Dalmacija Split

dr. josip kalajžić otvara prvi hospicij u hrvatskoj, ivana deletiS iz Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti ‘Za novi dan’ pozdravila njegov projekt

U Splitu otvoren prvi hospicij u Hrvatskoj: "Sretna sam jer samci više neće umirati kao psi na ulici"

dr. josip kalajžić otvara prvi hospicij u hrvatskoj, ivana deletiS  iz Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti ‘Za novi dan’ pozdravila njegov projekt

Split  će krajem mjeseca lipnja dobiti prvi hospicij u Hrvatskoj, i to u prostorijama Katoličke udruge Lovret na Mejašima

Za otprilike mjesec dana, krajem lipnja, Split će dobiti prvi hospicij u Hrvatskoj, i to u prostorijama Katoličke udruge Lovret na Mejašima, koji je izgrađen na zemlji sestara Matošić, koje su zemlju za izgradnju i dio novčanih sredstava donirale za tu namjenu.

Da u prvom hospiciju grad pod Marjanom bude “pionir”, pobrinuo se poznati splitski specijalist radiolog dr. Josip Kalajžić, bivši vlasnik Poliklinike “Kalajžić”, koji je sada predsjednik Udruge za hospicij i palijativnu skrb (briga o ljudima koji boluju od neizlječivih bolesti) u Splitu.

- Naša Udruga je osnovana u prosincu 2009. godine. Do sada su bili pojedinačni pokušaji da se otvori hospicij, no ti su pokušaji ostali samo na tome. Mi smo se organizirali u udrugu kako bismo za početak mogli otvoriti barem dnevnu bolnicu, budući da nam Zakon ne dopušta da imamo stacionar, za to bismo trebali biti ustanova. Postupak dobivanja “titule” ustanova bit će u tijeku kada se steknu zakonski uvjeti za to i tada ćemo moći biti pod ugovorom sa HZZO-om, te će nam posao biti olakšan - kazuje dr. Kalajžić.

Umiranje dostojno čovjeka ne smije biti povlastica, poručuje, pak, Ivana Deletis iz Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti “Za novi dan”, podsjećajući kako je Hrvatska jedina država u Europi koja u sklopu zdravstvenog sustava nema hospicij i palijativnu skrb za najteže bolesnike, kojima medicina više ne može pomoći. O tome Ivana svjedoči i iz vlastita iskustva, budući da je njezina majka više od tri godine bolovala od tumora na mozgu, a posljednju godinu i pol bila je nepokretna i u potpunosti ovisna o njezinoj brizi. 

- Sreća u nesreći je bila što u to vrijeme nisam radila, pa sam se mogla brinuti o njoj. Majka je umrla u svom domu, dostojanstveno, a da sam radila, ne znam što bi s njom. I što je s onim bolesnicima koji nemaju obitelji, hoće li oni umrijeti sami, kao pas na cesti? Puno je tu stvari koje država treba riješiti. Primjerice, za njegu bolesnika u terminalnoj fazi koji je otpušten iz bolnice može se dobiti tek nekoliko dana bolovanja, a takvo stanje, kao i u našem slučaju, može potrajati jako dugo.

- Obitelji se snalaze na razne načine, iako ni jedan nije ogovarajući. Neki preko oglasnika angažiraju žene koje nisu medicinski educirane i plaćaju ih pet do šest tisuća kuna, neki bolesnika smještaju u privatni dom, koji ima stacionar, i za to također plaćaju minimalno 5000 kuna, a za to ne dobivaju palijativnu skrb, nego im se, primjerice, samo tri puta dnevno mijenjaju pelene... - kaže Ivana.

A gdje je država?

Ističe stoga kako inicijativu dr. Kalajžića pozdravlja i bit će, kako kaže, sretna kada se svim terminalnim bolesnicima bude osigurala besplatna palijativna skrb i dostojanstveno umiranje. Zamjera, međutim, što to ne rješava država, koja se na to obvezala, a nada se i da će se različite udruge koje se bave ovom tematikom konačno povezati i zajednički djelovati. Ivana se prisjeća kako je njoj, bez odgovarajuće potpore sustava, skrb o majci bila teška, ali se snašla, uz veliku logističku podršku šire obitelji, liječnika opće prakse, patronažnih sestara i Udruge prijatelja hospicija. 

- Majci je odumirao dio po dio tijela, a godinu i pol prije smrti je zalegla. Sve manje je govorila, dok nije potpuno zanijemjela. To je bilo najteže jer nije mogla komunicirati, nismo znali što joj je, iz grimase na licu je trebalo razaznati boli li je, ima li epiletički napadaj... A takve bolesnike i nečim banalnim možete usmrtiti, primjerice, ako ih jako podignete, možete izazvati emboliju pluća.

- Srećom smo u široj obitelji imali liječnike pa su me oni savjetovali, a puno su mi pomogli i iz Udruge hospicija, koji su mi pružili psihološku pomoć, a njihovi volonteri su bili uz majku kada sam se, primjerice, morala otići prijaviti na zavod za zapošljavanje - prisjeća se Ivana.

Nije bilo lako, te tri godine život joj je, kako kaže, bio na čekanju, ali je zadovoljna što je majci omogućila dostojanstveno umiranje. Za početak, boravak u hospiciju će biti moguć samo preko dana, kada se obitelji zbog radnih obveza ili iz bilo kojeg drugog razloga ne budu mogle brinuti o svojim najmilijima koji su teško oboljeli. 

- Obitelji će svoje teško oboljele članove tijekom jutra dovoditi kod nas i oni će tu boraviti do završetka radnog vremena. Za početak ćemo kao dnevna bolnica imati šest kreveta, a uz neke preinake ćemo moći imati i deset kreveta. U konačnici, kada budemo pravi hospicij sa stacionarom, moći ćemo imati između 30 i 40 kreveta.

- Naš cilj je u konačnici ostaviti što više bolesnika u njegovu prirodnom okruženju s njegovom obitelji. Zbog toga ćemo imati i timove palijativne skrbi koji će obilaziti teško bolesne. U tim timovima će biti liječnici, medicinske sestre, psiholozi, fizioterapeuti, socijalni radnik... Palijativna skrb mora biti dostupna svima i mora biti besplatna. Tek onog trenutka kada se bolesniku stanje dodatno pogorša, mi ćemo ga prevesti kod nas. U dnevnoj bolnici, a poslije i stacionaru, imat ćemo sav potreban medicinski materijal - govori dr. Kalajžić.

Volonterski

Za početak rada bit će jedan tim za palijativnu skrb, dok ih u budućnosti dr. Kalajžić priželjkuje 10-ak. 

- Svi smo mi volonteri i želimo da 80-90 posto naših ljudi budu volonteri. Budući da nas za sada nitko financijski ne prati, molimo sve ljude dobre volje koji mogu pomoći da nam pomognu na bilo koji način, donacijama ili volontiranjem u našoj Udruzi. Obavili smo razgovore i s Gradom i oni su nam spremni pomoći, a očekujemo i pomoć od KBC-a Split, u medicinskome materijalu, ali i u volontiranju njihovih zaposlenika.

- Želi nam pomoći i Županija, Zagrebačka banka, a postoje i europski fondovi za financiranje ovakvih djelatnosti. Za sada u Udruzi imamo tri liječnika anesteziologa, jednog hematologa, više medicinskih sestara... Od njih su neki u radnom odnosu po drugim ustanovama, no većina ih je u mirovini i žele pomoći. Nadamo se dobrom odazivu svih onih koji mogu pomoći jer tko zna kada će nekome od nas zatrebati pomoć hospicija i dobrih ljudi - zaključuje dr. Josip Kalajžić.

Svi oni koji žele pomoći mogu svaki ponedjeljak doći u kuću sestara Matošić na Brniku, gdje u 19 sati Udruga ima redovite sastanke.

ivica marković i divna zenić
Foto: Vladimir Dugandzic / CROPIX

U programu od 2003.

Osnivanje centra palijativne medicine dio je programa Vlade još od 2003. godine, međutim niti jedna državna ustanova te vrste do danas u Hrvatskoj nije osnovana. Stoga je Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora pokrenulo humanitarnu akciju “Ostani uz mene”, čiji je cilj osnivanja i opremanja prve Ustanove za palijativnu skrb, koja će funkcionirati u sklopu primarne zdravstvene zaštite, a djelatnici će pružati potpunu medicinsku, psihološku i duhovnu potporu bolesnicima suočenima sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima.

Naslovnica Split