prikupit ćemo novac

– Palo je stvarno mnogo kiše, ali i začepljeni su mnogi ponori na Bunini tijekom gradnje autoceste, na što sam upozoravao još prije desetak godina. Voda dolazi, ali sporo odlazi. Bunina je od susjednog Jezera viša 50 metara i očito bi voda Betine odlazila da ima kud. Vode će ovih dana prestati dotjecati, a kada će otići iz Bunine, to ćemo tek vidjeti. Novost u prostoru je i sam kolnik autoceste koji prikuplja goleme količine vode oborinskom odvodnjom i ispušta ih na Buninu – ističe Zvonimir.

– Mi u selu se zalažemo za izgradnju odvodnog tunela i prihvatnog kanala između Kokorića i Kutca, čime bi se voda prebacivala u Vrgorsko polje na izvor Vlašku. S pet posto pada i vratima, protok bi se mogao dirigirati kako voda nizvodno ne bi radila probleme. Taj tunel bi bio dug više od 250 metara. Hrvatske vode bi mogle biti nositelj projekta u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, a tu su i europski fondovi – ističe Zvonimir i dodaje da selo broji tridesetak male djece i mnogo mladih, bilježi se prirodni prirast i za budućnost sela je nužno djelovati odmah.

---

---

– Ova poplava je problem koji je iza nas. Ljudi će sanirati kuće i polje, skupljat ćemo novac u domovini i inozemstvu da bi to ostvarili. Ali kakve koristi od svega kada poplava može ponovno doći već idućeg proljeća. Odvodni tunel bi konačno iz psihe ovoga naroda izbacio strah od vode i poplave i na našoj je generaciji odgovornost da taj problem riješimo – poručuje naš sugovornik.

Otišli smo prepuni dojmova iz Kokorića, nadajući se da će elementarna nepogoda što prije završiti. Mještani su nam javili da je Betina počela opadati. Tako prema kraju ide jedna njihova borba, a započinje druga, još mukotrpnija. Ali izdržat će oni to, kao i svaki put dosad.

---

Škola je obranjena, ali i ona će trebati obnovu

Iz čamca u daljini vidimo mjesnu područnu školu. Sve oko nje je poplavljeno pa i obližnje školsko igralište. Učenicima kao da nije bila dovoljna pandemija koronavirusa koja ih je par puta ove godine ostavila kod kuće, a sad je to napravila i poplava. Godina za pamćenje, po lošem. U zgradi je ranijih dana bila uspostavljena baza HGSS-a, a nakon što su se proteklih dana stalno povlačili pred vodom, ovaj put nisu kanili otići i pustiti školu u naručje Betine. U tome su i uspjeli, pa iako će škola trebati obnovu, jer se voda s vanjske strane uvukla u zidove i navlažila i unutrašnjost, njezina obrana imala je psihološki efekt na sve koji su u tome sudjelovali.

---

---