Na Stepenoj, di ladni vitri pušu, napravi se kapela za srce i dušu… - tim je stihovima Boženke Bokšić, koje je čitala Mariana Bokšić, počeo blagoslov kapelice sv. Luke iznad Zavojana kod Vrgorca koju je predvodio župnik fra Dario Sinković u društvu don Marina Marčića i fra Marka Bitange.
Na svečanosti su se okupili brojni Bokšići, razasuti diljem svijeta, njihovi prijatelji i rodbina. Kapelica se nalazi na pola puta iz Zavojana do starog sela Bokšića, smještenog na 750 metara nadmorske visine ispod Mijovila.
- Bokšići su prema kazivanju došli 1703. godine iz Donjega Gradca pokraj Širokog Brijega, dakle iz Hercegovine u Vrgorsku krajinu. Naselili su se u našem prekrasnom zaselku, tu smo živjeli do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća kada je otišao zadnji stalni stanovnik.
Krov nad glavom imalo je 13 obitelji, živjeli su u slozi, dijeli su dobro i zlo, a prema popisu stanovništva, najviše ih je bilo prije Drugog svjetskog rata, 139 Bokšića - priča 80-godišnji Ratko Bokšić, jedan od najstarijih stanovnika tog zavojanskog plemena.
Za svojeg nebeskog zaštitnika izabrali su sv. Luku i na taj blagdan bila je fešta u zaseoku, popularno zvana Brgulja. Nakon pučke veselice u doba komunizma, početkom 50-ih godina, seoski vandali vraćali su se u Zavojane i uništili su zavjetnu kapelicu na Stepenoj.
- Kapelica je bila visoka i duga po dva metra, a još 1899. godine izgradili su je Ante, Mate i Grgo Bokšić. Jedan od ljudi koji su podigli taj sakralni objekt bio je i moj pradjed, kojem je to bio zavjet ako dođe živ i zdrav iz Amerike.
Tako se i dogodilo, međutim ona je nekim u selu bila trn u oku, pa su je doslovno razorili, kamen od vacada bacali niz Stepenu, dok su na kipovima svetog Luke i Male Gospe Zavojanske kuhali večeru - kaže Dragan Bokšić Rašo.
- Moj prijatelj Matko Baletić prije više od dvije godine pronašao je kamenu ploču s isklesanim natpisom, malo-pomalo u meni je tinjala ideja da podignemo novu kapelicu. Svi Bokšići prihvatili su tu ideju i krenuli smo u realizaciju.
Gotovo osam mjeseci smo radili na obnovi u izvornom obliku, temelje je udario Gojko Alerić, a kamene vacade slagao meštar Pero Bakota. Ovo je za naše stare i naše mlade, da ostavimo dio povijesti u naslijeđe.
Trebamo učiti iz prošlosti, izvačiti pouke i vraćati se svojim korijenima - ističe Rašo koji je pokretač brojnih akcija u Zavojanima, a posebno u svojem rodnom zaselku gdje je obnovio staro seosko imanje.
- Teško se ljudi mjenjaju, nadam se da će djeca od ovih vandala izvući neku poruku iz ovog - naglašava Kata Pervan, čiji je pradjed također bio uključen u gradnju kapelice prije 124 godine.
Među velikim brojem ljudi na blagoslovu, jedno ime je posebno "upadalo u oči". Bio je to proslavljeni hrvatski reprezentativac i "Hajdukova" legenda Alen Bokšić koji je od prvog dana sudjelovao u svim akcijama.
U Zavojanima je obnovio veliko imanje, ali poseban gušt mu je doći ispod Mijovila u staro selo i tu dušu odmoriti. Bokšić se skrasio u Makarskoj, no svaki slobodan trenutak provodi u mjestu iz kojeg su mu otac i majka u potrazi za boljim životom otišli živjeti s primorske strane Biokova.
Na fešti do koje se stizalo dva kilometra dugom makadamskom cestom, a na "cilju" se vrtilo nekoliko kozlina i odojaka, pojavilo se još jedno ime iz svijeta sporta - Ivica Križanac, još jedan bivši "vatreni" reprezentativac, kojeg mnogi pamte po igrama u dresu Radničkog nogometnog kluba "Split" i ruskog "Zenita".
Nismo mogli odoliti da ne upitamo alfu i omegu cijele priče, Dragana Bokšića, kako je uspio dovesti na guvno ispod Mijovila, na šijavicu, gitaru, pjesmu… svojedobno najskuplje noge u ovom dijelu Hrvatske.
- Alen je naš, dio obitelji, plemena, a moj prvi rođak oženit će Križančevu kći, sad i on ulazi u našu obitelj. A recite mi tko može odoljeti ovom ambijentu, prirodi i veselju… - zaključuje Rašo uz smijeh, dok su momci iz Tučepa zapjevali "Nebom lete šišmiši i vrane, ali je soko za njih previsoko“.
FOTO: MATE PRIMORAC